Znamenita imena filozofije

Toplica Milan · Balkanska korida

U ovoj temi pišemo o poznatim filozofima i njihovim delima.
Znači sve što se tiče filozofije od antike do današnjih dana.

stankowsky · Upućeni član

adam smit nije filozof u klasičnom smislu. pisao je u vreme razdvajanja nauke (kao egzaktne discipline) od klasične filozofije (koja je podložna spekulacijama). oduševljen sam idejom liberalizma. slobodu smatram osnovnom ljudskom vrednošću a uskraćenje slobode po bilo kom osnovu neprihvatljiim.

adam smit zagovara principe liberalizma pre svega u ekonomiji, ali i u ostalim sverama društvenog života. od ostalih predstavnika liberalizma se razlikuje po tome šte se zalagao za ekstremni liberalizam koji se ogleda mogućnosti čoveka da se ponaša slobodno sve dok ne ugrožava istu takvu slobodu drugih ljudi.

napominjem da mi se sviđa liberalizam kao doktrina a ne i liberalna partija u našoj zemlji.

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Arthur Schopenhauer
Arthur Schopenhauer (Artur Šopenhauer 1788-1860), bio je njemački filozof. Bio je jedan od najbitnijih filozofa devetnaestog stoljeća, najpoznatiji po svom djelu "Svijet kao volja i predodžba" (Die Welt als Wille und Vorstellung). Ovaj filozof je bio poznat po tome što je bio iracionalista, filozofski pesimista i otvoreni mrzitelj Hegela. Pod uticajem Kanta prihvatio je mišljenje da je svijet produkt subjekta. Smatrao je da je sve privid, varka i da zato ne treba tražiti suštinu u pojavnom, vidljivom svijetu. Svojim pesimizmom Šopenhauer je uticao na kulturu devetnaestog stoljeća, posebno na umjetnost (Wagner).

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Volja
Šopenhauer je smatrao da je bit čovjeka u intuiciji koja se ispoljava kao volja. Volja je bit svijeta i ona je organske i neorganske prirode. Volja sve pokreće, ona je gospodar, a intelekt sluga, a to je Šopenhauer obrazložio time što je rekao da ono što protivriječi srcu ne ulazi u glavu. Pojavne stvari su zakonite, volja ne podliježe zakunu- ona je slijepi nagon. Volja nastaje iz nedostatka i ona nikada ne može biti potpuno zadovoljena, pa je bol neminovna.

Ovaj njemački filozof je tvrdio da kada ostvarimo neku težnju osjećamo dosadu. Tako je čovjekov život samo smjena boli i dosade. Historija čovječanstva je besciljno lutanje i nema napretka. Šopenhauer vidi jedini izlaz u askezi, odricanju od života i utapanjem u nirvanu (ovdje je vidljiv uticaj filozofije Indije). Još jedan način oslobađanja od boli je u bezinteresnom doživljaju umjetnosti.

[izmijeni]
Šopenhauer i žene
Šopenhauer je poznat po svom eseju Uber die Weiber, u kojem je izrazio svoje neslaganje sa ,tako zvanim, "teutonsko-krišćanskim" odnosom prema ženama. On je tvrdio da je " ženina priroda da služi", i protivio se Šilerovoj poemi u čast ženama, Wurde der Frauen. Međutim, esej daje dva komplimenta i to: "žene su razboritije u svom sudu od muškaraca" i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumaćeno kao slabost a ne kao vrlina.

Ova veoma netolerantna mišljenja o ženama su u kontrastu sa Šopenhauerovim,mnogo liberalnijim, pogledima na društvene probleme: bio je strogo protiv tabua o problemima kao što su samoubistvo i mazohizam i osudio je postupanje sa afričkim robovima

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Baruch de Spinoza
Benedikt de Spinoza (1632-1677), koga su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espi�oza u društvu u kojem je odrastao. Sa Rene Dekartom i Gotfridom Lajbnicom, bio je jedan od najvećih racionalista filozofije sedamnaestog stoljeća. On je često nazivan osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo najveće djelo je "Etika". U ljeto 1656. godine, jevrejska zajednica ga je ekskomunicirala (izbacila iz vjere) radi njegovih tvrdnji da je Bog mehanizam prirode i univerzuma, i da je Biblija metaforičko i alegorijsko djelo kojem je zadatak da uči o prirodi Boga. Nakon ovog događaja, on je prihvatio ime Benedikt (latinski ekvivalent njegovom imenu, Baruh).

U Spinozinoj filozofiji preovladava Dekartov dualizam u shvatanju svijeta. Za Spinozu postoji samo jedna supstanca: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). On je smatrao da su pojedinačne, vidljive stvari, modusi supstance. Radi ovog njegovog učenja bio je prozvan, u isto vrijeme, "Najvećim jevrejem" i " Najvećim ateistom".

s3nko · Početnik Domaćeg.de

David Hume
David Hume (Dejvid Hjum 1711-1776), bio je škotski filozof i historičar, koji je zajedno sa Adamom Smithom i Thomasom Reidom bio jedna od najvažnijih ličnosti u škotskom prosvjetiteljstvu. Mnogi smatraju Hjuma kao trećeg i najradikalnijeg, tako zvanog, britanskog empiristu, nakon engleskog Johna Locka i anglo-irskog Georga Berkeleya; stavljanje Hjuma zajedno sa Lockom i Berkeleyem, iako tradicionalno, ignoriše veliki utjecaj na Hjuma kojeg su izvršili neki francuski pisci (kao što su Pierre Bayle) i engleski intelektualci (kao što su Isaac Newton i drugi).

Historičari često vide Hjumovsku filozofiju kao neki oblik skepticizma, ali mnogi komentatori su istakli da element naturalizama ima isti značaj. Hjum je bio prvi moderni empirista koji je odbio svaku pomoć bilo od a priori principa rasuđivanja, bilo od svake druge ideologije koja obezbjeđuje harmoniju između naših opažaja i svijeta. On je također smatrao da nema uzročno posljedične povezanosti u prirodi, nego da je to samo navika ili običaj da se nešto događa iza nečega.

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Djela
Rasprave o ljudskoj prirodi (Treatise of Human Nature, 1739)
Istraživanje o ljudskom razumu ( An Enquiry Concerning Human Understanding, 1748)
Istraživanje o principima morala ( An Enquiry Concerning the Principles of Morals, 1751)
Dijalozi o prirodnoj religiji ( The Dialogues Concerning Natural Religion)

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Sir Fransis Bekon
Fransis Bekon (Francis Bacon 1561-1626), bio je engleski filozof i tvorac emirizma i nove naučne metode. Njegovo glavno djelo je "Velika obnova nauka" čiji je sastavni dio "Novi organon" ili "Upute za tumačenje prirode". On je smatrao da je cilj nauke i filozofije da ovlada prirodom. Njegova poznata rečenica: "Onoliko možemo koliko znamo", iskazuje njegovo mišljenje da je znanje moć.

Kritikovao je staru logiku i metodu dedukcije. On uvodi metodu indukcije koja je jedinstvo eksperimenta i racionalne spoznaje. Bacon je smatrao da se prije metode indukcije treba očistiti razum od predrasuda (zabluda, "idola") koje su se nagomilale:

Predrasude plemena- one su u ljudskoj prirodi, jer su svi ljudi nesavršeni i prema tome skloni greškama.
Predrasude pećine- to su zablude pojedinca. One nastaju zbog toga što čovjek sudi prema sebi, pa misli da ono kako on nešto doživljava da tako to doživljavaju i drugi, a zaboravlja da je svaki čovjek zasebna "pečina".
Predrasude trga- pogrešno razumijevanje riječi. One nastaju na ulicama, trgovima gdje se razmijenjuju riječi, a one mogu izazvati različita značenja a to može dovesti do pogreške, nesporazuma.
Predrasude pozorišta- nastaju iz poštovanja autoriteta. Bacon je smatrao da su ove predrasude najopasnije jer nastaju iz poštovanja autoriteta. Čovjek poštujući neki autoritet prihvata sve što taj autoritet misli i radi, pa tako i njegove greške. To je kao u pozorištu kada autoritet glumaca stvori atmosferu, za koju publika misli da je stvarna, a u stvari ona je vještačka.

s3nko · Početnik Domaćeg.de

George Berkeley
George Berkeley (Džordž Barklij 1685-1753), bio je utjecajni irski filozof čiji je glavni filozofski rad bio promovisanje subjektivnog idealizma, koji se najbolje može izraziti kroz Barklijevo fundamentalno načelo: "Postojati znači biti opažen" (Esse est percipi). Džordž Barklij je pripadao empiristima sedamnaestog stoljeća. Barklij je smatrao da se iskustvo ne zasniva na opažanju materijalnih stvari, jer je materija samo riječ, ime. Po Barkliju postoji samo naš duh i njegove ideje (to je krajnji oblik subjektivnog idealizma- Solipsizam).

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Gotfrid Vilhelm Lajbnic
Gottfried Willhelm Leibniz (Gotfrid Vilhelm Lajbnic, 1646-1716.), bio je njemačni matematičar, naučnik i filozof. U matematici mu se pripisuje (zajedno sa Njutnom) otkriće diferencijalnog računa; vjeruje se da je došao do otkrića 11. novembra 1675. godine. On je konstruisao prvi mehanički digitron koji je mogao množiti i dijeliti. Njemu se pripisuje i otkriće moderne forme binarnog brojčanog sistema, koji se danas koristi u kompjuterima. Bio je osnivač Berlinske akademije.

Tvrdio je da je čitav svijet građen od duhovnih atoma: monada. Svaka monada je svijet u malom, a u njoj se sukobljavaju sile, pa odatle potiče svaka aktivnost i težnja ka usavršavanju. Njegovo veliko djelo u kojem je opisao te duhovne atome je "Monadologija" (oko 1713. godine). Lajbnicov racionalistički sistem sedamnaestog stoljeća, po mnogim pogledima je najneobičniji. Pisac, filozof i prosvjetitelj Volter, u svom djelu Kandid, ismijao je Lajbnicovu ideju da je ovo "najbolji od svih mogućih svjetova". Lajbnic je to tvrdio zato što je smatrao da je ovo najbolji i najbolje uravnoteženi svijet od svih, jer ga je stvorio savršeni Bog.

s3nko · Početnik Domaćeg.de

Immanuel Kant
Immanuel Kant (Imanuel Kant 1724-1804), bio je njemački filozof, često smatran jednim od evropskih najutjecajnijih mislilaca i posljednjim velikim misliocem prosvjetiteljstva. On je imao veliki uticaj na romantičke i idealističke filozofe devetnaestog stoljeća, i njegov rad je bio polazna tačka za Hegela. Zajedno sa Hegelom, Fitheom i Šelingom pripadao je klasičnom njemačkom idealizmu ili u njegovom ličnom slučaju transcendentalnom idealizmu. Kantova filozofija se može podijeliti u dva perioda: "do kritički period" i "kritički period".

U do-kritičkom periodu Kant se bavi materijalističkim tumačenjem svijeta. Svoju teoriju o nastanku kosmosa iznio je u djelu "Opća historija prirode i teorija neba" (Allgemeine Naturgeschichte und Theorie des Himmels, 1755). U ovom djelu on je predvidio postojanje planete Uran, koja će 1881. godine biti i otkrivena.
U kritičkom periodu on daje kritiku predhodne filozofije (filozofije svojih predhodnika) i potpuno prelazi na idealizam. U ovom periodu je napisao svoja najveća djela:
Kritika čistog uma - o spoznaji
Kritika praktičnog uma - o etici
Kritika rasudne snage/Kritika moći suđenja- o umjetnosti

s3nko · Početnik Domaćeg.de

John Locke
John Locke (Džon Lok 1632-1704), bio je engleski filozof i empirista 17.st. Džon Lok je bio glavni engleski predstavnik empirizma. On je osnivač spoznajne teorije i on smješta iskustvo, ili ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma. Lok je smatrao da svo znanje potiče iz iskustva, jer je naša duša po rođenju "tabula rasa". Pošto ukida bilo kakav prostor za "urođene ideje" u osnovama znanja, može se reći da je u tom smislu anti-racionalistički. Međutim, Lok govori da postoji mogućnost saznanja da nam neke od naših ideja pružaju odgovarajuću predstavu svijeta koji nas okružuje.

Džon Lok je imao veliki utjecaj na razvoj političke filozofije. Njegove ideje su bile temelj za koncepte američkog zakona i organizacije vlasti. Lokova epistemologija i filozofija imala je veliki uticaj i na period prosvjetiteljstva.

[izmijeni]
Djela
Ogled o ljudskom razumu (Essay Concerning Human Understanding)
Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government)
Pismo o toleranciji (Letter on Toleration)
Neke misli o obrazovanju (Some Thoughts Concerning Education)
Razumnosti krišćanstva (The Reasonableness of Christianity)