Bora Stankovic

mocnica · Početnik Domaćeg.de

Sofka je volela snazne muske ruke... Toga dela se secam uvek. Ne znam zasto!

popkatapetl · Početnik Domaćeg.de

tu knjigu svakako treba procitati ! ja sam je citala kada mi je trebala za lektiru ,i nisam se pokajala

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

BORISAV STANKOVIC

Rodjen je u Vranju 1875.godine.Rano je ostao bez roditelja pa je odrastao uz babu Zlatu i njene price o starim vremenima. Poslije gimnazijskog skolovanja u Vranju i Nisu, zavrsio je skolovanje u Beogradu. Radio je kao drzavni cinovnik poslove koji nisu imali nikakve veze sa njegovim knjizevnim afinitetima i ambicijama. Vezan za zavicaj i to za zavicaj vremena koje je prohujalo, Stankovic je u njemu nalazio teme za svoje pripovjetke, romane i drame. Nije imao afiniteta za savremenost i savremena zbivanja, jos manje za nova knjizevna zbivanja-ostao je izvan savremenih tokova, u svom svijetu staroga Vranja. Ponirao je u proslost i tamo pronalazio nesrecne ljude, promasene sudbine, vjecite bolnike i patnike. U knjizevnost je usao tiho, zbirkom ''Iz starog jevandjelja''(1899) koja, arhaicnim naslovom, nije privukla znacajnu paznju. Tek ce njegove pripovjetke objavljene u casopisima i listovima, i zbirke ''Stari dani'' (1902) i ''Boziji ljudi''(1902) predstaviti Stankovica kao ''najjaci pripovjedacki talenat koji je ikada bio u srpskoj knjizevnosti''(Jovan Skerlic). Roman "Necista krv'' (1910) jos vise je ucvrstio uvjerenje da se u srpskoj knjizevnosti pojavio rasni pripovjedac.Pored toga ostala su iza Stankovica i dva nedovrsene romana: ''Gazda Mladen'' i ''Pevci''. Drama ''Kostana" (1902) imala je uspjeha i predstavila je Stankovica kao dramskog pisca.Medjutim, ni kasnije drame ''Tasana'' i ''Jovca'' nisu Stankovicu obezbedile mesto znacajnog dramskog pisca. Napadan zbog saradnje u okupacijskom listu za vrijeme Prvog svjetskog rata, Stankovic se povukao u sebe, prestao da stvara i umro, usamljen i razocaran, 1927. godine u Beogradu.

Stankovic je samonikao talenat, ali snazan i osoben. Citav njegov stvaralacki opus slika je zavicajnog Vranja iz vremena kada je ono gubilo obiljezje sarolike istocnjacke kasabe i dobijalo novu gradjansku fizionomiju.U to doba su u Vranju bile svjeze uspomene na bogate age i begove ali i domace bogatase ,tzv. corbadzije. Na jednoj strani bogati posjedi i raskosni domovi, a na drugoj siromasni kmetovi-civcije. Corbadzije su svoje bogatstvo rasipali na uzivanje svake vrste. Osim njih Vranje je imalo i svoj zanatlijski stalez, sitne trgovce i brojnu domacu poslugu.

Stankovic je s podjednakom toplinom i razumjevanjem slikao sve drustvene sredine starog Vranja: i bogate i vec osirotjele corbadzije, ali i trgovce i cinovnike, civcije, seljake, Cigane, a i prosjake ''bozjake'' , ljude poremecene psihe.U pricama o vranjskim bozjacima, o ljudima obolele psihe i cula, prvi u srpskoj knjizevnosti sugestivno je prikazao dusevna pomracenja, dusevnu tamu i pomracenje uma, u cemu se priblizio velikom ruskom psihoanaliticaru Dostojevskom.

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

KOSTANA
KRATAK SADRZAJ

Kostana je jednostavan pozorisni komad bez slozene radnje, snaznih sukoba, vjeste dramaturgije.Ali ona nije samo komad sa pjevanjem, raskosn aslika foplklora sa juga Srbije, nego snazna drama tragicnih ljudskih sudbina, slika pojedinacne patnje i kolektivne nesrece. Dogadja se u Vranju tema je koliko stara toliko i savremena-promasena ljubav; akteri su mladi i stari - jednako kaznjeni zivotovom i nesrecni. Dramska radnja je razvijena u cetiri cina koji nisu rasclanjeni na pojave.

Prvi cin.

Gostinska soba Hadzi- Tomine kuce.Uskrs, predvece, na zalasku sunca. U kuci je nemir:Hadzi-Tomin sin Stojan danima je sa Kostanom sto je izazivalo ocev bijes, majcinu strepnju, sestrinu brigu. Ulazi Hadzi-Toma,bijesno rastura brojanice, grdi sina, srucuje svoj bijes na zenu Katu okrivljujuci je za sinovljevo ponasanje. Dolazi Arsa, predsjednik opstine, brat sevdahlije Mitketa, koji je takodje stalno sa mladom i lijepom pjevacicom Kostanom. Hadzija ga kritikuje sto ne zavede red, da vise varos ne luduje za lijepom Cigankom. Ovaj se pravda da ne moze, da se uz Kostaninu pjesmu vesele I njegov sin Stojan i drugi uglednici kao sto su Maksim, Zafir, Stanko, a Mitketa je otpisao jer se ”lud i rodio�. Ne moze da hapsi ni Kostanu jer je ona postena i ne pruza povod za hapsenje. U razgovoru se zacinje ideja da se Kostana nasilu uda i tako smiri varos. U tom dolazi policija donoseci vijest da je Stojan odveo Cigane u Sobinu, na porodicno imanje. Hadzi-Toma polazi tamo, bijesan i namjeran da ubije sina, a majka Kata, preplasena I ocajna, ostaje da se moli Bogu.

Drugi cin.

Sobina, porodicno imanje Hadzi-Tomino. Dolazi Stojan sa muzikantima, Kostanom i drustvom. Sluge Marko i Magda radosno docekuju mladog gazdu. Dolazi Mitke, daruje Kostanu, trazi da mu pjeva ”njegovu� pjesmu, uz pjesmu obnavlja sjecanje na mladu Redzepovicu. Dolazi Hadzi-Toma bijesan, trazi od Marka pusku da ih sve pobije. Marko ga jedva umoli da sjedne, radi bericeta, praznik je. Cigani, uplaseni, hoce da odu, ali im Mitke ne da.Hadzija ih ohrabruje da ostanu. Kostanina pjesma ga dirne, daje Marku novce da casti muziku. Kostana pjeva, Hadzi-Toma se raskravljuje, trazi svoju pjesmu, naredjuje Marku da uzme konja, ode u varos i pozove na ”radost i veselje� Hadzi-Ristu, Zafira, Sekulu.

Treci cin.

Prva slika se odvija u gostinskoj sobi Hadzi-Tomine kuce. Stojan lezi, sestra je uz njega. On se budi, priziva Kostanu. Ulazi zadihan Marko i najavljuje Hadzi-Tomin dolazak. Ovaj ulazi u kucu sa Kostanom, pracen muzikom. Trazi od Kostane da mu pjeva pjesmu, daje joj nisku dukata, ali je ona, krisom, vraca Marku. Druga slika se odvija u Mitkinoj kuci. Mitke ulazi u dvoriste sa Kostanom i sviracima. Kostana pjeva, Mitke sve vise pada u tugu, proklinje brata sto ga silom ozeni i moli Kostanu:

Poj ” zal za mladost�... Za moju slatku mladost, sto mi tako u nista otide a brigu ostavi.

Dolazi Arsa sa policijom i pandurima, razjuri svirace, Mitketa otjera u kucu, policiji naredjeje da ode u Banju i prenese Asanovom ocu da spremi svatove i dodje po Kostanu.

Cetvrti cin.

Ciganska mahala. Kmet cuva strazu pred Kostaninom kucom da ne pobjegne. Iz daljine se cuju svatovi da dolaze. Kostana je nesrecna, kmet je pogodjen njenom tugom i moli je da ne cupa kosu. Dolazi Stojan da vodi Kostanu. Ona je obradovana njegovom ljubavlju, ali odbija da podje s njim: ona je Ciganka, nije joj mijesto u hadzijskoj kuci, ne zeli da se u gospodskoj kuci zatvori za cijeli zivot. Da bi odbila Stojana bijesno kaze:

Nisam!Nikoga nisam voljela! I nikad necu da volim!

Stojan je porazen njenim rijecima i odlazi. Dolazi Mitke i daruje Kostanu. Ona ga moli da je spase, da je nigdje ne vodi, ali on joj kaze:

Ajde, Kostan!Digni se, rasvesti! Ajde, svatovi te cekav, mladozenja te ceka. Digi se! Ne placi! Sluzu ne pustaj! Stegni srce i trpi! Bidni covek;a covek je samo zal i za muku zdaden!

Kostana ne dozvoljava da je panduri ubacuju u kola: sama se, mirno i dostojanstveno, penje u kola sa svatovima i kreca za Banju.

sanjica_021 · *Doktorovo~slculence*

LIKOVI

U KOSTANI se sukobljavaju dvije strane zivota i dva stava prema zivotu.Na jednoj strani je zatvoreni i strogi zivot corbadzijskih gazdinskih porodica,zarobljenih i sputanih patrijarhalnim moralom.U njemu se gusi mladost,unistava ljubav,zivot cini prozaicnim,praznim.Tom zivotu pripadaju Arsa i Hadzi Toma.Na drugoj strani je zivot ispunjen radostima i strastima, uzivanjem i opustanjem. Taj zivot pripada mladosti, ali ga zive i neki predstavnici corbadzijskog sloja koji su raskinuli sa stegama i regulama i pruzili ruke ka zivotnim radostima koje su im bile uskracene u mladosti.Tom zivotu pripadaju Kostana i Stojan, ali i nesrecni i nostalgicni Mitke, da bi mu se u jednom trenutku priklonio i Hadzi Toma.

KOSTANA

Kostana je naslovna licnost drame , ali nije glavni dramski lik. Ona jeste u sredistu zbivanja, oko nje se sve odvija: ona je razlog desavanja i ponasanja, bez nje nebi bilo ni dramske radnje , ni drame. Ona je samo motiv koji pokrece ostale junake na djelovanje i ponasanje, na ispoljavanje odredjenog zivotnog stava i filozofije zivota, na budjenje emocija i erupciju zedji za zivotom i ljubjavlju. Ali ona posjeduje i jasno izrazene osobine koje je cine upecatljivom kao junakom i moralno cistim ljudskim bicem. Kostana je

*

mlada , lijepa , culna , putena
*

okrenuta je zivotu i njegovim radostima
*

posvecena je pjesmi kao pozivu i kao smislu zivota
*

smisao zivota vidi u noci, mjesecini i pjesmi
*

svjesna je svog porijekla i drustvenog statusa: ” Ja, Ciganka! U Banju, u selo, tamo je moje!�
*

dostojanstvena , moralno cista , ne pjeva za novac, nego zato sto je pjesma njen zivot
*

ne zeli da zrtvuje svoju slobodu za zivot u gospodskoj kuci

MITKE

Mitke je pjesnik i filozof. Pjesnik je onda kada govori o mladosti, ljepoti i ljubavi.Tada je u zanosu, prenijet u svijet o kojem govore. Filozof je kad govori o covjeku i zivotu, o prolaznosti, o sudbini kao neminovnosti. Njegovo govorenje utemeljeno je na bogatom zivotnom iskustvu, obojeno licnom tragikom, ispunjeno dubokom filozofijom zivota. On, poklonik ljepote i uzivanja , zahvacen je fatalizmom.

Mitke je covjek zivota, putovanja, pustolovina, uzivanja, ljubavi i strasti-pravi dionizijski tip. Ali je on covjek patnje i nostalgije.

Pati za vremenom koje je proslo, pati sto je mladost prosla i cula ugasla, sto nema slobode i sto mora da se skrasi pored zene.

U njemu je tragika covjeka koji ne moze da se uklopi u patrijalhalne norme, tragika covjeka koji je shvatio tezinu prolaznosti:

” Zemlja me pije ... Noc me pije ... Mesecina me pije... Nista mi neje, zdrav sam, a - bolan! Bolan od samoga sebe . Bolan sto sam ziv.�

U njemu je nostalgija za vremenima koja su prosla,san o ljepotama i milinama mladosti.

HADZI TOMA

Hadzi Toma olicava patrijalhalnog despota, cuvara patrijarhalnog reda i morala, silu koja moze da odlucuje o ljudskim sudbinama. Za svet on je uspravan, gord, silan, neprikosnoven, strah i trepet za okolinu i ukucane. U sebi, duboko u dusi , ranjen je i nesrecan covjek. Nesrecan je koliko i Mitke, koliko i njegova zena Kata, jer su svi oni zrtve nepisanih patrijarhalnih zakona. Iza maske ozbiljnog, strogog i dostojanstvenog Hadzi - Tome krije se nesrecan covjek, ozenjen bez svoje volje, djevojkom koju nije volio. Zeljan je zivotnih radosti, ljubavi i njeznosti. Kada je vidio Kostanu, kada je cuo njenu pjesmu, strasno su ga zaboljele rane neizivljene mladosti, osjetio je duboku prazninu u sebi, probudile su se ceznje. Zbacio je masku strogosti i dostojanstva, raskopcao mintan, skinuo fes i predao se kostaninoj pjesmi i muzici njenih pratilaca.

Maja S. · Odomaćeni član

Procitala sam sve njegove knjige. Teske su, ne za citanje, vec za razmisljanje o temi o kojoj govori. Inace, pogledala sam i film koji je prikazivan na BK i jako mi je zao sto su tako lepu knjigu upropastili tako nakaradnim filmom.
Ali, preporucujem svima onima koji su pogledali film, a nisu citali knjigu da ce ostati nedoreceni i u lazi.

Slejdž · Gospodja Selektorka

"Volim te, volim...volim!... - I sve te vise stiskah, grljah,
ljubljah... I, prigrljenu, potpuno pripijenu uza se, drzah te;
osecah ti laku trzavicu i toplotu tela... Ah! I, mesto radosti,
srece, strasti, mene luda i bedna, obuze beskrajna, velika, teska
tuga... Suze mi navrese.
- Da li ce ikada biti duse koja ce me ovako voleti? "

erak89 · Početnik Domaćeg.de

Knjigu sam procitao, ali ne znam sta da mislim. Ako vam se svidja kazite zasto ili ako vam se ne svidi opet zasto.

P.S.Nije potrebno prepricavati.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

O Bori Stankoviću i njegovom delu
Iz knjige: Jovan Deretić, Kratka istorija srpske književnosti

Najznačajniji pripovedač ovog razdoblja jeste Borisav Stanković (1876-1927). Po tematici on je najizrazitiji regionalista među našim realistima, a po psihologiji likova, postupku i stilu jedan od začetnika naše moderne proze. U svojim pripovetkama, dramama i romanima dao je sliku rodnog grada Vranja na prekretnici između turskog vremena i modernog doba, onako kako su to ranije učinili J. Ignjatović sa Sent-Andrejom i S. Sremac s Nišom. Njegova tematika je socijalno određena a u načinu prikazivanja preovlađuje unutrašnja, psihološka perspektiva. Najveću književnu aktivnost razvio je u prvoj fazi svog rada, na prelazu iz 19. u 20. stoleće, kada jednu za drugom objavljuje tri knjige pripovedaka, Iz starog jevanđelja (1899), Stari dani (1902) i Božji ljudi (1902), i dramu Koštana (1902), a započinje rad na romanima Nečista krv (1910) i Gazda Mladen (1927). Stanković spada u one pisce kod kojih utisci i sećanja iz detinjstva imaju presudnu ulogu u književnom radu. U više pripovedaka on je dao poeziju mladosti i nekadašnjeg života u rodnom gradu (Đurđev-dan, U vinogradima, Nuška). Slika stvarnosti, svetla, prozračna, poetična, pomućena je u drugim delima otkrivanjem društvenih sukoba i duševnih potresa. Stankovićev svet, iako vremenski i prostorno udaljen, nije idiličan i beskonfliktan. Sukobi su stalni i raznovrsni, između starog i novog, kolenovića i skorojevića, bogatih i siromašnih, pojedinca i društva. U središtu svih zbivanja nalazi se pojedinac i njegova sudbina. Težište je prikazivanja na psihičkim lomovima i unutrašnjim potresima, ali se pri tome nikada ne gubi iz vida dublja sociološka zasnovanost likova i situacija. Sudbina Stankovićevih junaka odigrava se u trouglu sila koje čine novac, moral i eros. Društveni moral sredine te materijalni interes i prestiž porodice suprotstavljaju se erotskom nagonu pojedinca, nameću mu svoja ograničenja i zabrane – na toj tački počinje individualna drama bezmalo svih Stankovićevih junaka. U više pripovedaka Stanković je prikazao osujećenu ljubav usled toga što mladić i devojka pripadaju raznim staležima (Stari dani, U noći, Oni, Stanoja, Uvela ruža). Među njima je najlepša Uvela ruža, lirska, elegična pripovetka, napisana u prvom i drugom licu, u stvari mali lirski roman. Ljubavna priča, kao i u Disovim pesmama, pripada davnim danima, sva je u znaku mladosti, lepote, svežine letnjih večeri i opojnih mirisa orijentalnih bašta. Ona oživljava u sećanju, u trenucima kada od svega toga ništa više nije ostalo.

Stanković otkriva svet poniženih i uvređenih. Čitava njegova zbirka Božji ljudi, sastavljena od kratkih pripovedaka i crtica, posvećena je onima koji su odbačeni od društva, prosjacima i poremećenim, od kojih svako živi u nekom svom nestvarnom svetu. Više nego i jedan drugi naš pisac Stanković se bavio sudbinom žene. Žena je glavna junakinja u njegovim najboljim delima, u pripovetkama Uvela ruža i Pokojnikova žena, u drami Koštana i romanu Nečista krv. U Pokojnikovoj ženi junakinja se nemoćno batrga u mreži patrijarhalnih običaja. Ona je obezličena do anonimnosti: najpre sestra svoje braće, zatim žena svog muža a posle muževe smrti njegova udovica, pokojnikova žena, uvek pred strogim ispitivačkim pogledom rodbine i sveta, kao pred očima sudija. Istinska ljubav stalno se potiskuje i na kraju sasvim odbacuje. Jedina odluka koju je Anica samostalno donela životu bila je uperena protiv nje same: odbila je ruku čoveka koga je oduvek volela i pošla za nevoljenog. Koštana je najznačajnija od tri Stankovićeve drame (druge dve, Tašana i Jovča, nastale su dramatizacijom pripovedaka). To je "komad iz vranjskog života s pevanjem". Polazeći od tradicionalne sheme ovog žanra, Stanković je napisao potresnu dramu tragičnih ljudskih sudbina. Dve velike teme njegovog sveta, tuga za prohujalom mladošću, "žal za mladost" i čulna opsesija ženskom lepotom, sublimirane su ovde u trećoj, u temi pesme. Narodne pesme koje peva Koštana nose u sebi čežnju za lepotom, u njima je život slobodan od svih stega, pun radosti i pustolovine, one su utočište od sivila prozaične svakodnevnice. Sve su ličnosti ispunjene tom čežnjom, pesma u ovoj drami predstavlja svojevrsnu kolektivnu opsesiju, sličnu opsesiji erosom u drugim njegovim delima, naročito u romanu Nečista krv.

Taj roman donosi sumu Stankovićevog pripovedačkog iskustva i njegovog poznavanja čoveka i sveta. Zasnovana kao društvena hronika rodnog grada, Nečista krv prerasla je u izrazit roman ličnosti, psihološki utemeljen, a da pri tome nije izgubila bitnih obeležja društvenog romana. To je, možda, jedinstven slučaj u našoj književnosti da je postignut pun sklad između sociološke i psihološke motivacije. Lik neobične lepotice Sofke, kao i likovi drugih junaka romana, među kojima se izdvaja snažna ličnost gazda Marka, Sofkina svekra, osvetljeni su iznutra, psihološki ili, čak, psihoanalitički, frojdovski, ali sve što se s njima događa motivisano je sociološkim činjenicama: istorijom dveju porodica koje pripadaju raznim staležima, sukobom između starog i novog, između starih bogataša, čorbadžija, koji beskrupuloznu borbu za samoodržanje prikrivaju gospodskim ponašanjem, i novih bogataša, obično seljaka koji se spuštaju u grad, noseći u sebi svežu krv, neistrošenu energiju i rušilačku agresivnost. Drugi Stankovićev roman, nedovršeni i posthumno objavljeni Gazda Mladen, jeste povest o sudbini čoveka koji je postao dobrovoljna žrtva dužnosti; prosperitetu porodice on je žrtvovao sve, pa i voljenu ženu. Umetnički je ostvaren drukčijim postupkom od Nečiste krvi. Sve je u njemu sažeto, usmereno na ono što je glavno, nema epizoda ni digresija, iskaz je najčešće lapidaran, skoro epigramatičan, rečenice ponekad liče na formule. Gazda Mladen deluje, pre svega, celinom, a Nečista krv i obiljem dramatičnih situacija, u kojima izvesni detalji često prerastaju u višeznačne simbole. U oba ta romana i u čitavom svom nevelikom opusu Stanković je stvaralac neobične, elementarne snage, koji je s velikom mukom nalazio jezički izraz. Pod navalom osećanja i slika kao da mu se pero povija, rečenica se zapliće i posrće, glas mu postaje zagrcnut, mucav, ali to je "mucavost genija" koji je više od drugih naših pisaca proniknuo u ponorne dubine ljudskog bića.

(preuzeto sa www.rastko.org.yu)

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Teme 'Necista krv' i 'Bora Stankovic' su spojene Wink

mickaj · Početnik Domaćeg.de

on je pisao malo mracno ... Sad

sasaklaric · Početnik Domaćeg.de

vidim ja da se raja pravo zalozila za njega.
dobar je pripovjedač, nema šta!