Konjic!?

crnibiser · samotvoja24

.....TITOVO SKLONIŠTE - ATRAKCIJA
Konjic, Četvrtak, 08. September 2005. 17:45 (PCnen)

Crna Gora - Podzemni vojni objekat ARK, bunker sagradjen nedaleko od Konjica, koji je bio predvidjen kao komandno mjesto Staba Vrhovne komande SFRJ i prebivaliste Josipa Broza Tita u slucaju rata ili drugih velikih kriza, uskoro ce biti pretvoren u turisticku atrakciju, pisu banjalucke ”Nezavisne novine�.

”Ovaj impozantni objekat vise ne koristi nikakvoj obrambeno-vojnoj svrsi. Medjutim, mislim da on moze naci svoju uporabnu vrijednost za gradjane BiH i turiste iz cijelog svijeta. Nemamo jos konkretan projekat kome ce bunker i na koji nacin biti izdan na koristenje, ali postoji ogroman interes javnosti za ARK. Mislim da ce njegovo otvaranje upotpuniti turisticku sliku Konjica i ovog dijela Hercegovine�, kazao je Miroslav Nikolic, ministar odbrane FBiH.

Podzemni vojni objekat D-O kod Konjica

Maršal nije vidio rezidenciju koja mu je bila namijenjena
Objekat više nije potreban vojsci * S Titovog kreveta nije skinut ni najlon * Ulaz iz vikendica koje su varka

Građen punih 27 godina, za što je trebalo čak četiri i po milijarde dolara, podzemni vojni objekat D-O kod Konjica konačno je neko odlučio spasiti od propadanja. Kažu da ga treba pretvoriti u turističku atrakciju.
Objekat više nije potreban vojsci koja godinama izdvaja novac za njegovo održavanje. Načelnik konjičke općine Emir Bubalo upozorava da se ovakva građevina nipoštone smije zabetonirati i prepustiti zubu vremena.
On kaže da D-O nikada nije ni bio u upotrebi. Čak su i rolne toaletnog papira ostale netaknute. Nikada niko, pa ni sam predsjednik niti bilo ko drugi iz Predsjedništva bivše Jugoslavije tu nije boravio. Maršal Tito za života nije vidio ovu građevinu u kojoj je bila posebna rezidencija namijenjena njemu. Čak ni najlon s njegovog kreveta nije skinut.
Zanimljivo je da je cijeli kompleks izgrađen skoro 300 metara ispod brda. Na površini su sagrađene tri vikend-kuće koje su varka. One su, ustvari, ulaz u vojni kompleks.
H. I.

Saglasnost za ulazak

- Za ulazak u ovaj objekat treba posebna saglasnost Ministarstva odbrane. Treba se najaviti komandi vojske čije je sjedište u Goraždu. Mora se znati i tačan broj osoba koje žele ući - kaže Bubalo.

Posjeta vojnom objektu ARK kod Konjica

Nekadašnja državna tajna bit će turistička atrakcija
Ministar Nikolić tražio podršku radi sprečavanja propadanja ili zatvaranja * Mjesečni troškovi održavanja su oko 10.000 maraka, kazao je general Grabovica

Sprečavanje zatvaranja podzemnog vojnog objekta ARK kod Konjica i njegova afirmacija u turističke svrhe bili su cilj jučerašnjeg sastanka federalnog ministra odbrane Miroslava Nikolića i komandanta Zajedničke komande Vojske FBiH generala Hajrudina Grabovice u tom objektu s vojnim atašeima akreditiranim u BiH.
Nekada najveća državna tajna mogla bi obogatiti turističku ponudu Konjica, čime bi se spriječilo propadanje ARK-a.Nikolić je zatražio podršku kako objekat ne bi bio izložen propadanju ili se zatvorio, "jer je za njega pokazan veliki interes javnosti".
O historiji ARK-a govorio je penzionisani pukovnik Šerif Grabovica, jedan od najzaslužnijih za njegovo očuvanje. Kako je kazao, izgradnja je trajala 27 godina. Finansijska ulaganja iznosila su oko četiri i po milijarde dolara i to ga, prema njegovim riječima, čini trećom najvećom investicijom u bivšoj državi.
- ARK je bio najveća državna tajna i nijedan savezni ili republički funkcioner nikada nije ulazio u njega. Samo su četiri generala iz bivše JNA mogli ući u njega - kazao je Grabovica.
Načelnik konjičke općine Emir Bubalo smatra da bi, s obzirom na površinu i geografski položaj, ARK mogao poslužiti kao hotel.
Aj. DELIĆ

Kukanjac ga nije znao uništiti

- Ni general Milutin Kukanjac, koji je izdao naređenje za uništenje objekta, nije znao šta treba uništiti. Naime, ovaj objekat štiti od nuklearnog udara jačine 25 kilotona - kazao je Šerif Grabovica.
Za održavanje mjesečno 100.000 KM

Hajrudin Grabovica za "Dnevni avaz" je kazao da VFBiH za zaštitu i održavanje ARK-a mjesečno troši oko 10.000 maraka.
- Netaknuta priroda koja ga okružuje, čari Neretve, rafting, samo su neki od razloga zbog kojih bi ovaj objekat trebao biti muzejskog karaktera - mišljenja je Grabovica.
Uvjeti za boravak 350 osoba

Inače, objekat ima mnogo tunela i podzemni kompleks u okviru kojeg je i specijalno zaštićeni dio površine oko 6.500 kvadratnih metara.
On omogućava uvjete za život za 350 osoba. U okviru tog dijela bile su i prostorije previđene za boravak Josipa Broza Tita.

crnibiser · samotvoja24

.........

zilika · Veštica sa bičem

posto ovo meni vise lici na ljepote hercegovine....evo da i ja ubacim slapove kravice mjesto gdje se obozavam kupati kad dodjem kod bake! Very Happy

sean999666 · Početnik Domaćeg.de

Kratka priča iz historije

Bilo bi uputno priču o Konjicu započeti suhim, faktografskim zapažanjem šta taj grad ima, a šta nema.
Kad kažem: grad, a mislim na Konjic, pod tim pojmom, svakako, podrazumijevam i selo iznad, i ispod njega, i stablo javora u planini, pastrmku u viru, južno, i medvjeda u crnogorici, sjeverno od njega.

Pod tim pojmom obuhvatam više od hiljadu kvadratnih kilometara konjičke površine, više od četrdeset hiljada stanovnika njegove općine, smještene u južnom dijelu države Bosne i Hercegovine, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, na redokraci puta Sarajevo - Mostar.

Svrhovito bi, doista, bilo priču o Konjicu početi pohvalom o imanju. Pa kazati da su industrija (metaloprerađivačka, naročito) i rudarstvo, sve do strašne agresije, ne ponovila se, činili polovinu ukupne privredne aktivnosti u općini, da su bili okosnica opstanka i njenog razvoja, ali ne prešutjeti krompir i jabuke. Ni paradajz, glasoviti konjički paradajz - jabučar.

Otkada krompir, kako - jabuke, zašto paradajz, te voćke i te povrćke ne uklapaju se u priču ni stilski, a kamoli semantički, tako bi površni kritici ustvrdili. Kažem - površni jer: osim potrebe da se iznese podatak da Opština ima oko 20% obradivog zemljišta, ima i drugi golemi, zapravo najveći razlog: da ne bi tog krompira i paradajza i tih konjičkih jabuka, sitnih, krupnijih, neuglednih i naočitih - ko zna bismo li se prehranili u vrijeme - nevrijeme od 1992. do 1995. godine.

Poželjno bi bilo spomenuti vodoprivredu i šumarstvo (59% ukupne površine opcine je pod šumom), ne zanemariti poljoprivredu (i ribarstvo), građevinarstvo, trgovinu i zanatstvo, turizam i ugostiteljstvo, pri tome spomenuti da je 1991. godine ovdje bilo zaposleno desetak hiljada ljudi, da ih je danas znatno manje, ali da će ih ponovo biti toliko, pa onda još više, jer industrijska postrojenja, mada oštecena u nedavno završenom ratu, su još uvijek tu, privredni kapaciteti i radna kultura, ovdje njegovana decenijama, nagovještavaju vrijeme u kojem će Konjic ponovo postati jednim od privrednih centara Bosne i Hercegovine.

Ovo je samo vodič.
Nepretenciozni bedeker.

Kako onda u takvom jednom djelcetu progovoriti o povijesti Grada i bez krzmanja, precizno i objektivno odgovoriti na pitanje: po čemu ga prepoznati? Kazati da je sve počeelo u mlađem kamenom dobu (izmedju 5000. do 2000. godine prije naše ere) bilo suviše antropocentrično. Tada jest na mjestu današnjeg Konjica postojalo ljudsko naselje, ali, priznaćete, nije baš sa čovjekom sve pocelo. Mnogo prije, u mlađem tercijaru, možda i prije 20 miliona godina ovdje su živjele neke goleme životinje čiji vam latinski nazivi, kao ni meni, neće puno značiti, pa ćemo samo reći da su bile slične slonovima i da su im na Repovici, brdu iznad grada, nađeni ostaci.

Tek potom ljudi.

Prvi poznati narod na području Konjica bili su Iliri.

Pouzdano je utvrđeno da su ilirska plemena Ardijejaca i Antarijata, uz Dalmate najjača i najmnogobrojnija, živjela u okolici današnjeg gradskog jezgra.

Od 360. do 840. godine prije naše ere borila su se ova plemena međusobno zbog slanih sela u današnjoj Orahovici, selu nadomak grada. To što su pobijedili Autarijati i nije od neke velike važnosti, ali dragocjen je podatak da su vijesti o ovoj borbi sačuvali grčki pisac Strabon i rimski pisac Apijan. Tada se prvi put u povijesti spominje mjesto s područja današnjeg Konjica.

Početkom naše ere - eto nam Rimljana. U to doba cara Augusta ostalo je zabilježeno da su Rimljani počeli da na ovom području izgrađuju puteve. O tom svjedoči natpis sa imenom cara Augusta na miljokazu koji je pronađen u konjičkom selu Podorašac.

Putevi! Već tada su počeli da nas obilježavaju. Kako su se njima natabanali bradati Iliri, obrijani Rimljani, brkati Turci, napirlitani Austrougari, Jugosloveni.

Tabanali, tabanali i otišli.

A Konjičani, primajući od svih, pa bivajući i sami ti i takvi, promjenama svikli, ostajali.

Još smo u rimskom periodu. Jedan od glavnih puteva koji je vezao Rim i Dalmaciju sa Podunavljem išao je kroz Konjic. Taj put je polazio od Narone (današnjeg Metkovića), pa preko Nevesinjskog polja, Boraka, Konjica, Ivan sedla i Sarajevskog polja išao u Srebrenicu i dalje u Singidunum - današnji Beograd.

Na tom prometnom putu, i to na mjestu na kojem je cesta prelazila Neretvu, tamo gdje je današnji grad Konjic, brzo se stvorila velika naseobina. Glavni dio tadašnjeg naselja ležao je na desnoj obali Trešanice, od današnjeg istoimenog naselja do ušća riječice u Neretvu. Na tom prostoru su pronađeni ostaci zidina, rimske krovne cigle i krečnog maltera.

Iznad Konjičke željezničke stanice, na obronku Repovice, krajem četvrtog stoljeća, postojao je hram Boga Sunca - Mitrasa. Ovo svetište zatrpano je velikom zemljanom lavinom, tako da su mnogi predmeti, prilikom otkopavanja 1897. godine, nađeni u relativno dobrom stanju. Tada je u hramu pronađen kameni žrtvenik sa natpisom iz koga se vidi da je žrtvenik podigao izvjesni Vaterius Lucius. Pronađen je i kameni reljef sa slikom obreda vjerske sekte mitreista i dio hramske blagajne sa metalnim novčićima iz drugog, trećeg i četvrtog vijeka naše ere.
Reljef sa prikazom kulta Boga Mitrasa spada među najdragocijenije spomenike Zemaljskog Muzeja u Sarajevu. Taj reljef zorno svjedoči da je među tadašnjim stanovništvom Konjica, većinom romaniziranih Ilira, bilo doseljenika i sa Dalekog Istoka (kult Boga Mitrasa potiče iz Perzije).

Onda dođoše Slaveni.

Dugo je vremena prošlo, a o Konjicu nikakvog pisanog traga. Slute se najezde naroda, pljačke, borbe za životni prostor.

Na području današnje konjičke općine, u rano doba srednjeg vijeka, postojala je teritorijalno-politička organizacija pod nazivom Župa Neretva. Njen spomen je u Ljetopisu popa Dukljanina. Tada Neretva nije bila u sastavu Bosne, ni u sastavu Humske Zemlje, već je bila samostalna župa. Prvi pisani dokument u kom se ova župa spominje u sastavu Bosne je povelja ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1244. godine u kojoj se iznosi spisak bosanskih župa.

Prvi pisani dokument u kome se spominje naselje na tlu današnjeg Konjica potiče iz 1356. godine. Naselje je na desnoj strani Neretve i nosi njen naziv. Nosiće ga gotovo do kraja turskog perioda.

A 16. juna 1382 godine, tako stoji u arhivu grada Dubrovnika, jedna trgovačka karavana je išla preko Konjica u Dubrovnik. Eto prvog pomena Konjica!

Poslije se spominje i Biograd, srednjovijekovni grad, smješten na zapadnoj strani današnjeg Konjica. Dočekao je Turke koji su dugo za Konjic upotrebljavali toponime Belgradžik i Neretva.

U petnaestom stoljeću Konjic je jedan od najvećih centara bosanske crkve. Otuda današnjih 125 lokaliteta na kojima se nalaze nekropole stećaka, srednjovijekovnih nadgrobnih spomenika, građenih od kamena.
Sa Turcima i novom vjerom - Islamom, na kojeg mnogi pređoše, dođe u ovaj kraj i posve novi način života. Malo poređenja: Biograd je 1477. godine imao samo 13 domaćinstava (Mostar je tada imao 18 ), a stotinjak godina kasnije - tačnije, u vremenu od 1600. do 1624. Konjic je imao oko 600 kuća.

U ljeto 1664. godine ovaj grad pohodio je turski putopisac Evlija Čelebija.

Evo šta je zabilježio:

Ta se kasaba nalazi u hercegovačkom sandžaku. Ona je domeno (hass) njegovog paše. Njom upravlja pašin vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od sto pedeset akči. Ima spahijskog čehaju, janjičarskog serdara, ajane, prvake, načelnika grada, povjerenika za harač, tržnog nadzornika i baždara... Ima šest mahala. Ima šest stotina pločama pokrivenih kuća. To nisu velike kuće, ali imaju mnoge vinograde.

Ima osam džamija, dvije medrese, tri osnovne škole, dvije derviške tekije, jedno kupalište, dva svratišta (hana). Tu ima sedamdeset i pet dućana. To su većinom kovački dućani jer je gvožđe koje se ovdje obrađuje poznato i čvrsto. Štaviše, ima jedna takva mahzumijska sablja koju nazivaju konjička sablja. Ona je takva da se sva savije kad se njome udari, pa se opet ispravi. Oni izrađuju savijene mačeve, mesarske noževe, raznovrsno ratno oružje i oruđe, jer u njihovim planinama ima gvozdeni mejdan, a u brdima ima vrlo mnogo ćumura.

Kako tu vlada klima gorske visoravni, to kod njih ne uspijevaju smokve, grožđe, maslina i nar onako kao u Mostaru. Stanovnici su predusretljivi prema strancima, a većinom su zanatlije i trgovci.

Tako Evlija. Ako je štogod i preuveličao, ako je nešto prešutio, a nepostojeće dodao, ne treba mu puno ni zamjeriti. Ko to ne bi učinio kad bi ga domaćini pogostili mirisnim pilavom i hladnom paluzom!

Godine 1682. nad Neretvom se izvinu kameni most, rijedak primjer klasične turske mostogradnje. Ako je išta u istoriji simboliziralo ovaj grad, to je, bez sumnje, bio taj most kojeg su 3. marta 1945. godine, na oslobođenje grada, njemački fašisti, pri povlačenju, digli u zrak. Most je ostao na slikama, na fotosima, na drvorezbarskim daskama čuvenih konjičkih majstora, u kućama onih koji nisu prestali sanjati da će nad Neretvom ponovo vidjeti njegov luk.

Sa Austro-Ugarskom Konjic je upoznao željeznicu, katastarske čestice, disciplinirano činovništvo, kuglof i neke nove stanovnike sa čudnim stranim akcentom koji će se izgubiti tek u govoru prvih potomaka pridošlica iz Česke, iz Tirola, iz Poljske.

Novi zanati, nove navike.

Pozorište. Konjički diletanti igraju Šeskpira.

Limena glazba. Pod lipom restauracije austrijskom Caru svira se Šubert.

Jugoslavija.

U dugoj povijesti ovog grada poslijednjih nekoliko decenija predstavljaju vrijeme koje se u vodičima ove vrste opisuje sa dvije-tri rečenice.

Ali, malo je preioda u konjičkom životu kada su događanja tako brzo sustizala jedna druge. Konjic se raskrupnjao, zaimao i promijenio. Prebortao je dva velika rata i dočekao najteži, onaj s kraja dvadesetog vijeka. Sa ljudskim likom, nedavši onečovječenim da uđu u njega, preko glave preturio i taj rat, i ostao ono što je oduvijek bio, uprkos stalnm mijenama: grad otvorenog dlana i puteva, podastrijetih i za odlaske i za povratke, pogotovo za dočeke.

Neko ga je proglasio otvorenim gradom. Nedavno. To je dobro. Dobro je što su Konjic proglasili otvorenim gradom. Nije dobro i nije istinito samo ako neko i pomisli da je rijec o gradu koji nije bio otvoren od postanka.
Istina, samo za dobro. Za lijepo.

Za ljudsko.

Eto, to ga obilježava.

A što to Konjic ima osim Neretve, Boračkog i Jablaničkog jezera, osim Prenja i hercegovačkog neba, osmijehnutih lica i vještih ruku, može se spoznati kad mu priđeš.
Pa priđi mu.

sean999666 · Početnik Domaćeg.de

Slike

pinkie · Prijatelj foruma

evo slike starog mosta u gradicu...posto je sean vec isuivse lepo opisao grad, ovo je jedino sto mogu dodati

Dulox_ · Dobro upućeni član

Konjic je veoma lijep gradic. Bio sam par puta u njemu i svidio mi se. Fina klima i dobra raja, kao i rijeka Neretva krase ovaj gradic.

crnibiser · samotvoja24

Evo malo novih slika Konjica u kojem se dosta toga novog izgradilo i jos se gradi Very Happy

poput trgovackog centra , Starog Mosta koji je jos u izgradnji i novi most za automobile izmjesten malo vise

crnibiser · samotvoja24

crnibiser · samotvoja24

-------------

crnibiser · samotvoja24

<<<<<<<<<<

crnibiser · samotvoja24

>>>>>>>>>>>>>