Bihac

Dead_Can_Sing · Početnik Domaćeg.de

Malo o historiji grada

Historija grada

Historijski presjek
Geografski polozaj i pogodni klimatski uvjeti su od pradavnih vremena pogodovali naseljavanju ljudi na bihacko podrucje. Iako nedavno istrazeno, na osnovu iskopina i brojnih ostataka, ustanovljeno je prisustvo covjeka u starijem kamenom kasnom bronzanom, te starijem i mladjem zeljeznom dobu.

,

Lennox Lewis · Početnik Domaćeg.de

Bihać je grad i središte općine u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te upravni centar Unsko-sanskog kantona. Površina općine je 689 km² a broj stanovništva iznosi otprilike 60.700

Predhistorijsko doba

BihaćGeografski položaj i pogodni klimatski uslovi su od pradavnih vremena pogodovali naseljavanju ljudi na bihaćko područje. Iako nedavno istraženo, na osnovu iskopina i brojnih ostataka, ustanovljeno je prisustvo čovjeka u starijem kamenom, kasnom bronzanom, te starijem i mlađem željeznom dobu. U Račiću, deset kilometara jugoistočno od Bihaća, zajedno sa kostima mamuta, pronađena su dva kremena novčića.

Prisustvo dijelova plemena Japoda na ovom području sigurno je dokazano. Počevši od VIII stoljeća p.n.e. oni, pored dijela Slavonije, Gorskog kotara i Like, naseljavaju i Bihaćko polje. Japodska kultura obilježila je Bihać izuzetnim vrijednostima dalekog naslijeđa, od konstrukcionih rješenja sojenica, preko nakita od bronze, željeza i srebra, do "Japodskog konjanika". Nalazi iz mnogih mjesta, među kojima su Bihać, Golubić, Pritoka i Ripac, prikazuju specifican karakter ilirske kulture na japodskom području (urne s prizorima iz svakodnevnog i zagrobnog zivota, ravni grobovi s bogatim prizorima, nakit, oružje, japodske kape).

Rimsko doba
Nakon hiljadu godina bivstvovanja na ovim prostorima Japode pokoravaju izvježbane rimske legije koje iz vise pravaca prodiru na Balkanski poluotok. Rimski vojskovođa Oktavijan 35. godine p.n.e. krece na japodska plemena da bi uspostavio konačnu vlast Rimske imperije. Ovo područje je pripalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Rimljani donose svoje običaje, zakone i tradicionalno graditeljstvo. Neki stariji historiografi locirali su na terenu danasnjeg sela Golubić rimski grad Raetinium. Prema površinskim nalazima građevinskog materijala i kamenim spomenicima može se pretpostaviti postojanje rimskog gradskog centra u okolini Bihaća. Ostaci pojedinih zgrada otkriveni su na Humačkim glavicama, u Izacicu, Zalozju i Brekovici. Termalni izvor u Gati Ilidži i veća zgrada ozidani su u rimsko doba. Umjetnost antičkog doba sacuvana je na kamenim nadgrobnim spomenicima gdje se pretzano pojavljuju geometrijski motivi.

Srednji vijek
Polovinom II stoljeća n.e. pojavljuju se djela radjena u reljefu (Mitrasovi reljefi, reljef Silvan i Nimfa, glava Gorgone). Početkom VI stoljeća (505.g.) rimske provincije Dalmacija (kojoj je pripadalo i bihaćko područje) Liburnija i Savija spojene su u jednu pokrajinu pod vladom vladom gotskog kneza. Početkom VII stoljeća, izmedju 602. i 614. godine, Slaveni su naselili bihaćki kraj kad i počinje trajni proces slavenizacije. Slavenska plemena, nastanjena na ovom i širem podrucju tokom ranog srednjeg vijeka uskoro bivaju preplavljena dolaskom novih Slavena, te se nalaze na stalnom udaru Bizantije s istoka i Franačke države sa zapada. Ovim područjem gospodarili su Franci, Bizantija, nekoliko godina bosanski kralj Tvrtko I, ali u ime Ladislav Napuljski. Grad je u njegovo ime bio zauzeo herceg splitski Hrvoje Hrvatinić. Grad je bio središte hrvatske kraljevine od kralja Tomislava sve do hrvatsko-ugarske nagodbe 1102, ali grad i okolna područja i dalje ostaju nastanjeni Hrvatima i van jurisdikcije Ugarske. Do tada se govori o bihaćkom kraju, bihaćkom području, o jednom bezimenom prostoru, a da se ime grada ne spominje. Što je i razumljivo, jer opća imenica bihać označava kraljevsko dobro, što govori da je ovo područje pripadalo izravno hrvatskim kraljevima. Sam taj ekonomsko-politički termin postaje toponim posvuda gdje se govorilo narodnim jezikom, dakle govori se o kraljevskom području i vlasništvu. Postoje Bijaći u Dalmaciji koji su pripadali hrvatskim kraljevima porijeklom iz Dalmatinske Hrvatske, kao i Bišće u Hercegovini gdje bosanski kraljevi kralj Tvrtko i kralj Ostoja potpisuju svoje čuvene Povelje izdane Dubrovčanima. Tamošnje Bišće se nalazilo pod planinom Bišće, a bošnjačke obitelji Bišćevići u Mostaru i okolici su porijeklom otuda, a ne iz krajiškog Bihaća. Padom pod Osmanlije europski kartografi ovo područje nazivaju Turska Hrvatska, da bi kasnije Turci i Srbi promijenili naziv u Krajina, pa po tome u Bosanska Krajina nasuprot Vojnoj Krajini s druge strane granice.

Bela IV, hrvatsko-ugarski kralj 26. februara 1260. godine izdaje Povelju koja je neposredna potvrda o postojanju grada Wyhygha, katkad Vihucha i redovito Bišća, na Otoku sv. Ladislava kojeg oplakuje rijeka Una. Godine 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom s pravima da se bavi slobodnom trgovinom i zanatstvom, bez samovolje plemića, sto čini osnovu njegovog daljeg razvoja i u čemu je bit njegovog statusa "slobodnog kraljevskog grada". Bihać se formira i razvija kao gradski, trgovački i zanatski centar na raskrižju puteva i tokova zivota. Bihać je dobro utvrđen grad opasan dvostrukim bedemom s velikim brojem puškarnica i okruglim četverokutnim kulima.

Na glagoljskoj listini s kraja XIV stoljeća sačuvan je pečat srednjovjekovnog Bihaća na kojem se vide tri kule. Na srednjoj je zastava s natpisom Civitatis Bihigiensis. Isti motiv ima grb grada. U starim i sačuvanim pergamentnim listovima grad se spominje pod različitim imenima: Bihig, Byheg, Bichich, , Bihag, Vywegh, Wyjgh, što je, zapravo plod neujednačenog i nedefiniranog pravopisa tog vremena. U srednjovjekovnom periodu Bihać postaje zanimljiv i privlačan za naseljavanje i to je doba njegovog stalnog uspona iako je s vremena na vrijeme preživljavao mnoge udare.

Bihaćki pečat u jednom momentu brojao je deset hiljada stanovnika, dok je u isto vrijeme Pariz brojao 60 hiljada stanovnika. Zanimljivo je da se već od samog početka pojave protestantskog kršćanstva u Bihaću obavlja bogoslužje i za taj oblik kršćanstva, a ostataka bogumilskih grobnica našlo se i u okolici Bihaća, što svjedoči da je bogumilstvo bilo uzelo maha i u ovom dijelu Bosne. Od kulturnih zanimljivost valja spomenuti da se kao član magistrata - građanin - na spisku nalazi i prvi hrvatski romanopisac - Petar Zoranić, a Juraj Križanić, prvi panslaven, teoretičar muzike, bibliotekar, matematičar, jezikoslovac porijeklom je iz predstraže Bihaća - Ripča.

Arheolozi su otkrili i izbrojali ostatke 60 većih i manjih utvrda, gusto smještenih kao obrambeni pojas protiv Osmanlija, te tvrdo zidanih gradova koji govore o tome kako se granica utvrdjivala i branila. Te gradove izgradili su, utvrdili i naoružali isključivo vlastitim novcima Frankopani, Zrinski, Babonići Blagajski i drugi. Samo nazivlje tih gradova je interesantno već i stoga što njegova etimologija upućuje na izvor u Slavenskoj mitologiji. Primjerice Podzvizd, nosi ime jednog slavenskog bozanstva. U borbama za ugarsko-hrvatsko prijestolje, tokom XIV vijeka i kasnije, na područjima oko rijeke Una, dolazi do sukoba izmedju moćnih vlastelina koji podržavaju svoje pretendente. Ali i međusobne razmirice domaćeg plemstva dovode do nezadovoljstva među stanovništvom i slabe obrambenu moć područja. U takvim nemirnim vremenima Bihać nije mogao sačuvati status slobodnog kraljevskog grada, te je uvučen u dinastijske borbe.

Kralj Sigismund boravi u Bihaću 1412. godine kad ga predaje Frankopanima u čijoj će vlasti ostati do početka XVI vijeka kada ponovno prelazi pod neposrednu kraljevsku vlast kao REGIA CIVITAS. Na bihaćkoj Kapetanovoj kuli još stoji lik pelikana, grba Frankopana. U Bišću u više navrata zasjeda Hrvatski staleški sabor, a nedaleko odatle taj isti Sabor u Cetingradu izabire Habsburškog nadvojvodu za hrvatskog kralja. O svemu ovome mogu se naći veoma iscrpni podatci u historiografskom djelu Radoslava Lopašića Bihać i Bihaćka Krajina - izdanje Dretarova informativna agencija DINA, Bihać 1990.

Pred osmanskom najezdom brojni Hrvati napuštaju svoju postojbinu i naseljavaju se od područja u Pokuplju, Posavini i Gradišću sve do Češke i Moravske gdje se još gaji uspomena na njihov stari kraj Bihać. Brojni toponomi aktuelni i danas svjedoče o nekadašnjem životu Hrvata u ovom kraju, što zapravo znači da ih je stanoviti broj nastavio obitavati u ovom kraju i pod Osmanskim carstvom i tako prenio zemljopisno nazivlje novopridošlim stanovnicima, Bošnjacima, Turcima i Vlasima.

Osmansko doba
Poslije Bitke kod Jajca 1463. Bosna je pala pod osmansku vlast. U osvajačkom pohodu prema Evropi na jednom od glavnih pravaca prema zapadu nasao se Bihać i cijelo Pounje, tadašnja pogranična područja Hrvatske koja je bila u sklopu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva.

Nakon sto su ucvrstili vlast u Bosni, Osmanlije krecu u silovite napade koje nije mogla izdrzati obrambena linija na Uni, tako da jedan po jedan grad padaju. Hrvatsko stanovništo se velikim brojem iseljava prema zapadu, ali znatan broj ostaje i prihvaća islamsku vjeroispovijest. Međutim, proći će više od 100 godina do pada Bihaća. Poslije žestoke borbe 1592. godine i izdaje nekolicine lokalnih vojnika , ovaj grad u Pounju osvaja Hasan-paša Predojević, islamizirani Vlah. tadašnje lokalno stanovnišstvo velikim dijelom odlazi u roblje, a jedan dio dobija dopuštenje ostati i naseljava se u rubnim područjima grada, a najvećim dijelom u Kraljama u vezi s kojima se i doznaje za povijesno ime grada Bihaća.

Poslije zauzimanja Bihaća na teritoriji između donjeg toka Une, Kupe i Korane formiran je Bihaćki sandžak koji ulazi u sastav Bosanskog pašaluka. Ovom sandžaku pripadaju Bihać, Kamengrad, Ripac, Cazin, Bužim, Ostrovica i Krupa.

U isto vrijeme se osnivaju Bihaćka kapetanija i Bihacki kadiluk. Poslije 1699. godine Bihaćki sandzak je ukinut, a njegove teritorije pripojene Sandzaku Bosna.

Nakon Karlovačkog mira ([1699]]. osmanska vojna sila je u defanzivi, a Bosna je izložena napadima Austrije i Mletačke republike.

U XVIII i XIX stoljeću uloga Bihaća svodi se na odbranu najzapadnije granice Otomanske imperije. U vise navrata opsjedaju ga vojske sa zapada tako da se ratovanje prakticno i ne prekida. Bihac ima sve odlike zaokruzene gradske cjeline sa razvijenim funkcijama grada.

Ni brojka od 5.000 stanovnika (1.000 u tvrđavi i 4.000 u pet mahala) se dugo neće mijenjati. U neposrednoj blizini grada je granična linija između Osmanskog carstva i Austrije. Bez obzira na neprijateljstvo postojali su određeni poslovni odnosi. I pored složenih odnosa, Bihać je u razvoju i usponu.

Austro-ugarsko doba
Godine 1865. sjediste je jednog od sedam bosanskih sandzaka.Na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska dobija prvo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Bihac se dvanaest dana uporno odupirao vojsci Austro-Ugarske, a 19. septembra 1878. godine je osvojen.

U Bihaću su te promjene oznacene simbolicnim otvaranjem kapija i naseljavanjem užeg dijela grada, a deceniju kasnije, 1888. godine, poruseni su bedemi. Tako je Bihac izasao iz svoje tvrdjave i stopio se sa predgradjem.

U čaršiji i mahalama odvija se život po austrougarskom receptu provincijskog gradića. Otvaraju se osnovna skola, mala gimnazija, trgovačka skola, vocarska skola, formira se vatrogasno drustvo, podize se gradski park, radi se regulacioni plan, vodovod, kanalizacija, struja, postoje kasarne garnizona, oficirska i činovnička kazina. Pored toga početkom 20. stoljeća u Bihaću se već dobrano razvila građanska klasa zapadnog tipa, u skladu s industrijaliziranim oblicima života koji je tekao svojim zakonitim tokovima. Otvaraju se banke, tvornice, razvijaju zanati to tada nepoznati. Bihać je doista najistočniji grad Zapada i najzapadniji grad Istoka.

Novi javni i stambeni objekti, izradjeni po evropskom uzoru, mijenjaju izgled i velicinu grada te se postepeno gube mahale i carsija, a formiraju gradske zone. Sve tokove zivota Bihaca prate i demografske promjene, tako da grad 1910. godine ima 8.370 stanovnika.

20. stoljeće
U periodu između dva svjetska rata grad Bihać nije u svom razvoju doživio bitnije promjene. Zadržao je funkcije upravnog, privrednog, prosvjetnog i zdravstvenog centra zapadne Bosne.

Posljedice Prvog svjetskog rata, te Velika svjetska ekonomska kriza negativno su se odrazile na tokove ukupnog razvoja grada.

Bihać se 1941. godine nasao u ponoru Drugog svjetskog rata. Trinaestog aprila okupirali su ga Nijemci. U toku NOB-a Bihac je odigrao historijski veoma znacajnu ulogu. Za njegovo oslobodjenje od okupatorske vlasti narodnooslobodilacka vojska vodila je i uspjesno okoncala Bihacku operaciju (2.- 4. XI 1942. godine). Po zauzeću grada partizanske jedinice su počinile veliki pokolj i zarobljenih domobranskih i ustaških vojnika Hrvata i Bošnjaka, kao i nedužnog stanovništva iz redova bošnjačkog i hrvatskog naroda. A 1944. godine na katolički Uskrs, engleska avijacija je bombardirala i mitraljirala središte grada, naročito katoličku crkvu sv. Ante Padovanskog gdje su pobijeni brojni civili, žene, djeca, starci, koje je lako bilo raspoznati po bijelini narodnih nošnji koje Hrvati ovog kraja nose o blagdanima.

Kad je ovaj kraj zauzet od srpskih partizana u tzv. proleterskim brigadama, u Bihacu je osnovan AVNOJ (26. - 27. XI 1942. godine) a Bihac postaje prijestolnica tzv. "Bihacke republike".

Nakon nekoliko teskih i uzastopnih bombardiranja, Nijemci su preoteli Bihac 29. januara 1943. godine. Grad ostaje pod vlašću NDH sve do 28. marta 1945. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata
Prvi koraci privrednog razvoja cine ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. U prvih pet poslijeratnih godina, pored vise izgradjenih skolskih objekata, opismenjeno je preko 5.500 odraslih lica.

Godina 1960. je obiljezena proslavom 600-godisnjice postojanja Bihaca kad je na srednjovjekovnim zidinama postavljen reljef. U godini popisa stanovnistva (1961.) Bihac ima 15.763 zitelja, a opcina 45.884. Na podrucju opcine Bihac 1971. godine zivi 58.185 stanovnika, a u gradu ima 24.060 zitelja. Prema popisu od 1. aprila 1980. godine grad ima 41.674 stanovnika, a opcina 65.679.

pinkie · Prijatelj foruma

evo i mog malog fotografskog doprinosa Wink

pinkie · Prijatelj foruma

evo jos malkoc slicica

Mirel123 · Početnik Domaćeg.de

Zivim u Bihacu i mogu reci da je jedan od najljepsih gradova u BiH, rijeka koja je definitivno najljepsa i najcistija na svijetu docarava svu onu ljepotu koju ovaj grad nosi sa sobom Very Happy

randi · Početnik Domaćeg.de

fantastican , lijep grad i prelijepa cista neodoljiva rijeka una,
prelijep pogled sa paviljona na rijeku unu i most

pinkie · Prijatelj foruma

sve vise lepih stvari cujem..divna priroda, dobri ljudi..ma Bosna je to Wink

lela17 · Početnik Domaćeg.de

Bila sam ja jednom u Bihaču i mogu samo kazati da je stvarno preljep grad... Very Happy

Evo i par slika od Bihača :

jeka_ks · GiGijeva miljenica

Pa vidi se da je stvarno prelep,nadam se da cu jednom otici tamo!!!

mitric · Početnik Domaćeg.de

Neke 198...
Sluzio vojsku u Bihacu (tadasnja JNA)
Zivite u jako lepom gradu bar je tad bio a poslikama i sda je i probudili ste mi mnogo lepih uspomena hvala vam naravno Bosna je to!!!!!!!!!

.::pinki::. · Odomaćeni član

stvarno prelep gradic Wink

zena_bez_imena · Upućeni član

E pre par dana sam bila u Bihacu i mogu samo reci da sam se odusevila.Grad je prilicno lep a ljudi jako,joako prijatni