Zdrava Hrana

Yasmin · Prijatelj foruma

NJENO VISOČANSTVO JABUKA

Jedna na dan drži doktora van

Divlja je još korisnija. - Dobre i za mršavljenje, a ulepšavaju i ten. - Čuvaju od gripa i nazeba i povećavaju izdržljivost

Pored velikog broja vrsta jabuka, od hiljadu postojećih, koje uspevaju na našem području, treba svakako istaći i divlju jabuku, čiji sitni, pomalo trpki plodovi, predstavljaju pravu riznicu vitamina, minerala i pektina. Od njih se spravlja najzdraviji jabukov čaj (dve-tri neočišćene jabuke se kuvaju oko 15 minuta u litru vode, ili se iskoristi prah od osušene ljuske - kašičica na čašu provrele vode) i jabukovo sirće koje je lek (jer olakšava varenje zelenog povrća) i eliksir. U plodu divlje jabuke sabijena je i koncentrisana snaga netaknute prirode, što čini osnov njene lekovitosti.
Da bi i kultivisana jabuka bila lek, potrebno je da bude biološki ispravno uzgojena i tada se - samo tada - može koristiti i njen list i ljuska (koja je, inače, najbogatija vitaminima).
Danas se zna da jabuka leči bolesti organa za varenje: od sporog varenja, preko enterokolitisa (jer imaju antimikrobna i protivupalna svojstva), do čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, gastritisa s povišenom kiselošću želudačnog soka (slatke sorte, najbolje zapečene, bez semenki, ili natrvene, bez ljuske), gastritisa sa smanjenom kiselošću želudačnog soka (kisele sorte) i kolitisa. Kisele jabuke preporučuju se i dijabetičarima, onima koji imaju problema sa žučnim putevima i osobama koje pate od zatvora. Pošto pojedine sorte jabuka, posebno one iz južnih krajeva, sadrže osam puta više joda od banana i čak 12 puta više od kajsija, preporučuju se obolelima od štitne žlezde, a i kao preventiva od te bolesti, jer i vitamin C iz jabuka aktivira lučenje hormona ove žlezde.
U slučajevima ateroskleroze i gojaznosti redovno korišćenje jabuka u ishrani daje odlične rezultate. Jer pektin, meko nerazgradljivo biljno vlakno, ubrzava varenje, odnosno izbacivanje hrane iz organizma, a samim tim omogućava mršavljenje, koje ubrzava vitamin C koji sagoreva masnoću. S druge strane, pektin pomaže u čišćenju krvnih sudova i sprečavanju njihovog otvrdnjavanja. Ima povoljno dejstvo i na limfni sistem, što sve vodi i lepšem tenu.
Srčanim bolesnicima sveže jabuke uvek treba da su nadohvat ruke, pošto je kalijum koji sadrže potreban za normalan rad srca. Kao preventivu od infarkta treba jesti dve-tri jabuke na dan, jer to povećava nivo vitamina C u krvi, a on snižava smrtnost od srčanih oboljenja (i raka), a i po preležanom srčanom udaru jabuke će dobro doći. Osobe s povišenim krvnim pritiskom takođe treba da se okrenu jabukama, pošto njihova redovna upotreba snižava pritisak, smanjuje glavobolju, otklanja vrtoglavicu i šum u glavi. Finski naučnici tvrde da je kao preventiva šloga dovoljna jabuka na dan. Uz to, i do šest puta smanjuju mogućnost oboljevanja od povišenog očnog pritiska (glaukoma), a tri puta - od nazeba.
Ista količina jabuka uzeta u večernjim satima, pred spavanje, snižava nivo šećera u krvi i normalizuje nivo holesterola. On usporava razvoj virusa gripa tipa A, a tome doprinose i fitoncidi, koji imaju antimikrobno dejstvo. Zato se u sezoni gripa preporučuju jabuke, kao deo redovne ishrane. Fitoncidi se aktivno odnose i prema uzročnicima dizenterije, stafilokokusu aureusu, protozoama. NJihovo antimikrobno dejstvo uvećava se od periferije ploda ka centru. Sve u svemu, ne čudi što je izreka ”Jedna jabuka na dan drži doktora van� - poznata širom sveta.
Uz to, svim intelektualnim poslenicima, studentima, đacima, preporučuje se redovno uzimanje svežih jabuka ili kompota i čajeva od njih, jer blagotvorno utiču na jačanje umne aktivnosti i izdržljivosti.
Iako u jabukama nema mnogo gvožđa, one se ipak preporučuju malokrvnima, jer sadrže materije koje olakšavaju apsorpciju gvožđa iz, na primer, jaja ili džigerice. Kalcijuma imaju dovoljno, a ovo voće takođe poboljšava usvajanje ovog minerala iz drugih namirnica.
Sve je popularnija teorija da jabuke treba jesti zajedno sa semenkama, jer, pored već ranije pomenutog joda, sadrže i vitamine i fermente koji preventivno deluju protiv raka. Bitno je samo ne preterati u broju semenki - do šest - jer one sadrže i jednu otrovnu kiselinu koja je u većoj količini opasna za ljude.
Ne treba zaboraviti jednu važnu stvar: što se jabuke duže čuvaju, tim manje u njima ostaje korisnih materija, posebno vitamina. Takođe, bolje je osloniti se na domaće jabuke, prvo zato što se uvozne, radi lakšeg transporta, premazuju voskom, koji je štetan za naš organizam, a ne može da se skine ni posle višekratnog pranja, čak i četkom i toplom vodom, drugo, zato što u južnim sortama ima manje vitamina, korisnih organskih kiselina, minerala i fermenata (verovatno i zato što ih beru nedovoljno sazrele radi lakšeg transporta, a većina korisnih materija može da se obrazuje samo u plodovima sazrelim na drvetu). Postoji i zanimljiva teorija da je naš organizam genetski predodređen za plodove koji rastu u našem podneblju, te prema onim iz drugih klimata može razviti i alergiju.

Jedini nedostatak

Naučnici tvrde da jabuke imaju i jedan nedostatak: mogu da oštete zubnu gleđ, posebno one iz južnih krajeva, koje imaju veći sadržaj šećera. Engleski dijetolozi utvrdili su da su ovome najpodložniji vegetarijanci, pošto jedu mnogo voća i piju mnogo sokova. Engleski stomatolozi, s druge strane, ne preporučuju da se posle jedenja jabuka peru zubi, nego smatraju da je bolje jabuke jesti u vreme obroka, a ne posle njega, pa isprati usta vodom. Da bi se neutralisalo dejstvo kiseline, trebalo bi pojesti malo sira.�

Jabuke i gastritis

Za lečenje gastritisa preporučuju se jabuke zelenih sorti. Očišćene treba natrti na sitnoj trenici i jesti četiri do pet sati pre obeda. Najbolje je kašicu pojesti rano ujutro, pa ništa ne jesti i ne piti do oko 11 sati, a onda doručkovati. Kuru sprovoditi mesec dana svakodnevno, sledećeg meseca dva-tri puta nedeljno i trećeg meseca jednom nedeljno. Tokom lečenja ne piti mleko, jak čaj i kafu, ne jesti masnu, ljutu i slanu hranu i svež hleb i izbegavati začine.
Oboleli od gastritisa uveče ne bi smeli da jedu jabuke, jer one uzrokuju stvaranje gasova u crevima i nadimanje.

preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Mušmula leči impotenciju (?)

Uz jabuku, krušku, dunju i oskorušu, i mušmula pripada porodici ruža

Mušmula je još jedna biljka iz porodice ruža (uz jabuku, krušku, dunju, šljivu i oskorušu), koja ima više od 100 rodova i 3.000 biljnih vrsta. Drvo naraste do sedam metara, a daje plodove dok je mlado. Često se kalemi na dunju i krušku, i već iste godine može da rodi.
U Evropi se gaji milenijumima, posebno u Francuskoj, a bila je veoma popularna u srednjem veku, a smatra se da je poreklom iz centralne Evrope, ili predela oko Kaspijskog mora.
Mušmula cveta kasno, krajem aprila, pa joj mrazevi ne mogu naškoditi, a cvetovi su beloružičasti, slični jabukovim. Listovi su duguljasti, takođe slični jabukovim, mat, tamnozeleni i maljavi. Sazreva posle oko 180»-190 dana. Plod, koji liči na krušku ili jabuku, je zelenkastosmeđ, tamnosmeđ, riđ ili čokoladnosmeđ, s proširenom čašicom, i prečnik mu je oko pet centimetara.
Kad se uzberu, a to treba činiti kad lišće počne da opada, čak i posle prvih mrazeva, tvrde su i opore, pa ih treba ostaviti nekoliko nedelja da zru, gotovo ugnjile. „Meso� tada postaje meko, sočno, kiselkasto i kremasto, kao puter od jabuke, a neki kažu da podseća na ukus jabukovače, a neki - na vino.
Od mušmule se može praviti marmelada, liker i rakija.
U narodnoj medicini smatra se da mušmule poboljšavaju vid. Takođe, jačaju jetru i bubrege, hrane krv, dobre su protiv slabosti u leđima i kolenima, protiv vrtoglavice i »- impotencije.

preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Soja za srce i mozak

Vec 3 milenijuma soja je vazna u israni Kineza i Japanaca. Poreklom je iz Mandzurije, rodjaka grasku i pasulju. U Evropi se pojavila u 17-tom veku.
Vrlo je bogata belancevinama, mastima koje nisu stetne, nisko je kaloricna i ne sadrzi holesterol. Sa 40% belancevina, soja pokriva sve potrebe organizma za aminokiselinama, jednako kao mleko i jaja ali bez nepozeljnih zasicenih masnih kiselina. Buduci da ne sadrzi zasicene masne kiseline soja ne samo da ne podstice nastanak arterioskleroze, vec koristi arterijama jer donekle smanjuje kolicinu stetnog holesterola.

Potstice rad mozga. Sojino ulje sadrzi lecitin koji povoljno utice na pamcenje i intelektualne sposobnosti.
Moze da bude zamena za kravlje mleko jer je vrlo lako svarljiva u obliku napitka (tzv. sojino mleko), moze zameniti kravlje mleko osobama koje ne podnose laktozu, pod uslovom da uzimaju dovoljnu dozu kalcijuma.

Buduci da sadrzi biljne ekstrakte soja ublazava tegobe kod menopauze poput mucnine, mapada vrucine a i umanjuje rizik od osteoporoze, povezan sa prestankom lucenja zenskih polnih hormona estrogena u menopauzi.

Soja je prijatelj koze, potstice obnovu celija. Kao sastavni deo preparata za negu koze, ima ucinak zatezanja bora, one postaju manje vidljive. Sojino ulje je bogato masnim etericnim kiselinama koje hidriraju i omeksavaju epiderm. Onemogucava da melanin dodje u gornje slojeve epiderma pa sprecava pojavu tamnih fleka na kozi.
Aminokiseline soje uticu i na zdravlje kose.
preuzeto sa neta

Yasmin · Prijatelj foruma

Jabukovo sirce

Prirodno jabukovo sirce je izvanredan lek kome uvazeni strucnjaci pripisuju cudotvornu moc i smatraju da ono treba da postane deo svakodnevne ishrane, a evo i nekoliko recepata koji su se pokazali
veoma uspesni u lecenju pojedinih smetnji i bolesti.

PROTIV HRONICNOG UMORA
Pomesati tri kasicice jabukovog sirceta sa soljom meda, sipati u teglu i uzimati svako vece pred spavanje po dve kasicice ove mesavine.
Drugi nacin je kasicicu sirceta sipati u casu vode i piti za vreme
rucka.

PROTIV GLAVOBOLJE
Popiti casu vode u kojoj su razmucene dve kasike meda i dve kasike jabukovog sirceta.

PROTIV OPEKOTINA
Na opekotinu naneti jabukovo sirce nekoliko puta. To ce spreciti pojavu plika i ublaziti bol.

ZA SNIZAVANJE KRVNOG PRITISKA
Tri puta dnevno piti casu vode sa dve kasicice jabukovog sirceta.

ZA ISPIRANJE GRLA
U casu vode sipati kasicicu sirceta i ispirati grlo na svaka dva sata.

PROTIV BOLOVA U SINUSIMA
Na svaki sat, sedam puta popiti casu vode u kojoj je razmucena kasicica jabukovog sirceta

PROTIV REUMATICNIH BOLOVA U ZGLOBOVIMA
Bolna mesta u toku noci obloziti platnenom tkaninom koja je dobro natopljena jabukovim sircetom a odozgo uviti suvom flanelskom tkaninom. Uz svaki obrok popiti casu vode u kojoj je razmuceno deset kasicica jabukovog sirceta.

PROTIV EKCEMA
Obolela mesta mazati jabukovim sircetom cetiri puta dnevno i tri puta u toku noci. Ubrzo ce ekcem i svrab nestati.

ZA MRSAVLJENJE
Svako jutro na prazan zeludac piti casu vode sa jednom do dve kasicice sirceta ili uz svaki obrok popiti casu vode sa dve kasicice sirceta. Terapija traje dva meseca. Jabukovo sirce utice na sagorevanje suvisnog masnog tkiva.

PROTIV PROSIRENIH VENA
Svakog jutra i veceri istrljati cistim jabukovim sircetom kozu preko prosirenih vena i dva puta dnevno popiti casu vode sa dve kasicice sirceta. Ova terapija traje mesec dana.

PROTIV MITISERA
Jedan deo jabukovog sirceta izmesati sa osam delova vode i tom tecnoscu tri puta dnevno prskati lice.

Yasmin · Prijatelj foruma

Pravilno rukovanje i cuvanje hrane

Do zagadjenjaa namirnica može doci na razlicite nacine:
- iz zemljista i vode gde se uzgajaju, cak i zagadjenog vazduha;
- nepravilnim rukovanjem namirnicama tokom dostave, skladištenja, prodaje i pripreme hrane;
- preko insekata, glodara i drugih štetocina.
Simptomi trovanja hranom su obicno mucnina, povracanje, bol u trbuhu, proliv i temperatura, iako se ne moraju svi pojaviti u svakom slucaju. Simptomi variraju zavisno od uzroka. Obicno se javljaju izmedu 1 i 36 sati nakon unosenja zagadjene hrane i mogu trajati više dana. Trovanje hranom može biti opasno, zavisno od uzroka i opsteg stanja bolesnika.
Neke bakterije, kao na primjer vecina salmonela vrsta, mogu se pod odredenim uslovima vrlo brzo razmnožiti u hrani. Do unakrsnog zagadjenja hrane može doci usled zagadjenja putem prljavih ruku, muva, drugih insekata ili štetocina koji mogu doci u dodir s cistom hranom ili kada cista namirnica dotakne zagadjenu površinu ili pribor.
Opasnost od trovanja hranom i gubici zbog kvarenja se mogu bitno smanjiti ako se poštuju neka osnovna pravila. Njima je predložen nacin uništavanja bakterija i plesni gdje je moguce, zaustavljanje njihovog rasta, prenošenja ili širenja. Trebalo bi se : uvek pridržavati i u svim etapama proizvodnje hrane, pripremanja, cuvanja, i posluživanja. Na taj nacin moguce je spreciti bolesti vezane uz hranu i smanjiti gubitke hrane.
Cuvanje hrane na hladnom usporava razmnožavanje bakterija. Sve namirnice koje se lako kvare, osobito meso, perad i riba, trebaju biti pohranjene na hladnom mestu pre kuvanja ili konzumacije.
Pravilno kuvanje hrane ubija sve ili vecinu bakterija, a držanje hrane na dovoljno niskoj temperaturi nakon kuvanja sprecava razmnožavanje vecine opasnih bakterija. Meso i jela koja sadrže meso uvek bi trebalo temeljno kuvati. Jaja bi takode trebalo dobro kuvati i prziti. Hranu koja se kuva u vodi, trebalo bi kuvati u kipucoj vodi i držati u toj vodi dovoljno dugo da sva postigne dovoljno visoku temperaturu da se unište bakterije.
Pripremljenu hranu bi trebalo jesti cim je skuvana. Hranu se ne sme cuvati na toplom ili na sobnoj temperaturi, jer su ove temperature idealne za brz rast bakterija.
Najbolje mjesto za cuvanje sveže hrane je frizider ili zamrzivac. Ako to nije moguce, trebalo bi je pohraniti na najhladnije moguce mesto.
Buduci da bakterijama treba vlaga za razmnožavanje, osušene namirnice kao što su zrnevlje iz mahunarke, orasi, hleb i nekuvane žitarice, su manje opasne i mogu se cuvati na sobnoj temperaturi.
Hrana koja je hermeticki zatvorena u konzervama, može se cuvati na sobnoj temperaturi tako dugo dok se konzerve ne otvore. Kada se konzerve otvore, hranu bi trebalo odmah pojesti ili staviti u cistu, pokrivenu posudu i cuvati na hladnom mestou. Hranu ne bi trebalo ostaviti u konzervi nakon što je otvorena.
Da bi ste ocuvali hranu sigurnom za jelo, važno je pridržavati se ovih pravila:
- Održavajte ormarice i ostavu cistima, hladnima i suvim.
- Ne ostavljajte hranu u posude koje se koriste u druge svrhe. Važno je da ne ostavljate hranu u posude u kojima su se prethodno nalazile hemikalije.
- Držite hranu pokrivenom dok je pohranjena i cuvajte je dalje od hemikalija.
- Voce i povrce operite u cistoj vodi pre pripremanja za kuvanje. Voce i povrce koje se jede u svežem stanju uvijek prvo treba dobro oprati u cistoj po mogucnosti tekucoj vodi.
- Kada perete posude i drugi pribor, kao što su noževi, viljuske i kasike, koristite detergent za pranje sudova, a potom ih isperite u cistoj vodi.
- Prilikom pripremanja hrane izbegavajte kašljanje ili kijanje blizu hrane, doticanje nosa, usta, kose ili bilo cega drugog što bi moglo biti izvor zagadjenja hrane.
Cak i u cistom okružju, hrana ce se s vremenom pokvariti. Hrana uvek u sebi ima nešto bakterija i one ce s vremenom povecati svoj broj i uzrokovati kvarenje ili cak bolest. Zato je važno sledece:
- Za hranu s deklaracijom, pažljivo pratite uputstvo o cuvanju.
- Ne cuvajte hranu predugo. Bacite je ako izgleda pokvareno ili ima loš miris.
- Ne ostavljajte otpatke od hrane okolo da se bakterije ne bi proširile na namirnice koja ce se kasnije pripremati.
Sirovo meso, perad i riba zahtevaju posebnu brigu, jer uvek imaju bakterije na površini. Pravilno kuvanje ce uništiti ove bakterije i uciniti hranu sigurnom. Važno je pridrzavati se sledeceg:
- Ljudi koji rukuju sirovom hranom, trebali bi da dobro peru ruke i sve što koriste, ukljucujuci i dodirne površine, pre rukovanja kuvanom hranom ili hranom koja ce se jesti sirova.
- Sirovu hranu treba cuvati odvojeno od kuvane hrane ili hrane koja ce se jesti sirova.

Yasmin · Prijatelj foruma

Hrana koju imunološki sistem 'ne voli'

Imunološki sistem nije iskljucivo ukljucen u borbu protiv razlicitih bakterija, virusa, patogena, on biva aktiviran i kada konzumiramo hranu na koju smo alergicni ili koju ne podnosimo.

Reakcije na alergene u hrani mogu biti brze, anafilakticke reakcije, ili odgodjene reakcije poput osipa, migrena, slabosti, bolova u misicima... Namirnice koje najcesce izazivaju alergijske reakcije su kikiriki, kravlje mleko, soja, ali svaka osoba je jedinstvena u svojim intolerancijama i alergijama.

Procesirane namirnice te namirnice koje imaju vece kolicine pesticida ili konzervansa mogu takoder biti problematicne za imunoloski sistem. Toksicni metali, naprimer kadmij, olovo i živa, imaju imunosupresivno delovanje.

Najranija istrazivanja vezana uz ishranu i imunoloski sistem bila su fokusirana na malnutriciju (pothranjenost). Od pre je poznato da su pothranjena deca izlozenija riziku razlicitih, ponekad i po život opasnih, infekcija. Protein-energetska malnutricija negativno utice na gotovo sve komponente imunoloskog sistema.

Sadasnja istraživanja usmerena su na proucavanje pojedinih nutrijenata, njihovog deficita i suplementacije na funkciju imunoloskog sistema razlicitih dobnih skupina, osoba razlicitog socioekonomskog statusa te osoba s razlicitim bolestima i specificnim stanjima.

Yasmin · Prijatelj foruma

Zanemareni segment zivota

Svakoga dana birajuci hranu koju jedete vi nesvjesno pravite izbor izmedu zdravlja i bolesti, dobrog raspolozenja i mrzovolje. I svakoga dana pruza vam se mogucnost da napravite promjenu koja ce vas povesti ka zdravijem i ispunjenijem zivotu.
Nemojte misliti da ste suvise stari ili suvise mladi za takav poduhvat, ili da ste nesposobni da istrajete na promjenama koje namjeravate da preduzmete. Istrazivanja su pokazala da, dvije trecine stanovnistva razvijenih zemalja, smatra da bi ih promjena nacina ishrane ucinila zdravijim, ali odbijaju da bilo sto ucine usljed nedostatka volje.

Dobro psiho-fizicko zdravlje, kao rezultat pravilne i kvalitetne ishrane, je zaista dobar i dovoljno jak motiv da vas povede na jedno zanimljivo putovanje kroz veoma vazan, a u vecini slucajeva zanemaren segment zivota - a to je ishrana.

I osnovni sastojci hrane

Da biste mogli da se bavite bilo kojim poslom (hodate, radite, sjedite pa cak i spavate) vasem organizmu je potrebna energija, a za njeno dobijanje potrebno vam je gorivo. Isto kao i automobil i vi s vremena na vreme (2, 3, pa i vise puta dnevno) morate da napunite vase "rezervoare" gorivom a to je - hrana. I kao sto automobil lose radi i na kraju stane kada duze vreme koristi lose gorivo, slicno se desava i u ljudskom organizmu. Zato morate nauciti da pravite dobar izbor.

Jedinica za mjerenje energetske vrednosti hrane naziva se kalorija i govori nam koliko je odredena namirnica "jaka", koliku kolicinu dnevnih potreba naseg organizma moze da zadovolji. A dnevna potreba je u stvari dnevna kolicina energije koja nam je potrebna za obavljanje svakodnevnih poslova. Ili kao kod automobila: potrosnja na sto kilometara! I kao sto postoje razliciti modeli automobila koji za istu razdaljinu trose vise ili manje goriva tako i mi sami u zavisnosti od pola, godina starosti, aktivnosti i jos nekoliko drugih faktora trosimo razlicite kolicine energije.

Sastojci koji se nalaze u hrani a daju tijelu energiju su masti i ugljeni hidrati.

Pored energetskih potreba, organizam ima potrebu i za gradivnim materijalom jer neprestano gradi i zamjenjuje stare celije novim. Ovaj gradivni materijal nalazi se u proteinima (bjelancevinama).
Zbog velike vaznosti koju imaju za organizam pogledajmo malo detaljnije osobine gore pomenutih sastojaka.

Vjerovatno ste mnogo puta culi preporuku ljekara ili dobronamjerne savjete prijatelja "jedite manje masno", "masnoce zivotinjskog porijekla nisu zdrave", "masnoca u krvi je opasna"...

Da biste razjasnili eventualnu konfuziju i sebi (a i drugima) najbolje je da sami otkrijete sto se krije iza tih cesto ponavljanih fraza vezanih za masti.

Masti predstavljaju vazan sastojak hrane - daju organizmu energiju, ucestvuju u gradi omotaca svake celije i mnogih hormona i sluze za rastvaranje nekih vitamina. One su najkaloricniji sastojak namirnica kojima se hranite i 1 gr sadrzi 9 kalorija.

Iako imaju tako vaznu ulogu u organizmu, veca kolicina masnoca koje unosite je nepotrebna i ona je dio vaseg jelovnika samo zato sto daje "prijatan" ukus hrani koju konzumirate. Za neupucenog i neopreznog korisnika masnoce su i vrlo opasan sastojak hrane koji ga moze odvesti u razne bolesti ukljucujuci gojaznost, oboljenje bubrega, dijabetes, srcana oboljenja kao i neke oblike raka! Pretjerano konzumiranje masnoca smatra se uzrocnikom najveceg broja degenerativnih bolesti u zapadnim zemljama!

Masti mozemo grubo podjeliti na: zasicene i nezasicene.

Zasicene masnoce

Zasicene se nalaze u zivotinjskim namirnicama kao sto su meso (stocno, zivinsko), neke vrste ribe, mlecni proizvodi i jaja.

Uticaj ovih vrsta masnoca na zdravlje je veoma veliki (i veoma stetan!) i moze se ilustrovati na primeru holesterola. Holesterol je supstanca koja se nalazi samo u namirnicama zivotinjskog porekla, slicna je vosku, a u organizmu se koristi pri metabolizmu celija i kao osnova mnogim hormonima. Kada jedete hranu bogatu zasicenim masnocama (recimo jedan lep kotlet, ili nekoliko jaja "na oko"), kolicina holesterola u krvi postaje veca, i time se povecava i kolicina cestica masnoce koje se nalaze u vasem krvotoku i koje pocinju da se taloze ("lijepe") u zidovima krvnih sudova i da ih polako suzavaju. Sto ovaj proces, (poznat kao ateroskleroza), vise napreduje (tj. sto redovnije jedete vasu, tako privlacnu, masnu hranu), to se vasi krvni sudovi sve vise suzavaju i krv i kiseonik imaju sve vise smetnji da dodu do pojedinih tkiva i organa sto uzrokuje njihovu slabiju ishranjenost. Na kraju moze doci do potpunog zacepljenja jednog ili vise krvnih sudova. Tkiva koja su ovi krvni sudovi snabdevali krvlju i kiseonikom pocinju da odumiru i kada su u pitanju srce i mozak moze doci do srcanog napada ili izliva krvi u mozak. I tako se vas ukusni, masni zalogaj pretvorio u mjesece mukotrpnog oporavka od nekog srcanog ili mozdanog oboljenja (ako ste imali srece, jer posljedice mogu da budu i gore). Ovaj proces talozenja traje godinama i sa svojim polaganim nastupom s pravom nosi epitet "tihog ubice". Moze se slobodno reci da vas redovno konzumiranje vecih kolicina zivotinjskih masnoca polako ali sigurno ubija. Pored tog sporog i opasnog procesa ateroskleroza vam takode ne dozvoljava da radite prema vasim optimalnim mogucnostima, da vam misli budu bistre i da budete u dobroj formi. I ne zaboravite: ovo je samo jedna sa spiska bolesti prouzrokovanih prekomjernim unosenjem masnoca zivotinjskog porjekla.

Medutim, evo i jedne ohrabrujuce informacije: Proces talozenja masnoca moze se spreciti pa cak i preokrenuti u suprotnom smjeru samo prostom promjenom nacina ishrane i smanjivanjem unosa zasicenih masnoca! Nezasicene masnoce u ovom procesu mogu odigrati veliku ulogu.
Nezasicene masnoce

Najcesce se nalaze u povrcu, biljnom ulju i mnogim vrstama ribe i veoma su korisne za organizam jer povecavaju izlucivanje holesterola preko debelog crijeva i tako smanjuju njegovu koncentraciju u krvi. Takode smanjuju i nivo ateroskleroze u koronarnim arterijama koje su zaduzene za ishranu srca. Medutim, i nezasicene masti treba stedljivo koristiti. U principu danas vazi pravilo da treba biti oprezan sa bilo kojom vrstom masti i namirnica koje ih sadrze!

A sada - iznenadjenje! (Trans masne kiseline)

Sto mislite koja namirnica sa velikim sadrzajem masnoca, ubjedljivo drzi prvo mjesto po stetnosti koju nanosi ljudskom organizmu? Da li je to cista svinjska mast, ili mozda neki drugi zivotinjski proizvod bogat masnocama? Odgovor ce vas mozda iznenaditi: prvo mjesto po stetnosti drze namirnice bogate tzv. trans masnim kiselinama a to su cvrsti margarini i biljne masti. Sigurno se pitate kako je to moguce kada je margarin sve do skora bio slavljen kao izuzetno zdrava i korisna namirnica. E, pa u meduvremenu su zavrsena obimna naucna istrazivanja koja su nedvosmisleno pokazala i dokazala da su masnoce iz cvrstih margarina i biljnih masti dva puta losije od zasicenih masnoca. Zasto je to tako opet mozemo vidjeti na primjeru holesterola. Uprosceno receno postoji vise tipova holesterola od kojih su dva izuzetno znacajna za nas krvotok, a to su HDL (popularno nazvan "dobar" holesterol koji smanjuje rizik od nekog oboljenja srca i krvnih sudova) i LDL (popularno nazvan "los" holesterol koji povecava rizik oboljenja srca i krvnih sudova). Pogledajte sledecu tablicu u kojoj je prikazano kako pojedine vrste masnoca uticu na nivo holesterola i sve ce vam biti jasno:

Tip masti Nivo holesterola u krvi LDL ("los") HDL ("dobar")
Mononezasicene (Maslinovo ulje) spusta podize
Polinezasicene (Biljna ulja) spusta ne djeluje
Zasicene (Maslac, Mast) podize podize
Trans masne kiseline (Margarin,Biljne masti) podize spusta
Dakle, trans masne kiseline koje se nalaze u margarinima i biljnim masnocama ne samo da podizu nivo "loseg" holesterola vec spustaju nivo "dobrog"! Kako je uopste doslo do toga da jedna od najzastupljenijih i najhvaljenijih namirnica dospije na jednu vrstu stuba srama? Vise rijeci o tome bice u odjeljku o margarinima i biljnim mastima.

Yasmin · Prijatelj foruma

CRVENO JE ZDRAVO!

Crvena boja rajcice donijela je popularnost pizzi, a Talijani su vjesto iskoristili neka svoja istrazivanja kako bi upravo to popularno jelo proglasili zdravim.

Kada se u obicnom razgovoru spominju prehrambene boje, malo bi tko pomislio da one imaju nekakvu bitniju ulogu u metabolizmu. Cak sto vise, one dobivaju negativni predznak jer sve sto je obojeno po mnogima nije dobro. Kada je rijec o prirodnim bojama koje su tako raskosno oznacile pojedine namirnice (paprike, zelje, jagode, kivi), zapravo, radi se o zastitnim tvarima. Ne samo da stite biljke od razorna djelovanja sunca, vec stite tijelo covjeka od razornih slobodnih radikala i drugih stranih tvari.

Likopen je tamnocrveni - zastitnik iz paradajza

Od paste za pripremu popularne juhe pa do vrijednog suplementa, put je kojim je prosla crvena boja rajcice. Srodnik karotenoida s tim da ima oko 4 puta veci antioksidacijski potencijal od beta karotena, likopen je zapravo "otkriven" kao aktivni suplement tek prije nekoliko godina. Da bi likopen mogao biti industrijski obraden trebalo je postici visok stupanj koncentracije putem ekstrakcije, sto su uspjesno obavili izraelski istrazivaci. Crvena boja paradajza donijela je popularnost pizzi, a Talijani su vjesto iskoristili neka svoja istrazivanja kako bi upravo to popularno jelo proglasili zdravim.

Za otkrice njegove uloge u pomaganju kod odredenih bolesnih stanja, zasluzni su istrazivaci s Harwarda koji su istrazivali odnose karotenoida i pojave raka prostate (1). Oni su, naime, utvrdili kako od nekoliko stotina karotenoida jedino likopen pruza odredenu zastitu! U dobro kontroliranoj studiji oni su utvrdili da osoba koja dnevno prima 6,5 mg likopena, smanjuje rizik za pojavu raka prostate za 21% u odnosu na kontrolnu skupinu.

Naucnici su analizirali tipove hrane, metode kulinarne obrade i druge relacije vazne za procjenu ucinkovitosti likopena, pa su dosli do zanimljivih otkrica. Za njegovo otapanje potrebna je masna komponenta, pa ga je najbolje uzimati u masnoj juhi (koja tako postaje crvenkasta), ili u pizzi prelivenom umakom od paradajza (koji je potom zapecen). Naime, tada je apsorpcija likopena maksimalna. Likopen je standardni sastojak prostate pa kad ga nestane, moze se smatrati da su nastale ozbiljne promjene. Premda postoji izrazito antitumorsko djelovanje (2), nije otkriven nikakav ucinak na hiperplaziju prostate. Imajuci u vidu najjacu aktivnost medu svim ispitanim karotenoidima, lijecnici ga smatraju dobrim preventivnim sredstvom (4).

U drugoj studiji je utvrdeno kako cak 25% ljudi s najvecim unosom rajcice u prehrani, imaju 30-60% manje rizika od raka gastrointestinalnog trakta u odnosu na ljude koji ne koriste ili koriste male kolicine rajcice u preradenom obliku (umaci, juhe, kecap i pizza). Reducirani rizik bio je itekako evidentan (6). Istrazivanje kod zena je pokazalo da 75% osoba koje spadaju u velike konzumente paradajza imaju 3,5-4,7 puta manji rizik od raka cerviksa u odnosu na kontrolnu skupinu (7). Cini se kako likopen sprjecava pocetnu faza raka cerviksa tzv. displaziju 8. Postoje indicije da likopen predstavlja zastitni cimbenik i protiv raka dojke u zena (9). Vrlo je znacajna njegova uloga u podizanju imuniteta; u pokusu je utvrdeno da 15 mg dnevno kroz 12 tjedana podize obrambenu stanicnu aktivnost za 28% (11).

Vjerovanje kako likopen ima utjecaja na prevenciju infarkta miokarda jos uvijek nije potvrdeno (10) premda projekt istrazivanja i dalje postoji i na njemu se intenzivno radi u SAD i u Izraelu. Od brojnih proizvoda na bazi rajcice, Harwardska je studija pokazala kako jedino sok od rajcice nema nikakvu aktivnost. Najveci aktivitet ima kecap, gusta juha od rajcice pirea (nacinjena s maslinovim uljem) ili pizza. Osim rajcice likopena ima u lubenici i guavi. Oni koji vole intenzivno crvenu juhu od rajcice i konzumiraju ju vise puta tjedno, ne bi trebali biti zabrinuti. Talijani su spretno komercijalizirali pizzu kao "ljekovitu" upravo zbog preljeva umaka od rajcice!

Na trzistu se nalaze tablete likopena (ekstrakt na nosacu) s po 10 mg aktivne tvari. S obzirom da Harwardska studija pokazuje najbolje rezultate s 6,5 mg likopena dnevno, jasno je da se preventivno preporucuju tablete od 10 mg. Do sada nisu primijeceni nikakvi sporedni ucinci likopena niti interakcije s drugim lijekovima ili suplementima. Steta sto je taj suplement zbog kompleksnog tehnoloskog postupka koncentriranja likopena jos uvijek prilicno skup.

Likopen je jedan od najperspektivnijih suplemenata iz kategorije antioksidansa jer, ako je zakljuciti prema epidemioloskim studijama, stiti od infarkta i smanjuje rizik za 40%, ako se sustavno uzima. Ipak, likopen se najvise procuo zbog zastite prosirene prostate od nastanka raka. Smatra se medu strucnjacima, da raka nema dok postoji odgovarajuca razina te tvari u krvi. Studija koja je trajala 5 godina, a provedena je na 48.000 muskaraca starijih od 50 godina, pokazala je kako desetak obroka kuhane rajcice tjedno spusta rizik na donju granicu. Ima indicija da likopen djeluje zastitno i protiv raka drugih lokacija (kolona, prsa u zena i cmara).

Kad se kaze "kuhani" paradajz misli se toplinski obraden i otopljen u masnoci, jer sirova paradajz (salata) nema gotovo nikakva ucinka. Naime, ne moze se apsorbirati, pa zapravo najbolji ucinak ima pizza, juha od rajcice, koncentrat rajcice iz limenke i razni umaci (kecap) koji su kuhani uz malo masnoce. Sto je paradajz tamnije crven, to sadrzi vise dragocjenog likopena. Ako je paradajz pripremljen u maslinovu ulju, smatra se pravim lijekom! Lubenica i ruzicasti grejp su po sadrzaju likopena odmah iza, ali to je ipak samo polovica onog sadrzaja iz paradajza.

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

Banana stiti od mozdanog udara

Jedna banana dnevno može sprečiti manjak kalijuma, koji može dovesti do moždanog udara. To tropsko voće bogato je ovim mineralom, a istraživanja sporovedena na 5.600 pacijenata, pokazala su da manjak kalijuma u organizmu za 50 odsto povećava rizik za moždani udar. Nedostatku kalijuma naročito su skloni ljudi stariji od 65 godina koji često uzimaju diuretike. Poznato je da diuretici sprečavaju apsorpciju kalijuma. Od nivoa kalijuma u organizmu zavisi i količina natrijuma, minerala takođe vrlo važnog za normalno funkcionisanje celog organizma.

Yasmin · Prijatelj foruma

Lekovita svojstva Meda

OD DAVNINA JE POZNATO DA PČELARI NE BOLUJU OD RAZNIH REUMATSKIH OBOLJENJA, UPALA ZGLOBOVA, IŠIJASA, DISKUSA HERNIJE...A, KOD PČELARA JE SMANJEN I RIZIK OD INFARKTA.

Pčele sakupljaju iz cvjetova biljaka-cvjetnica slatki sok - nektar i mednu rosu sa lišća listopadnog i zimzelenog drveća, od kojih spravljaju prirodni izuzetno hranljivi i ljekoviti proizvod - med. Pored meda, pčele proizvode i niz drugih jako važnih proizvoda kao što su matični mliječ i pčelinja smolu ili lijepak - propolis, te skupljaju cvijetni prah - polen.

VRSTE MEDA

Prirodni nektarski med: Pčele medarice spravljaju med uglavnom od nektara. Nektarni med može biti monofloran (od jedne vrste biljaka) i polifloran (više vrsta nektara). Nektar koji pčele sakupljaju iz cvijeća i behara glavni je izvor ugljenih hidrata koje pčele pretvaraju u lako svrarljive šečere - glukozu i fruktozu. U medu se nalaze i mineralni sastojci i više kiselina: mravlja, sirćetna, jabučna, limunska..., te više aminokiselina. Med sadrži i elemente kompleksa vitamina B. Šumski med sadrži 13 puta više mineralnih materija od cvijetnog. U njemu ima mnogo gvožđa (naročito u jesenskom), što se jako odražava u obrazovanju krvi i hemoglobina u krvi. Zato je šumski med najčešće duplo skuplji. Med medljikovac potiče iz medljike - slatkog soka koji luce neke listopadne i četinarske vrste drveća i nekih trava. Medljikovac med ima specifičan ukus poput karamele i veoma je gust. Najčešće je tamnozelenkaste boje, mrk ili skoro crn. Kada se okvir okrene prema suncu lahko se raspoznaje i razlikuje od nektarskog meda koji je svjetliji, iako postoji i svijetli medljikovac kao i tamni nektarski med. Četinarski medljikovac brzo kristalizira u saću, teško se vrca, po čemu se takođe može razlikovati. Industrijski med je najčešće obezvrijeđeni pčelinji med, bilo da se iz njega, za potrebe farmacije, izluči njegova medicinska vrijednost, bilo da se spravljaju razne mješavine meda i drugih proizvoda. Danas se uvodi i naziv ekološki med. Kriteriji proizvodnje ovog meda su strogi, i zapravo se radi o čistom pčelinjem medu. Umjetni med se dobija prihranjivanjem pčela šećernim sirupom. Falsifikovani (patvoreni) med. Nažalost, postoji i falsifikovani ili patvoreni med koji se dobija iskuhavanjem medonosnog bilja (maslačka, kadulje, itd.) ili melase. Ekspresni med proizvodi se prihranjivanjem pčela sokovima voća, povrća, mlijekom i jajima.

LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA

Već odavno se vjeruje da med liječi, okrepljuje, produžava život, jača snagu duha i tijela, koristan je kod bolesti utrobe, inficiranih rana i fistula, itd. Naučnim istraživanjima je potvrđeno da med djeluje na rad srca, da rastvoreni med prelazi u krvotok i circuliše, da je to pravi terapeutski lijek koji se primjenjuje kod teških srčanih smetnji. Aktivna materija acetilholin veoma je značajna i poželjna za rad srca jer djeluje na proširenje arterijskih sudova. Med normalizira srčani ritam i djeluje na povišeni krvni pritisak. Vitamin B12 koji se daje u vidu injekcija ili drugim oblicima, djeluje protiv anemije. Soli meda učestvuju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), ukoliko se u organizmu dobro absorbiraju i iskoriste. Med u saću pri žvakanju doprinosi dezinfekciji i čišćenju zuba, kao i jačanju desni. Ljekovita svojstva meda u zavisnosti od njegovog porijekla, odnosno od biljke sa koje je skupljen nektar su:

- Bagremov med - Upotrebljava se protiv nesanice i lošeg sna, kao i vrtoglavice jer umiruje živčani sistem. Najdjelotvornije djeluje u čajevima od kamilice, matičnjaka (pčelinje ljubice, limunske trave, melise, ogulota) i kantariona.
- Lipov med - Ima antiseptično i umirujuće djelovanje. Koristi se protiv znojenja, prehlada s kihavicom, olakšava iskašljavanje, te izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporučuje se u ishrani dojenčadi, djece, starijih osoba, osoba s niskim krvnim pritiskom i srčanim tegobama.
- Kaduljin (žalfijin) med - Izvanredno djeluje protiv suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz bronhija i dušnika. - Šumski med - medljikovac - U svom sastavu nema cvjetnog meda. Spada u tamne vrste meda. Povoljno djeluje kod malokrvnosti, nedostatka željeza, iscrpljenosti i teških operacija. Uzima se u voćnim napitcima kao što su sokovi od višnje, breskve ili kupine. Poželjno je da ga trudnice uzimaju tokom cijele trudnoće.
- Kestenov med - Širi periferne krvne sudove, stišava bolesti probavnih organa, žuči i jetre. Najdjelotvorniji je u čajevima od kunice, kamilice, majčine dušice i šipurka.
- Matičnjakov med - Koristi se kao sredstvo za umirenje.
- Karanfilov med - Poboljšava rad urogenitalnih organa. Koristi se protiv diareje i za iskašljavanje.
- Nanin med - Koristi se najviše kao analgetik, za smirivanje grčeva mišića i kao sredstvo za sprečavanje nadutosti.
- Vrijeskov med - Djelotvoran je protiv reume, bolesti mokraćnih organa i bubrega. Dodaje se čajevima od breze, kunice, nane, kamilice ili šipurka.
- Lavandin med - Poznat je kao blag med. Upotrebljava se kao dodatak u ishrani dojenčadi, male djece i starijih osoba koji boluju od nekih akutnih i hroničnih bolesti, zatim srčanim bolesnicima i osobama sa niskim krvnim pritiskom.

NAPOMENA:
Kod svih vrsta čajeva dodaju se 1-2 čajne kašičice meda u mlak čaj.
NEPODNOSENJE/ALERGIJA NA MED

Med kod nekih osoba izaziva alergijske reakcije, slično alergiji na jagode, jaja, polen, propolis, lijekove... Smatra se da alergija na med potiče od polena koji se nalazi u njemu. Do alergije dolazi uslijed neposrednog dodira meda sa sluznicama želučanih zidova. Med upija vodu iz njih, nadražuje ih, i javljaju se bolovi. To se može otkloniti ako se med rastvori u mlijeku, vodi, čaju ili voćnom soku. Preporučuje se da ljudi sa alergijom duže vremena uzimaju samo jednu kafenu kašiku meda dnevno, a kasnije postepeno povećavaju količinu. (Iz knjige ”Pčelarski priručnik: osnovi pčelarstva za napredno pčelarstvo� ing. Alije Dolovca

Yasmin · Prijatelj foruma

LJUDI MED UPOTREBLJAVAJU DUŽE OD 10 HILJADA GODINA. U PČELINJEM MEDU JE DO 1976. GOD. IDENTIFICIRANA 181 MATERIJA KOJA JE POTREBNA ZA NORMALAN RAZVOJ I FUNKCIONIRANJE ORGANIZMA.

Evo samo nekih od mnogobrojnih ljekovitih i hranljivih svojstava meda:
Antibakterijsko djelovanje meda je slično penicilinu. Zato, iako se med svrstava u hranu, ljekari smatraju da je njegova medicinska vrijednost njegova najveća vrlina. Med se dospijevajući u jetru pretvara u glikogen pri čemu je masna degeneracija jetre nemoguća. Med je najčudniji eliksir, jedinstvena i apsolutno nezamjenjiva prirodna hrana. Organizmu više pogoduju uravnoteženi šećeri koji se nalaze u medu nego bijeli industrijski sećer iz kojeg su rafiniranjem odstranjene neke vrijednosti. Prednosti meda nad drugim oblicima šećera su:

- ne nadražuje zidove organa za varenje;
- brzo i lako se asimilira;
- brzo zadovoljava potrebu za energijom;
- sportistima i onima koji naglo troše velike količine energije omogućuje da se brzo oporave;
- najlakši je za bubrege od svih vrsta šećera;
- ima prirodno i blago laksativno dejstvo;
djeluje smirujuće na organizam;

U medu se nalaze dvije vrste šećera: dekstroza (glukoza) i levuloza (fruktoza). Dekstroza čini 40% u medu, a levuloza 34%. Dekstroza brzo prelazi u krv, s obzirom na to da med ne mora da se vari u ljudskom organizmu pošto je već prerađen u mednom želucu pčele. Levuloza, pošto se teže apsorbuje, održava postojanost nivoa šećera u krvi. Na rad srca med djeluje dvojako, zahvaljujući pogodnim šećerima glukozi i fruktozi, koji djeluju kao gorivo za rad mišića srca i zahvaljujući holinu u medu, koji utiče na pojačanje krvnog protoka u krvnim sudovima srca. Ovim se normalizira snaga i pojačava obim sakupljanja i širenja srca. Čovjekova krv sadrži 24 mikroelementa od kojih 22 takođe ulaze i u sastav pčelinjih proizvoda. Mikroelementi meda kao što su vanadij, željezo, kobalt, bakar, mangan, nikl i cink, pospješuju proces krvotoka, pa doprinose otklanjanju anemije. Količina kalcijuma u krvi se uvećava uzimanjem meda. Masu od koje se u organizmu stvaraju kosti, zubi, kosa i nokti, čine deset dijelova kalcijuma i četiri dijela fosfora. Do pomanjkanja fosfora dolazi zbog pomanjkanja kalcijuma. Količina kalcijuma u krvi se povećava dva i po sata poslije uzimanja meda i ta se veća koncentracija zadržava čitav dan. Ako se med uzima redovno svakog dana u krvi će se uvijek naći potrebna količina kalcijuma. Med je moćan da nadoknadi gotovo svaki nedostatak koji se može javiti u našoj svakodnevnoj ishrani. Neosporno je dokazano da bakterija ne može živjeti uz med zato što je med izvanredan izvor kalijuma. Kalijum oduzima bakteriji vlagu bez koje ona ne može opstati. Fermenti pčelinjeg meda djeluju na raspadanje složenih hranljivih materija. Bez fermenata organizam ne bi mogao postojati. Po sadržaju fermenata med zauzima jedno od prvih mjesta među prehrambenim proizvodima.

MED I VITAMINI

Polen mnogih vrsta cvijeća sadrži više vitamina C od skoro svih vrsta voća i povrća. A, u svakom medu uvijek ima polena. Med je izvanredan medijum za vitamine, što nije uvijek slučaj sa voćem i povrćem. Špinat u toku prva 24 sata po branju gubi 50% svoje količine vitamina C. Voće tokom vremena gubi vitaminske sadržine od vrijednosti.

Med sadrži sve vitamine koje stručnjaci za ishranu smatraju po zdravlje neophodnim.

HRANLJIVA VRIJEDNOST MEDA

Hranljiva vrijednost meda se može sagledati poređenjem sa drugim namirnicama izraženim u džulima: 1kg pčelinjeg meda ima 13,167 džula;
1kg pšeničnog hljeba ima 9,013 džula;
1kg govedine srednjeg kvaliteta ima 5,666 džula;
20 komada jaja ima 4,446 džula;
1 litar kravljeg mlijeka ima 2,783 džula.

Hranljivost meda se određuje prvenstveno prema njegovoj zrelosti, tj procentu vode. Nezreo med (iznad 22% vode) je podložan fermentaciji, uskisne i kao takav šteti organizmu.

MED ZA SVE SPORTISTE!

Med se u sportu uzima radi povećanja snage i izdržljivosti. Med se uzima 15 minuta prije početka fizičkih aktivnosti, u količini od 60-80 grama. Izuzetno je koristan za sportiste je se brzo upija u limfni sistem odakle prelazi u krv i tkiva, pojačava rad mišića, djeluje okrepljujuće, povećava procenat hemoglobina u krvi, a kod djece ubrzava rast. Med naročito koristi oslabljelim fizičkim i intelektualnim radnicima, i osobama koje se oporavljaju nakon preležane bolesti (rekonvalescentima).

HRANLJIVOST MEDA ZA TREĆE ŽIVOTNO DOBA

Jasno je pokazano da med usporava starenja i produžava život. Starije osobe koje su u mladosti uzimale med ili mnogo svježeg voća, povrća i voćnih sokova, u starosnim godinama imaju mladalačku svježinu i doživljavaju duboku starost kao Hipokrat - "otac medicine�. Još je Pitagora govorio: "Da nisam jeo med, umro bih 40 godina prije". Irski pjesnik Bernard Šo bio je pčelar i dugo ostao vitalan, a poljski pjesnik Trembesky koji je duže od 30 godina uzimao med, takođe je sa svojih 80 godina bio izuzetno svjež, vitalan i veseo. Šeik Said Bin Gaziba iz Saudijske Arabije ima 149 godina, i tvrdi da je uglavnom jeo hljeb i med, i pio vodu, a svakodnevno je pješačio 10 km. Ispitivanjem holesterola kod starijih osoba između 75 i 86 godina koje su svakodnevno uzimale po 100 grama meda u toku mjesec dana, pokazano je da je nivo holesterola sa prosječnih 245 mg% pao na l96 mg%. Broj bijelih krvnih zrnaca se normalizuje, broj crvenih krvnih zrnaca se poveća i normalizira se broj trombocita.

Yasmin · Prijatelj foruma

KAKO PREPOZNATI KVALITETAN MED

I BEZ HEMIJSKE ANALIZE SE MOŽE UTVRDITI DA LI JE NEKI MED ČIST PROIZVOD PČELA ILI JE VJEŠTAČKI DOBIJEN.

Postoje dva jednostavna postupka.

U prvom postupku, jednoj količini meda stavljenoj u staklenu epruvetu treba dodati tri dijela čistog alkohola ili spiritusa. Sadržaj u epruveti zagrijati u vreloj vodi i mućkati. Prirodan pčelinji med će se potpuno rastvoriti, a vještački će na dnu epruvete ostaviti bijeli talog.

U drugom postupku teglu sa medom izvrnemo naopačke. Ako se gusta masa rastegljivo odvaja od dna posude i sporo kaplje, znak je da se radi o čistom pčelinjem medu. Ako se pak masa naglo odvoji od dna posude, znak je da je med vještački.

Ponekad se u tegli mogu zapaziti dva sloja meda: tečan i kristaliziran (zgusnut). Radi se o odvajanju voćnog (gornjeg) i grožđanog (donjeg) šećera. Gornji dio je slađi i njega mogu kao voćni šećer koristiti i dijabetičari s obzirom da on ne utiče na povećanje šećera (glukoze) u krvi. Donji dio je kristalizirani med i dokaz je da se radi o prirodnom pčelinjem proizvodu.

ČUVANJE MEDA

Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama sa dobrim provjetravanjem. Ove prostorije ne smiju biti vlažne jer je med veoma hidroskopan i lako upija vlagu, te stoga lako apsorbuje mirise. Relativna vlažnost zraka treba da je 60% optimalno, a maximalno 80%. Med se čuva na niskim temperaturama od 5-10C. Naročito je osjetljiv na temperaturi od 11-19C, na kojoj se omogućuje razvoj bakterija i kvasnih gljivica roda Zygosacharomyces. Radi poređenja, dva mjeseca čuvanja meda na nepovoljnoj temperaturi od 30C jednaka su kao jedna i po godina čuvanja na povoljnoj temperaturi od 10C. Med ne treba držati u prostorijama sa lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, gasom, sapunom i slicno. Okvire sa medom u saču treba zamotati u celofan. Posude za med moraju biti čiste i suhe, od obojenog stakla ili da su emajlirane. Ako se med čuva u ćupu, ćup treba da je ispravno izrađen. Drvene posude moraju biti od suhog drveta (do 20% vlage) pod uslovom da ne daju miris i boju. Četinari se ne upotrebljavaju zbog svog specifičnog mirisa, kao ni hrastovina zbog tanina koji daje crnu boju. Metalne posude i burad koji nisu temeljno prevučeni neutralnom prevlakom koja spriječava neposredan dodir meda sa metalom takođe treba izbjegavati. U ovim posudama dolazi do reakcije organskih kiselina i metala. U posljednje vrijeme se sve češće koriste i plastične posude, kao i folije od plastične mase namijenjene za ambalažu namirnica.

PRAVILNA UPOTREBA MEDA

- Med je mnogo bolje piti razmućen u mlakom čaju i mlijeku, nego ga jesti. - Med treba što duže zadržavati u ustima, a ne odmah gutati.

- Po mogućnosti koristiti određene vrste meda za određena oboljenja.

- Liječenje pčelinjim proizvodima iziskuje brigu o količini unošenja ugljikohidrata u organizam i individualno doziranje.

- Sluzokoža želuca i crijevnog trakta brzo i lako upija pčelinji med koji je prirodni ”provodnik� kroz organizam raznih korisnih sastojaka, naročito vitamina i kalcijuma. Radi te njegove osobine ”provodnika� u med se dodaju i drugi potrebni vitamini i drugi medikamenti, kako bi prirodnim putem bili uneseni u organizam;

- Med se ne smije zagrijavati ili stavljati u čajeve i mlijeko na temperaturama iznad 40C, jer se uništava holing, eterična ulja i drugi korisni sastojci;

- Odležan med se kristalizira, što je dokaz prirodnog pčelinjeg meda;

- Smatra se da je med najbolje uzimati u normalnim uslovima svakodnevno u manjim količinama u mlakom rasatvoru sa jabukovim sirćetom ili vodom sobne temperature, kao napitak uz jelo umjesto vode ili vina.

OPŠTA PRAVILA U DOZIRANJU MEDA

- Djeci dati tri puta dnevno po kafenu kašiku meda.

- Odrasli i bolesnici uzimaju tri puta dnevno po jednu supenu kašiku.

- Oni koji nemaju dovoljno kiseline za varenje u organizmu (ahiličari), treba da uzimaju med prije jela;

- Oni koji imaju višak kiseline (hiperaciditet), čiraši i drugi, treba da med uzimaju poslije jela.

MED U KOZMETICI

Med hrani kožno tkivo i sprječava proces smežuravanja i starenja, održava elastičnost i vlažnost kože, pojačava njen tonus i usporava mnoge negativne promjene. Pojedini sastojci pčelinjih proizvoda ishranjuju epiderm, zaštićuju ga od nepovoljnih spoljnih uticaja, doprinose cirkulaciji perifernih krvnih sudova i elastičnosti tkiva, daju licu baršunast izgled i glatkoću, sprječavaju stvaranje pora i pjega.

Medna maska pokazuje mnogo bolje rezultate u postizanju svježine lica nego razni industrijski kremovi. Savremene farmakopeje i kod nas sve više koriste med, polen i vosak za proizvodnju ljekovitih masti i krema, i kao podloge za mnoge druge preparate za spoljnu upotrebu. Pčelinji vosak je nezamjenjiv u izradi kozmetičkih preparata jer sadrži 4,096 internacionalnih jedinica vitamina A i znatne količine vitamina F.