Pablo Neruda

CicaVestica · Upućeni član

10
NJEZNA je ljepotica kao da su glazba i drvo,
ahat, tkanine i zito, breskve prozracne,
podigli svoj prolazni kip.
Prema valu upravlja suprotnu svjezinu.

More kupa glatka stopala utisnuta
u oblik tek ucinjen u pijesku
i sada je njegov zenstveni oganj ruze
tek mjehur na koji sunce i more nasrcu.

Jao, neka te ništa ne takne do soli studeni!
Neka ni ljubav ne sruši netaknuto proljece.
O lijepa, odsjaju nerazorive pjene,

neka tvoji bokovi poloze u vodu
novu mjeru labuda ili zuta lopoca
i neka plovi tvoj kip po vjecnome kristalu.

CicaVestica · Upućeni član

11
GLADAN sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneci se, tih,
kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
trazim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne zitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
zelim ti jesti kozu od netaknuta badema.

Zelim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
zelim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladan idem i vracam se njušeci sumrak
trazeci te, trazeci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci Quitratue.

CicaVestica · Upućeni član

12
POTPUNA zeno, putena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?

Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jedinim medom porazena.

Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobrazen u slast

juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.

CicaVestica · Upućeni član

13
SVJETLO koje se s tvojih nogu penje do kose,
nabreklost koja obavija tvoj njezni oblik,
ruje od morskog sedefa, ni od hladna srebra:
ti si od kruha, od kruha koji je ljubila vatra.

Brašno je podiglo s tobom svoju zitnicu
i izraslo unaprijedeno sretnim godinama,
kada je zito udvostrucilo tvoje grudi
ljubav je moja bila ugljen što zrije u zemlji.

O, hljeb je tvoje celo, tvoje su noge hljeb, i tvoja usta,
hljeb koji jedem, rodjen sa svjetlom svakog jutra,
ljubljena, topla zastavo pekarnica,

vatra ti dade poduku krvi,
od brašna si naucila da budeš sveta,
od hljeba si primila govor i miris.

CicaVestica · Upućeni član

14
NEDOSTAJE mi vremena da slavim tvoje vlasi
Moram ih brojiti i hvaliti jednu po jednu:
drugi ljubavnici zele zivjeti s nekim ocima,
ja zelim biti samo tvoj vlasuljar.

U Italiji su te nazvali Meduzom
zbog uvojaka i sjaja tvoje kose.
Zovem te: cupava moja i razbarušena:
i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.

Kada zalutaš u svojoj vlastitoj kosi
ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim,
ne dopusti da odem izgubljen bez tvojih vlasi

u svijet mracan na svim svojim putevima
što samo sjenu poznaje i boli prolazne,
dok se sunce ne popne na toranj tvoje kose.

CicaVestica · Upućeni član

15
VEC odavno te zemlja poznaje:
jedra si kao hljeb ili drvo,
tijelo si i grozd sigurne tvari,
teška si kao akacija, socivo zlacano.

Ne postojis samo zato što ti oci lete
i obasjavaju stvari kao otvoren prozor,
vec i zato što su te od gline umijesili i ispekli
u Chillanu, u zacudjenoj peci od opeka.

Bica se rasiplju kao zrak ili voda i studen
i neuhvatljiva su, brišu se u dodiru s vremenom,
kao da su prije smrti bila usitnjena.

Ti ceš pasti sa mnom kao kamen u raku
i tako za našu ljubav što ne bje potrošena
zemlja ce i dalje zivjeti zajedno s nama.

CicaVestica · Upućeni član

16
LJUBIM komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde. Ti ponavljaš
umnozavanje svemira.

Tvoje beskrajne oci svjetlo su koje imam
sjaja rasutih zvijezda,
koza tvoja drhti kao što drhte putevi
kojima meteor putuje u kiši.

Od mjeseca bijahu za me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka, i njihova slast,
od toliko goruceg svjetla kao med u sjeni

tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeci te,
malu i planetsku, golubicu i geografiju.

CicaVestica · Upućeni član

17
NE VOLIM te kao da si ruza od soli, topaz
ili strijela karanfila koji pronose oganj:
volim te ko što se vole neke mracne stvari,
potajno, izmedju sjene i duše.

Volim te kao biljku koja ne cvjeta i nosi
u sebi, skriveno, svjetlo onih cvjetova,
i hvala tvojoj ljubavi u tijelu mi taman zivi
gusti miris koji se uzdigao iz zemlje.

Volim te ne znajuci kako, ni kada, ni odakle,
volim te izravno bez problema i gordosti:
tako te volim jer ne znam voljeti drukcije,

nego na taj nacin na koji nisam i nisi,
blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja,
blizu da ti se oci sklapaju s mojim snom.

CicaVestica · Upućeni član

18
PLANINAMA ideš kao što stize lahor
ili bujica što izvire iz snijega
i tvoja uzdrhtala kosa potvrdjuje
visoke šare sunca u šikarju.

Sve svjetlo Kavkaza pada na tvoje tijelo
kao na neku malu i beskrajnu amforu
u kojoj voda mijenja odjecu i pjesmu
na svaki prozracan pokret rijeke.

U brdima stari put ratnika,
a dolje pomamna blista kao sablja
voda izmedju zidina mineralnih ruku,

sve dok ti ne primiš iz šuma iznenada
strucak ili munju nekog modrog cvijeta
i neobicnu strijelu nekog divljeg mirisa.

CicaVestica · Upućeni član

19
DOK te golema pjena Crnog otoka,
modra sol i sunce u valovima kupaju,
promatram kako leti osa
zaokupljena medom svoga svemira.

Stize i odlazi smirujuci svoj let ravan i zlatokos
kao da skliznu s neke nevidljive zice
otmjenost plesa, zedj njenog pojasa,
i ubojstva zlocudnoga zalca.

Od petroleja i narance njena je duga,
i poput aviona istrazuje u travi,
sa šumom klasja leti i nestaje,

dok ti izlaziš iz mora, naga,
i vracaš se svijetu puna sunca i soli,
statua blistava i sablja od pijeska.

CicaVestica · Upućeni član

20
RUZNA moja, ti si kesten rašcešljani,
lijepa moja, divna si poput vjetra,
ruzna moja, od tvojih se usta mogu stvoriti dvoja,
lijepa moja, cjelovi su ti svjezi kao lubenice.

Ruzna moja, gdje su se skrivale tvoje grudi?
Majušne su kao dvije mjerice zita.
Volio bih na njedrima vidjeti dva mjeseca,
goleme tornjeve tvoje suverenosti.

Ruzna moja, more nema tvoje nokte u svom šatoru,
lijepa moja, cvijet po cvijet, zvijezdu po zvijezdu,
val po val, ljubavi, brojio sam tvoje tijelo:

ruzna moja, ljubim te zbog tvog struka od zlata,
lijepa moja, ljubim te zbog jedne bore na celu,
ljubavi, ljubim te jer si svijetla i jer si tamna.

CicaVestica · Upućeni član

21
O NEKA sva ljubav u meni slavi svoja usta,
da ne patim više niti casa bez proljeca,
prepustio sam bolu jedino svoje ruke,
sada mi, ljubljena, ostavi svoje poljupce.

Pokri svjetlo otvorenog mjeseca svojim, mirisom,
sva vrata zatvori svojom kosom,
a ja, ne zaboravi, kada se uplakan probudim
zato je što sam u snovima tek izgubljeno dijete

što trazi izmedju lišca noci tvoje ruke,
dodir pšenice koji mi ti prenosiš,
uzdrhtali ushit od snage i od sjene.

O, ljubljena, i ništa više no sjena
u koju me pratiš u svojim snovima
i govoriš mi vrijeme svjetlosti.