Prvo BiiiiP - Incest

Uros7 · Početnik Domaćeg.de

Pocetkom osamdesetih nije bilo ovoliko porno sadrzaja
dostupnih pubertetlijama, kao danas. Moj najbolji drug
iz razreda je preturao po kevinoj ladici sa donjim
vesom. I ja sam to radio. Voleo sam da drzim u rukama
brushalter, kombinezon, gacice, to me je uzbudjivalo.
Bili smo peti ili sesti razred, taj drug me je pozvao
da dodjem kod njega da vidim nesto. Kad sam stigao,
otvorio mi je ladicu u kojoj je njegova keva drzala
ves, i sa dna izvukao jedan kolor casopis. Bio je to
nemacki foto-roman, tip sa dve devojke. Uglavnom, pri
samom kraju knjizice, mi smo videli da iz BiiiiP tece
nesto belo, nesto sto iz nasih malih kurceva nije
teklo. Nazvali smo to: MLEKO. Bili smo uzbudjeni
obojica, ili nismo znali da drkamo.
Oko BiiiiP su pocele da mi rastu prve dlake i bio sam
ponosan zbog toga. Nisam hteo kevi da dozvolim da
ubuduce ucestvuje u mom kupanju. Voleo sam da lezim u
kadi satima i da uzivam u svom telu. Pubertet je
poceo.
Jedne veceri, dok sam se kupao, a topla voda mi je
prijala, potpuno sam se opustio i... zaspao u vodi.
Keva je posle izvesnog vremena uplasena usla u
kupatilo jer je cula da "ne reagujem". Probudila me,
izgrdila zbog toga sto sam mogao mozda i da se udavim
tako spavajuci, ili barem prehladim. Elem, izjavila je
da ce ona ponovo da ucestvuje u mom kupanju, da se ne
bi ponovio slican "incident".
Kod druga nismo vise mogli da gledamo onaj casopis jer
ga nije vise bilo na starom mestu. Sigurno je njegova
keva primetila da joj neko, a ko bi drugi do sincic,
rovari po intimnom vesu. Premestila je nasu "lektiru"
na drugo, nama nepoznato mesto. Ostala nam je samo
masta, virenje kroz kljucaonicu i buljenje u dekolte.
Keva je ponovo pocela da ucestvuje u mom kupanju.
Nisam se bunio. Dapace. Nosila je bordo frotirni
bade-mantil ispod koga nije bilo nista, posto se ona
uvek kupala posle mene. Te veceri je bila posebno
raspolozena. Nas dvoje sami u stanu. Kao medicinska
sestra uvek mi je davala savete u vezi zdravlja. Za
vreme kupanja, usredsredila se na moj BiiiiP.
Objasnjavala je kako prljavstina moze da se nakupi
izmedju glavica i kozice i kako posebnu paznju treba
posvetiti tom delu tela. Oboje smo stajali. Ja u kadi
a ona pored kade. Rekla mi je da se okrenem prema
zidu. Nasapunjala je dobro svoju levu ruku a desnom me
je nezno obuhvatila oko stomaka. Osetio sam njene
teske grudi na svojim plecima. BiiiiP mi se ukrutio i
poceo da pulsira. Docepala ga je levom rukom i krenula
sa povlacenjem kozice gore-dole. Nagla se preko mog
ramena i posmatrala prizor. Bio sam van sebe od
uzbudjenja. Osecao sam da se desava nesto veliko,
nesto prelepo. Nije dugo trebalo da prodje da bi dosao
i taj trenutak. Stresao sam se, prostrujalo mi je
nesto po celom telu, kao neki fini zmarci, i
bledunjava tecnost je krenula da kulja iz mog mladog
BiiiiP. Kiptala je preko njenih prstiju. Keva me stegla
uz sebe jos jace i drzeci me cvrsto, onako otpozadi,
poljubila me nezno u vrat i rekla:
- Sine, to je sperma. Postao si MUSKARAC

baby_000 · Početnik Domaćeg.de

Profesor tjelesne kulture Kramarić bio je muškarac one dobi kada tijelo polako počinje gubiti struju. Takozvane srednje godine možda su mu baš zbog struke teže padale no ostalim vršnjacima iz bivše ulice Proleterskih brigada, današnje Vukovarske, u kojoj je i dalje dijelio skučen jednosobni stan s majkom.

Mjesec lipanj predstavljao je kulminaciju u njegovom godišnjem ritmu, jer kao čovjek bez onih uobičajenih obaveza – obitelji, pa čak ni prijatelja, oslanjao se samo na podražaje koje je primao od svojih učenika, a odnos nastavnika i razreda, naravno, uvijek je bio najnapetiji na kraju školske godine kada se zaključuju ocijene.

Zadihano je letio preko dvije po dvije stepenice do zadnjeg kata ruševne zgrade stiščući u vlažnom dlanu ključ koji je okupan znojem puštao karakterističan miris kovine, miješajući se s višegodišnjim naslagama urina sa zidova haustora.

Na tome katu više nije bilo stanova, a osim te neobičnosti, odskakala su i sama vrata – pre široka, siva, čelična – prikladnija ulazu u neko skladište nego dom. To su i bila. Rupa predviđena za nikada ugrađeni lift provizorno je uređena u stan na kome čak nije bilo ni njegovog imena.

Prezime Ocokoljić, već izbljedjelo na drvenoj ploćici koju je njegova majka, kako bi uštedila na izradi znaka za vrata ukrala sa mjesnog groblja blizu Pančeva isčupavši partizanski drveni znamen s vječnog počivališta nekog njenog danjeg, istoprezivajučeg rođaka, pa ga sama u drvararnici ispila na odgovarajuću veličinu, bilo je samo jedna u nizu stvari koju ona, koja bi ga trebala voljeti najviše nije željela podijeliti sa vlastitim sinom.

Devedetih mu je zbog toga bilo drago, iako je godinama vjerovao kako mu je baš taj dan davne... nije se mogao više ni sjetiti koje... zauvijek učvrstio vjeru u sebe kao čovjeka koji je rođen greškom. Ne neželjenim začećem, već pogreškom koju su svi zapažali od prvog kontakta s njegovim očima. Čak je i sam morao razmisliti da bi se sjetio koje su boje, što mu ponekad nije uspijevalo!

Stevanija Ocokoljić u to je bablje ljeto zaboravljene godine sišla, kako bi rekla, s voza, i opterečena plastičnim cekerima gegala prema sinu koji ju je čekao na glavnom ulazu zagrebačkog kolodvora.

Napila se već u kupeu, pa kao i obično kada se vračala od svojih psovala i samu sebe i njega i sve ostale ljude pred kojima se profesor mogao samo crveniti. Osjećala se prevareno što njezine sestre žive na velikim imanjima, imaju muževe i djecu koja bi po svoje keve sigurno došla automobilima, jer su ih za razliku od njenog sina imala. On je jašio bicikl.

Pa kad je već bilo tako, jedino što im je preostalo bilo je da se pješice upute kući, natovareni svinjskim pečenjem, jabukama, kalendarima sa likom pravoslavnih svetaca i hektolitrima domaće rakije.

Stara je nastavila piti i kada su stigli u stan, a kako ga je smjesta htjela obavijestiti da mu je u rodnom selu pronašla mladu koja će već tog dana stići u Zagreb, i da se zato malo odmori pa opet krene ka mjestu s koga su se baš vratili, iz vedra neba mu je odlučila objelodaniti još šokantniju vijest.

Naime, iako ga je godinama držala u uvjerenju kako je njegov otac bio jedan cijenjeni lječnik koji je umro od infarkta tri mjeseca prije no što se on rodio a dva prije zakazanog vjenčanja s njegovom majkom, sada je zaključila da je «kada postaje čovek» vrijeme da sazna istinu o svome podrijetlu.

Njegova majka nikada nije upoznala ni jednog liječnika, čak ni u bolnicama koje je gledala samo iz vana. Ona je i rodila kod kuće, sama, bez pomoći babice. A tko mu je zbilja bio otac, ni sama nije imala pojma.

Kao djevojka sa sela u velikom nepoznatom gradu, bez i jednog dana škole uspjela se uz nekakvu pomoć i ovog i onog zaposliti u besmislenoj firmi gdje je kuhala kavu. No to zbog njene naravi nije išlo, pa je sreću potražila prvo kao baba sera, naplačivaćica nužde u javnom veceu na Ribnjaku, te konačno kao konobarica u jednoj od opskurnijih birtija sa radnim vremenom od 00-24.

Stevanija je bila zadužena za onaj drugi, tamniji dio dana, i jedna stvar vodila je ka drugoj. Klijentela je bolje plačala štok ako je uz njega išla ševa, te je tako guzata i sisata Srpkinja kojoj ništa muško nije bilo strano ubrzo stanovnicima hrvatske metropole postala poznatija od hotela Esplanade oko čijih je zidina ordinirala kao legendarna Štefka.

A Kramarić? To je bilo ime milicionera koji ju je strpao u maricu one večeri kada je slutila da se sperma u njenoj utrobi ponaša življele nego inače. Zato je iz sprdačine upisala baš to ime kraj svog jedinca prasnuvši u nekontroliran sipljivi smijeh.

Profesor je ukočeno sjedio na malom tronošcu uz zid, jer taj stan nije imao prozora, i osjećao kako mu se suze slijevaju niz lice. Majka se smijala, vjerojatno istim onim grohotom, još ogrubljelijim od bezbroj popušenih čikova sa zagrebačkih pločnika.

U to je vrijeme radio kao zamijena u jednoj osnovnoj školi sanjajući kako će jednog dana organizirati maraton, omiljenu sportsku disciplinu, u čast svog debelog dr tate koji se propustio baviti sportom pa umro.

Ponosno će se smiješkati iz neke rubrike Sportskih novosti dok će tamo negdje ispod slike pisati Memorijalni maraton doktora Kramarića!

Memorijalni maraton maminih mušterija... pomislio je i briznuo u najglasniji plač u životu.

Stara se jedva dignula s madraca na podu, glasno otpuhnula gađenje prema sinu – koje je bilo još veće od onog koje je profesor sada osjećao u grudima - i povukla zavijesu u kutu sobe. Sjela je na taj improvizirani zahod, jer normalnu, građansku školjku nisu imali, i pustila da sve što ima izađe iz nje, upozorivši ga bez povisivanja glasa (za tim nije bilo potrebe, iza tanke tkanine sve se jasno čulo) da je vrijeme da ode na kolodvor po Jovanu.

Nakon bezbroj pokušaja u Areninom «Vrtuljku ljubavi», neuspiješnih kava ispijenih sa propalim ženama koje su se javile na oglas u Večernjem listu uporno nevinom muškarcu to se nije činilo ni skroz suludim.

Njegova mlada bila je primjerena situaciji u kojoj se nalazio - narod u provodadženju nema milosti, tako da je samo na svoju diplomu i uspio naći djevojku, a za neke izbirljivosti ovakav sav sjeban, fizički odbojan i skučen u onome stanu nije imao pokrića.

Jovana je bila ljepuškasta na grubi način, stara između 20-25 godina (što se nije točno znalo jer se od rođenja vukla po sirotištima) i lagano retardirana.

Živjela je u majčinom selu uzdržavajući se čiščenjem po kućama i opsluživanjem muškaraca, zimi spavala u štalama a ljeti pod vedrim nebom, i nakon što ju je policija vratila iz Njemačke gdje su je da prosi i BiiiiP se odveli cigani, bila je pre zahvalna na svemu što joj je život mogao ponuditi u zagrebačkom braku s učiteljem Kramarićem.

Baš sve je moglo biti samo bolje.

Ugledavši na peronu ženu s kojom bi trebao provesti ostatak života on se stresao i odmah shvatio da ga je zato majka baš sada upozorila na način kojim je došao na svijet, kako ne bi slučajno pomislio da je bolji od žene koju mu je nabavila.

Selo je skupilo milodare, prota organizirao da se po kućama spremi rashodovan namještaj i islužena posteljina, lonci koji su iskuhali svoje, vrećice s čarkama za plodan brak i ostale neophodnosti i sve je to putovalo ovih dana za Hrvastku, u kamionu s lubenicama, kako bi se mladi što bolje smjestili u svome iznajmljenom stanu – prva tri mjeseca na Stevanijinu koštu.

Djevojka je bila vidno zapuštena, kako fizički tako i kao kompletno ljudsko biće, i ono malo riječi što je govorila imale su težak, romski naglasak.

Došla je praznih ruku, odjevena u široku bijelu suknju punu žučkastih mrlja i modernu mušku potkošulju s logom lokalnog trećeligaša. Na nogama je nosila poderane espadrile, a dugu tamnu nepočešljanu kosu vezala je kožnom kopčom u rep.

Kramariću se odmah dopala njena blagost, koju je uspijela uprkos životu na ulici zadržati zbog te lagane zaostalosti, no odlučio je da će s njom postepeno raditi. Sutra će u školi uzeti udžbenike za prvašiće i krenut će redom. Prvo jezik, to je najbitnije. Toga se već unaprijed stidio. A mislio je zamoliti majku da joj pomogne kupiti i neku odjeću prikladniju za ženu jednog profesora, Zagrepčanku! I neće se zvati Jovana; on će je zvati Jana. Jana Kramarić.

Bio je slab na bujna ženska tijela, možda zato što je navikao na jedno takvo kraj kojeg je i kao odrastao čovjek spavao, a ona je imala upravo takvo.

Visoka tek nešto preko 160 centimetara, ogromnih grudi i pozamašne stražnjice... koliko se moglo vidjeti kroz tu užasnu odjeću. Večeras im je prva noć, pa će bolje proučiti. Pitao se, dok su svo troje sjedili uz čvarke i rakiju - mama zadovoljno lupala dlanom po koljenu, Jova gledala bezazlenim osmijehom u pod, a on napeto zadovoljan - gdje će to, zaboga, obaviti?!

U to se Stevanija ponudila da će večeras spavati ispod stola na deki, a njima prepušta postelju, jer ionako će već sutra biti u svom podstanarskom stanu na Kozari boku.

Bilo je skoro osam navečer, no zbog ljetnog doba i dalje vrlo svjetlo i živo.

Djeca su se igrala pred zgradom, muškarci prali automobile. Iz stanova je dopirala muzika miješajući se za zvukovima vijesti i mirisima najrazličitijih večera koje su domaćice spremale po svojim radničkim stanovima.

Sve je bilo nekako baš veselo, tako da je profesor pomislio da bi je mogao povesti u obilazak grada ali onda se sjetio da je pametnije da joj majka prije toga kupi doličniju garderobu, četkicu za zube i da se opere.

Odveo ju je u podrumsku prostoriju u kojoj je bila smještena stara peć a na betonskom podu odvod za vodu – njihovu kupaonicu, i objasnio joj kako će ubuduće – sada će to on učiniti za nju – naložiti za toplu vodu.

U prvi mah je bio siguran kako će ostati i gledati Jovanu kako se kupa, no onda je odlučio da je bolje da ga kroz koji sat iznenadi njeno čisto, već pripremljeno golo tijelo.

Sportskim korakom se vratio gore, svrativši prije do lokalne čevabdžinice po večeru za njih troje i sretno trljao ruke.

Sutra je imao četvrti sat, sa 6b razredom, i slobodno vrijeme, dok se ona ne vrati, iskoristio je radeći nastavni plan. Curice odbojka, a dječaci...hm... dječaci bi mogli na gredu. Ma ne, dat će im svima slobodan sat, nek' se igraju ispred škole kako žele. Lijepo je vrijeme.

Iskreno je volio djecu i jedva čekao da dobije vlastitu. Pitao se može li Jana zatrudnjeti, no nije se s time dugo opterečivao. Ako i ne može,usvojit će! Svako dijete zaslužujue sreću.

Već je prošlo pola sata a nje nije bilo. Da se nije razočarala i pobjegla natrag na kolodvor? Pitanje je je li se sjećala puta...a i nije mu tako djelovala. Činilo se da joj se svidio. Možda ima problema sa vodom; kada zapne, treba par puta udariti cijev... trebao joj je to napomenuti. Majka, kao da mu je čitala misli reče, «Odi bre sine dole, nešta ti nema neveste...»

Ponio je mamine papuće kako ona ne bi na čistu nogu navlačila svoje izgažene espadrile i uputio se u to mjesto koje je glumilo kupaonu. Hodao je uskim hodnikom, preniskim da bi čovjek mogao ići uspravan i nakon dva zavijutka došao do otvorenih vrata. Pa rekao joj je da se zatvori kada on iziđe! Mislim, nitko tu nije navraćao, ali uvijek postoji mogučnost da susjed skrene baš kada si gol...

Iza vrata je vladala tišina. Povremeno se čulo neko komešanje, kao rad stroja, no nikakvih mašina, ne računajući peć nije nutra bilo, ali i glasovi, zapravo više kao neko glasanje, ne pravi glas.

Odškrinuo je vrata samo još koji centimetar da može vidjeti što se zbiva, da je ne prestravi ako je možda razodjevena.

I tada je privikavajući oči na polumrak ugledao nekoliko sjena, jednu veću i tri male, ispod kojih se na podu savijala još jedna, nešto oblijih kontura, a uz zid nedefiniran broj sivih mrlja jer su se preljevale jedna u drugu.

«Nemoj, gospodin kumim te!», vapila je Jovana razgužena na sve 4 na podu dok su joj tri trinaest-četrnaest godišnjakanja koje je Kramarić iz viđenja poznavao iz zgrade natezali gole sise, guza i sve što im je bilo na dovhatu ruke.

«Kaj je, kaj moliš pička ti materina!», odrezao je najviši od njih i odvalio joj šamar.

Uz zid prostorije stajala je vrsta od nekoliko nešto mlađe djece, starih možda deset pa i manje godina među kojima je bilo i nekoliko djevojčica.

Neki od tih malih monstruma na prizor koji se odvijao pred njima raskopčali su hlaćice i počeli se samozadovoljavati.

Ona jadna ni sada s lica nije micala svoju dobročudnu grimasu. Derali su se na nju kada je otvarala usta, tako da je podložna kakva je bila, odlučila šutiti i pustiti ih da rade s njom što žele. Tko zna, možda je to ovdje normalno? Njoj je skoro sve i bilo.

Jedan od dječaka iz pozadine odgurnuo je ovu dvojicu i probio se ravno do njene naprčene velike guzice. Krvavim sluđenim očima fiksirao je ženinu dlakavu pičku i u naletu se bacio na nju raširenih ruku kao da pada u ponor. Bio je prenizak da klekne i pokuša je BiiiiP u psećem položaju, a kao normalno razvijeno dijete za 3 razred, zaključio je profesor, previsok da to obavi stoječki. Bacao se po njoj kao po stogu sijena, trljao, propinjao u žgoljavom dupetu u nadi da će mu BiiiiP sam upasti u pičku. Mjesto na kome još nije bio. Mali dječji organ opsceno je stršao iznad ćelavih nabreklih jaja i pikao zrelu sluzavu rupu.

Profesor je nevjerujući u ono što vidi skliznuo na pod i držao se rukama za glavu. Širom otvorenih usta s tihim krikom u tom je maloljetnom silovatelju prepoznao Ivicu Radmana, dječaka s prvog kata koji ga je uvijek ljubazno pozdravljao i ispitavao za prognoze nogometnih utakmica. Mali je svršio u nju za manje od minute, okrenuo se da zakopča šlic, a onda se kao da je nešto zaboravio opet osvrnuo na Jovanu iz koje se cijedila prva doza dječjeg sjemena i sve snage zamahnuo kopačkom prema njenoj pički. Tek kada su se svi prestali smijati njenom bolnom jauku sjeo je na pod i zapalio cigaretu ohrabrujući druge.

Onaj najvišlji, koji Kramariću nije bio poznat smjesta je zauzeo mjesto na pizdi i nastavio je BiiiiP svojom normalno velikom kurčinom.

«Kako je razjebana, e», dobacio je klincima preko ramena izmutiranim glasom.

Jedna curica mu je prišla i stavila mu u usta zapaljenu cigaretu. Tada je čuo da se zove Prle.

«Pička joj je ko' vagon.»

«Ma to je neka BiiiiP, jasno da je razjebana. Svi ju jebu!», propištalo je dijete iz mraka.

«Ma tvoj tata ju jebe, hi hi hi!», zasmijuljila se djevojčica s cigaretama.

«Kristina! Kuš!», izderao se još jedan mutirant koji se iz položaja u kome je profesor bio nije dobro vidio, samo se po dubokom glasu moglo zaključiti da i on drka. Podigao se, zgrabio malu i odvukao je do Jovane i dečka koji ju je bez riječi zabačene crvene glave bespoštedno tucao.

«Ti se javljaš, jebote...ko je BiiiiP... si našla ti reći...» Curica se samo smijuljila braneći se od njega ručicama u ležećem položaju dok joj je mali čupao haljinicu i lamatao joj kurčinom pred licem.

Kada je vidjela da je ovo za ozbiljno, da je mali zbilja tu kani tucati opustila se, okrenula glavicu u stranu i pustila ga da joj skine gaćice. Još stoječki joj je hračkom naciljao neobraslu, skroz stisnutu pičkicu, grubo razmazao palcem i smjesta uletio u nju. Prignječio ju je uz pod, povukao potkošuljicu i lizao mjesto na kome će za nekoliko godina biti sise i s naporom držao podignutu glavu kako bi se napaljivao pogledom na Prleta i Jovanku.

Neko od djece je upalio baterijsku i položio na pod tako da se dobro vidio ulazak BiiiiP u njenu nezrelu pipicu. Malo po malo još su se dvije curice oglasile i bacile na pušenje preostalim dječacima. Jedna je rekla da joj se piški, prišla je Jovani raširila noge nad njenom glavom i pustila mlaz. Svi su opet prasnuli u smijeh, a Jova je samo grčila oči da joj ne uđe i trpila. U njoj su se praznili svi nakon što bi došli do vrhunca kod klinki; u prvoj rundi u pičku, a onda su je zalijevali po kosi, ogromnim sisama, špricali joj čak i u uši i nos.

U pauzama su se zabavljali vrijeđajući je.

«E, mutava, reci 'pušim ti BiiiiP'.» Na to bi Jovanka, da im se omili svaki puta sve više karikirala ionako nerazumljiv govor, «Ja pušam kurčata!», a ovi bi na pomahnitali.

Podrumskom prostorijom u koju su i inaće, iako to Kramarić nije znao, zalazili kako bi mučili životinje, kružila je flaša votke. Pijane dvanaestogodišnjakinje izvodile su bizaran striptiz svojim golim tijelima, uvijale male guzice, stavljale nogu na Jovu i prstarile glatke pičkice, pravile se da gnjeće sise dok bi ih dječaci kao što su djeca to u neka zdravija vremena u igri lovice radila, hvatili i jebali uz zidove, na podu, u zraku....

Sve je mirisalo po bolesnoj mješavini dječje kosice i sperme, glatki mali kurci su sijevali i zabijali se u smeđe rupice, još posrane od Čokolina, BiiiiP, usta,... a Jovana sve bijelija pod naslagama sperme glupo se cerekala gledajući te male građane.

Oči su je pekle od sperme i dima njihovih jointova, pa je iako slaboumna zaključila kako će od silnog pića i te čudne pare uskoro sigurno posustati. Pušila je desetogodišnju kitu za koju je mislila da joj je sigurno zadnja i jedva čekala da se napokon opere i vrati svom čovjeku.

Djeca su zbilja polako malaksala; curice su ležale po kutevima zadignutih suknjica i raširenih nogu baš kao lutke. Tek malo veće i umrljane spermom. Niz njihova mala usta prelijevala se alkoholna bljutovina koju je neko razmrljavao BiiiiP, a dječaci su frajerski kružili jointevima i odrađivali zadnje runde na svojim prijateljicama i Jovanki kojoj je za kraj netko obilno povratio po glavi.

Kramirić je bio skroz izgubljen u svom tihom skloništu iza vrata. Zašto ništa nije učinio? Jer je bio kronična kukavica i nije se usudio suprostaviti tinejdžerima za koje je znao da ga vjerojatno ne bi ni jebali pol posto. No, ono što ga je čak više zapeklo od vlastite bijede koja mu je dozvolila da gleda kako mu djeca siluju buduću ženu bilo je to što je u ovome mraku djecu vidio u jednom sasvim drugom svjetlu.

Naravno da su na nastavi bili dobri; proklete kukavičke ulizice...to ga je toliko podsjetilo na njega samog da je osjetio bijes u sljepoočnicama. No, izvan školskih klupa nema odvratnijih, izopačenijih stvorenja pod kapom nebeskom! Sve one curice koje će sutra, četvrti sat njegovog tjelesnog odgoja stajati u vrsti i milo mu se smješkati zapravo su prorešetane narkomanske drolje a dječaci odvratni ratni zločinci, silovatelji!

Stravično mu je pozlilo i u strahu da ga zvuk bljuvanja ne oda oteturao je do stubišta i malaksalo se vratio u stan. Sav blijed pao je na stolicu.

«Šta beše?», graknula je Stevanija.

«Jovana. Jebu je djeca», bilo je sve što je uspio propištati.

No znao je da će od sutra sve biti drugačije. Itekako drugačije.

Profesor Kramarić imao je misiju za koju mu treba samo jedno oružje.

Plavi imenik pod rukom.