Branko Copic

GiGi · *Pravi muškarac*

Pisao je poeziju i prozu. Objavljeni romani u periodu od 1938. do 1964.: "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci", "Planinci", "Prolom", "Gluvi barut", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Ne tuguj bronzana stražo", "Osma ofanziva". Dobitnik nagrada Akademije sedam umetnosti, Rakićeve, SANU, Dečje knjige i drugih.

GiGi · *Pravi muškarac*

BAKA, ON, ĐAK i SLON
oglasi �Kupusnog lista�

Evo novina �Kupusnog lista�,
ovde se piše istina čista,
istina crna, siva i bela.
Evo, na primer, oglasnog dela:

Nudi se direktor

Poletan, spreman dečak osnovac,
ne pije vino, ne voli novac,
šećerne stvari njegov su sektor,
zato bi rado bio direktor
negde u selu ili u gradu,
a u fabrici za čokoladu.

Jedina mana -
priznajem grešan -
mnogo sam ješan!

Poziv

Rođena kuco, vrati se kući,
neću te više nikada tući!
Moli te, kumi, tužnoga lika
Vrebalov Ika
iz Erdevika.

Traži se stražar

Stražar se traži, delija prava,
uz malog batu dok obnoć spava,
jer nešto strašno u tami šuška.
Potrebni: fenjer, sablja i puška.
Koji su hrabri nek' brzo hrle!
Adresa:
Prokop
kod čika - Krle.

Treba nam šaptač

Potreban šaptač u našoj školi
za neke šake.
Za ovo moli
profesor dobri, Popović Ruška,
pošta Beograd,
Četvrta muška.

Prodaja

U tihom kutu, Berek - sokaku,
unučić Pera prodaje baku.
Za pesme spremna, za priče glavna,
za uspavanke nema joj ravna.
Ljuti se retko, nikad ne tuče
i samo katkad za uši vuče.

Zamena

Četiri dvojke, nove - novcate,
svojina lična Kostića Rate,
menjam da znate,
za jednu trojku, osrednju, staru,
polovnu možda ili u kvaru.
Opština Ruma
seoce Vrelac,
Ratibor Kostić,
azbukostrelac.

Poklon

U broju sedam Berek - sokaka
unuka Peru poklanja baka.
Džabe ga daje, starica veli,
hitno je vrlo, baka se seli.
Putuje na jug. Po vrelom danu
pričaće priče orangutanu.
Zadaje tvrdu, pretvrdu veru,
misliti neće na svoga Peru.

Skreće se pažnja

Voćke mi krasno cvetaju, eto,
krušaka biće čitavo leto.
Đacima javljam da imam pseto.
Čuvaj se dobro, nestašna četo!
Baštovan Krum,
Šabački drum.

Kupovina

Kupujem slona od čokolade!
Ako ga neko besplatno dade.
Jasle broj osam,
Ranković Rade.

Nađeno

Loptu od krpe naš'o sam. Pozor!
Juče mi njome razbiše prozor.
Veseli strelac nek' mi se svrati,
da mu je čika u redu vrati.
Srđan Oklobdžija,
bivši tobdžija.

Izjava

U školu idem, s brigom se spremam,
lekciju ne znam, jer knjige nemam.
Na Karaburmi, kod čika - Vase,
juče mi bukvar pojelo prase.
Izjavu dajem pred svetom celim:
svaku ću dvojku s gicom da delim!

GiGi · *Pravi muškarac*

BOLESNIK NA TRI SPRATA

Našega starog doktora Jana
telefon zove s Kalemegdana:

�Doktore dragi, hitno je vrlo,
imamo gosta, boli ga grlo!�

�Imate gosta?
Da nije stranac?�

�Pravo ste rekli. Jest', Afrikanac!�

�Doći ću brzo, za jedan sat.
Kažite samo: na koji sprat?�

�Na kome spratu? Teško je reći,
boli ga čitav - drugi i treći.�

Čudom se čudi naš doktor Jan:
�Kakav bolesnik? Je l' trospratan?�

�Doktore, jeste, to nije varka,
zovemo, znate, iz zoo-parka.
Žirafu jednu boli nam vrat,
a to je - drugi i treći sprat.�

GiGi · *Pravi muškarac*

MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!

GiGi · *Pravi muškarac*

OGLASI �ŠUMSKIH NOVINA�

Izišle, kažu, novine šumske,
štampane senkom finom,
crtane perom slikara Sunca,
šarane mesečinom.

Hođeš da vidiš malčice samo
novinu ovu znanu?
Iz nje sam juče nešto prepis'o.
Čitaj oglasnu stranu:

Vukov oglas

Vučinić Vujo, pevač na glasu,
(znaju ga dobro svi koji pasu,
peva operu �Tosku�),
u tihoj šumi Zeleni Bor
osniva moćan pevački hor,
muzičko društvo �Kosku�.
Jaganjce najpre poziva, zna se,
s njima prekida rat,
magarce, konje, može i prase.
Vujo,
veseli brat.

Jazavčev oglas

Ozbiljnog druga jazavac traži
da dele krasan stan.
Jazbinu ima toplu i tihu,
zgodnu za zimski san.
Lepše je nema, da pališ sveću!
Ježa primiti neću!!!

Oglas divlje svinje

Ja, divlja svinja, Brljanić Brlja,
javljam svima da znate:
nikada dosad ručala nisam
na knjizi đaka Mate.
Otkuda priča o tome kruži,
ko li me tako svirepo tuži?

Lijin oglas

U gustoj travi nadomak reke,
kraj neke staze uske,
našla sam sinoć, u sami suton,
pero gospođe Guske.
Neka se Guska u šumu svrati
da joj ga tetka vrati.
Sastanak u pet sati.

Medin oglas

Mrkonjić Medo iz Gluve Dolje,
zverka mekane duše,
moli pčelara za nauk mudri
kako se pčele guše.
Savet se hitro prima
pre nego dođe zima.

Sovin oglas

Pticama dobrim ovim se nudi
odličan tumač snova.
Dolazim noću u svako doba.
Čarobnjak mudri,
Sova.

Oglas mrava

Pred kišom, juče, svojim listom,
sakri me cvetić plav.
Zato mu javno odajem hvalu.
Učtiv,
trudbenik Mrav.

Stršljenov oglas

Stršljen se javlja da megdan deli
s bumbarom, hrabrim Burkom.
Ako je junak, nek' sutra dođe!
Sastanak - pod pečurkom.

Kravin oglas

Javite vuku: živa sam, zdrava,
dobro se čuvam!
Erina krava.

Kobilin oglas

Požuri vuče, dugo te tražim,
pola sam šume obila,
da ti kopitom poškakljam zube.
Voli te
strina Kobila.

GiGi · *Pravi muškarac*

PRIČA O ŠAROVU

Gdje da nađem vidovnjaka
iz prošlosti da te zovne,
moj kucove, moj Šarove,
vjerni druže iz osnovne.
Nešto slutim, svi su znaci,
ukrali te čarobnjaci.

I djetinjstva razigrana
svakog jutra, pamtim živo,
ti si mene, bistra oka,
u dvorištu sačekiv'o.
Zborio ti pogled rječit:
�Ja sam tebi drugar vječit!�

Kad u školu jutrom pođem
ti me pratiš komad puta,
a pred veče, sačekaš me,
srećan, repa uzdignuta.
�Gdje si?� - čekam kad ćeš reći,
na svoj način, mio, pseći.

Već osnovnu završavam,
raste momčić, djedov Baja,
a ti čekaš, znan i voljen,
kao nebo zavičaja.
I još si mi vješto krio
da si davno ostario?

Na vojnu sam otišao,
rat ratov'o, zanat zao,
a kada se domu vratih,
ti me nisi dočekao.
Moj Šarove, sreće loše,
zašto mi te ukradoše?

GiGi · *Pravi muškarac*

ZVEZDANI KOVAČ

Kolibe evo na kraju sela,
čarobnjak takve gradi,
čađava, mrka, sa jednim okom.
Šta li se u njoj radi?!

Čuje se zveket, lupa i tutanj,
još će da grune mina!
Da nije tamo veštac iz priče,
okiva Brku, džina?

Ne boj se, bato, slobodno priđi,
ulazi, nije varka.
Tu ćeš da nađeš kovača starog,
suseda moga, Marka.

Kasno je veče, bura se sprema,
oblaci nebom jezde,
a kovač grmi čekićem teškim,
iskiva zlatne zvezde.

Eh, sada znadem zvezdanog tvorca,
tu više nema tajne:
to stari kovač večeri svake
prosipa iskre sjajne.

Nekad je nebo tužno i crno,
noćna pustinja prava.
Znadem i zašto, to ću ti reći:
umorni kovač spava.

Ponekad samo prosine mesec
kroz oblak lika snena.
To ti je vatra kovača Marka,
tinja - zaboravljena.

lovegoddess · Veštica

RASTANAK

Tamo amo, s dvojke na četvorku,

varkaš se, a djetinjstvo mine,

prevari te Una čobanica,

odnese ti četiri godine.

Opraštaj se s pustopašnom braćom,

pozdravljaj se zauvijek s Bihaćom.

Zamukoše sobe internata

i u njima smicalice đačke,

osta pusta cesta za Pritoku

gdje smo krali orahe seljačke.

Osta Murat, poslastičar stari

i njegovi kolači "brdari".

A drugovi! Kome prvo prići,

dok okolo spomenari kruže?

Tihim glasom jedva progrgućeš:

- Daj mi šapu. Doviđenja, druže!

Okreneš se, dok suze uminu,

stariji se činiš za godinu.

A sa kim se pozdraviti neću?

Zašto mi se oči rosom pune?

Osta Zora, moja ljubav tajna,

u kućici s druge strane Une.

I tamo sam lunjao, oprezan,

zbunjen, trapav, kao da sam vezan.

Često sam joj pisao zadatke,

šaputao tablicu množenja,

a kad bi me milo pogledala,

osjećah se kao mladoženja.

Sanjao sam o njenome liku

pokraj Une, skriven u vrbiku.

Odoh kroz noć punu kreketanja

(žabe su me pratile u horu!)

i na zidu, blizu kuće njene,

zapiso sam "Branko voli Zoru…"

I danas me uvijek boli duša,

kad se gdjegod javi kreketuša.

lovegoddess · Veštica

BOSANSKI TRKAČI

Svakoga dana, vedra il mrka,

kroz Bosnu moju vodi se trka.

Četiri staze, svaka se vije,

na svakoj trkač. Ko li će prije?

Na prvoj stazi djevojka Una,

večito mlada, znana iz buna,

kićena cura iz Martin-Broda,

nakit joj sija, zelena voda.

Uzela zalet sa ličkih čuka,

od strmih stijena štrbačkog buka.

Niz drugu stazu juriša hučno

veselo momče, smjelo i bučno,

ponosni Vrbas, lakoga hoda,

planinac Vrbas, ledena voda,

pod njenom snagom klisura puca,

zlaćano zrnce na dnu svjetluca.

Na trećoj stazi sunčano sijeva

žuborna Bosna od Sarajeva,

gore joj oči, jutarnja rosa,

u pjeni šumnoj zelena kosa.

Vije se, igra, kroz gore hita,

nemirna, bistra i ponosita.

Na krajnjoj stazi prepreke mrvi

djevojka crna, gorštačke krvi,

s kamena kraja, mrkih daljina,

vječito tužna, studena Drina.

S hukom se ruši, ne pjeva ništa,

pomamno juri kroz razbojišta.

Na krajnjem cilju, u jutra plava,

trkače prima pospana Sava.

crnibiser · samotvoja24

Upravo sa sincicem radim lektiru mu za skolu jezeva kucica i uzivam u njoj hehehe

nastasenjka · **~daydreaming~**

NA PETROVAČKOJ CESTI

Na cesti Petrovačkoj izbjeglice
i trista djece u kolini.
Nad cestom kruže grabljive ptice,
tuđinski avioni.
Po kamenjaru osniježenom
čelična kiša zvoni...
U snijegu rumena Marija,
mamina kćerka jedina,
bilo joj sedam godina.

Tri dana Grmeč gazila
i posrnula stotinu puta.
Suknju je imala - ni kratku ni dugu,
a prsluk malen, premalen,
a povrh svega kabanica,
beskrajnih rukava, široka, žuta,
od starog očevog kaputa.

Ponekad mala plakala,
nekad se opet smijala
i vesela bila
kad bi je mati tješila:

"Još samo malo, rođena,
pa ćemo vidjeti Petrovac,
a to je varoš golema,
tu ima vatre i hljeba
i kuća - do samog neba".

Radovala se djevojčica
i vatri, i gradu neviđenom,
a sada leži, sićušna kao ptica,
na cesti Petrovačkoj,
na cesti okrvavljenoj.

Oči gledaju širom,
al sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:

O, strašna ptico, ti si me ubila,
a šta sam kriva bila!
Sedam sam godina imala,
ni mrava nisam zgazila.
Tako sam malo živjela,
i tako malo vidjela,
a svemu sam se divila.
Bila sam bezbrižni leptir,
a ti me pokosi, ptico,
ti mi ugasi zjene,
polomi ručice moje,
od gladi otežale,
od zime ukočene.

Optužbu vapije dijete,
stisnutih modrih pesti,
u okrvavljenom snijegu,
na Petrovačkoj cesti.

Tuđinski ljudi krvavi,
kuću su našu spalili,
djetinjstvo su mi ukrali,
i mnogo naših ubili.

Tuđinske ptice, čelične nemile,
nad planinom su našom letjele.

Smrači se, rođena goro,
i na sve naše pute,
pošalji sinove svoje,
pošalji vukove ljute,
osveti moje noge izranjene,
i jutra gladna rasplakana,
i ruke modre i smrznute.

Zagrmi, tata, iz velikog topa,
pomlati tuđe gadove,
zabubnjaj, braco, mitraljezom,
mrtva te sestra zove.

Osvetu vapije dijete,
stisnutih smrznutih pesti,
u krvi i snijegu,
na Petrovačkoj cesti...