Sarajevo - Ultimativni vodič

Smješten u srcu Bosne, dom sevdaha, jedinstvenog mentaliteta, mjesto susreta različitih pogleda na svijet, mišljenja i stavova, obnavlja svoju dušu, opstaje kao otvoreni grad, te se polako razvija u malo središte kulture



Prije svega, Sarajevo. Smješten u srcu Bosne, dom sevdaha, jedinstvenog mentaliteta, mjesto susreta različitih pogleda na svijet, mišljenja i stavova, obnavlja svoju dušu, opstaje kao otvoreni grad, te se polako razvija u malo središte kulture. Trenutak susreta i trenutak sjećanja.

Smještaj

Ako se sam pojaviš u Bosni, tu u Sarajevu, sa rancem na leđima, gazeći starom jezgrom grada, uvijek imaj na umu da te samo par pametnih skretanja može dovesti do hostela Posillipo. Besarina čikma, savršena je pozicija za izbjegavanje skakutanja po sarajevskoj kaldrmi u taksijima, odnosno garancija da ćeš do svog kreveta stići na najjeftiniji način. Vlastitim nogama. Većina najzanimljvijih bogomolja, spomenika i kafana se nalazi u samoj blizini, a hostel je na trideset metara od Sebilja i glavne tramvajske stanice na Baščaršiji, te slobodno možeš zaključiti da tu leži vjerovatno najbolji krevet u gradu. Cijena, deset do petanaest eura najviše, ovisno o tome u koje si godišnje doba odlučio banuti u kasabu. Vjerovatno koliko članova broji vesela družina donosi također neke promjene.

Prijevoz

U slučaju da si dijete onolikog Beograda, pregaziti nogama gradsku jezgru Sarajeva i neće biti problem. Ako nekom nesrećom svoje utočište pronađeš tek tamo u Novom Sarajevu ili Novom Gradu, bitno je da se držiš tramvajske pruge. Linija 3 vozi puni krug od Baščaršije do Ilidže, ali ni sa drugim linijama ne možeš mnogo promašiti, jer će te svaka kad tad dovesti negdje. U najmanju ruku do mjesta gdje si ušao. Nemoj se puno ibretiti i ćuditi, tramvaji u Sarajevu idu uvijek i isključivo u krug. Jednom jedinom linijom koja grmi kroz cijeli grad. Taksiji su također jeftini, te su jedina varijanta za vožnju u kasnim satima.

Hrana

Hrana za sitan dinar je svakako najbolja u Barhani, ili glavnom ulicom na Čaršiji (Saračima) ako gaziš možeš naletiti na dobar doner, nećeš se pokajati, čak i u kasne sate. U dnevnoj varijanti uvijek je dobro pojesti sendvič u Primaveri kod Prve gimnazije onako s nogu, a ako ti se traže ćevapi traži ih isključivo po Baščaršiji. Ne biste trebali propustiti ni Haciendu. Nije loše ni od kuće ponijeti, čisto da se ne istrošiš pretjerano na glad.

Kafane

Kafu po danu treba popiti u Ribici. Kada dođeš kod Vječne vatre, pitaj gdje je ulica Kaptol, tu ćeš naći Ribicu. Niko se nije pokajao. Za smiraj u dobre dane, lijepo je produžiti do Radićeve u galeriji Boris Smoje, a lagane kafe u užem centru se uvijek vežu za Ort ili Havanu. Za istraživače bosanskih običaja i sevdaha traži Sevdah Cafe, ako ti je mrsko tražiti sjedi za prvi slobodan sto i shvatit ćeš već nešto.

Večer je svakako najbolje započeti i završiti u kultnoj kafani Babilon u Đulaginoj (koja je blizu onog hostela, što sam ti spominjao ranije), gdje se skuplja raznog svijeta i uvijek ćeš upoznati nekog novog. Između dva odlaska u Babilon, uvijek možeš sletiti do spomenute Barhane, a dobro se raspitati kakva je večer u Balkanu, Undergroundu, City pubu, Celtic pubu ili Haciendi, a to opet ovisi ko šta voli. Šta je za koga, najbolje ti je pitati pijanog prolaznika, on će ti to mnogo bolje objasniti gdje će ti duša. Ponedjeljkom je uvijek zanimljivo otići do kina Prvi Maj, spominjanog u pjesmi Zabranjenog Pušenja, samo je to nešto dalje od Čaršije, pa polako.

Umjetnost

Trebao bi pogledati galeriju 'Novi hram' i 'Mak', ali ima tu još galerija, najbolje je u trenutku dolaska provjeriti koje su postavke trenutno gdje. Za poseban dojam bosanskog doma, ne biste trebali propustiti Svrzinu kuću, koja je tek nešto iznad Čaršije. Ono što se ne propušta je svakako pozorište, bilo da saznaš za neku predstavu u Obali Akademije, bilo da je to Kamerni teatar 55, SARTR, Pozorište mladih ili veliko Narodno pozorište.

Za filmove je otvoren multipleks Cinema city, a ako ti se gledaju klasici uvijek možeš odletiti do Kinoteke BiH koja se nalazi u Alipašinoj ulici. Tu je i Meeting Point u kojem se često održavaju filmski susreti različitog tipa, a onda ne bi bilo smisla zaboraviti ni Apolo – najstarije kino u Sarajevu (1912) koje se još drži na nogama.

Četiri religije

Kažu da je bitno pregledati, a i ja se slažem, znane bogomolje predstavnice četiri monoteističke relgije. Poseban doživljaj katoličke crkve doživjet ćete u franjevačkoj crkvi Svetog Ante na Bistriku, u okviru koje se nalazi i franjevački samostan. Uz dobrog vodiča lijepo je stići do manje poznatih džamija poput Hadžijske ili neke od džamija na Vratniku, ali će ti trajan utisak ostaviti velika Begova na čaršiji, te Alipašina koja je već u novijem dijelu gradu (ali i dalje u centru). Od pravoslavnih sakralnih objekata najbliže za posjetu su Stara pravoslavna crkva i Saborna crkva, a od jevrejskih tu je Aškenajska sinagoga i već spomenuti Novi hram, koji je danas galerija.

Festivali

Sarajevo je festivalski grad. Pa bi trebao gledati da dođeš ili u vrijeme Sarajevo film festivala (august), a ako si više ljubitelj pozorišta onda u oktobru, kada je internacionalni teatarski festival MESS. U novembru je već Jazz Fest. U zimu stiže međunarodni festival Sarajevska zima, a ljeti su Baščaršijske noći. Pored nabrojanih tu je značajan Teatarfest, te alternativni festivali Anarcho-punk fest, Strip Attack, Queer Fest, Pitchwise, Pravo ljudski festival i mnogo toga još.

Nije loše živjeti ovdje, naleti.

Osnovne fraze na bosanskom:

Dobar dan – Dobar dan
Hvala – Hvala
Vidi budale – Vidi dobričine
Vozdra - Vozdra

Do Sarajeva se iz Beograda autobusom putuje manje od sedam sati, a kolima se stiže za pet.

Sarajevo postaje grad minareta

Arapski šeici pumpaju milione u BiH, piše Špigel onlajn. Od kraja rata u Sarajevu se grade džamije kao nigde drugde u svetu. Šta će biti od nekadašnjeg „Balkanskog Jerusalima“ u kojem su bile prisutne sve religije?!



Ko traži mesta u kojima su se muslimani i hrišćani vekovima molili Bogu, jedni pored drugih – naći će ih u Sarajevu. Gazi Husrev Beg Džamija u Baš Čaršiji udaljena je od katoličke katedrale i pravoslavne crkve samo nekoliko koraka. Sinagoga sefardskih Jevreja u blizini, uklapa se multireligijsku sliku balkanske metropole koja je svojevremeno nazivana i „Jerusalim Balkana“.

Rat u Bosni u kojem je život izgubilo 100.000 ljudi, od toga 80 odsto muslimana, kao i 4 godine izolacije Sarajeva, promenili su grad.

Desetine hiljada starosedeoca je ubijeno ili izbeglo. Stotine hiljada novih građana naseljava se uglavnom u predgrađima. Sarajevo je sada 80 odsto muslimanski grad. Minareti brojnih džamija izgrađenih posle rata ograđuju dolinu kao kule nekakvog utvrđenja.

Said Jamaković iz gradske uprave kaže: „Građenje džamija je neka vrsta markiranja terena. Ali muka mi je od tih novih monstruoznih građevina, jer su ružne“. Većina muslimana ne želi da živi „u islamskoj državi“.

„Kod nas urme ne uspevaju!“

Mustafa Spahić, profesor u Gazi Husrev beg medresi kaže da su za promene krivi misionari iz inostranstva. „Prvo su bili Saudijci, u međuvremenu su to bogataši iz persijskog zaliva i drugih država bogatih naftom“.



Spahić je odličan poznavalac 500 godina duge tradicije liberalnih bosanskih sunita. Svoje uverenje da se navala radikalnih islamista koje sponzorišu Arapi mora zaustaviti on izražava ovako: „Onome ko hoće da poseče naše šljive, jer se od njih može praviti šljivovica, i umesto njih posadi urme, jer ih je jeo prorok, njemu kažemo: kod nas urme ne uspevaju“.

Ali, kako to da fundamentalistički propovednici imaju sve više uticaja i u Sarajevu, gradu u kojem su za vreme Jugoslavije mešoviti brakovi i večernju odlasci u kafane bili normalne pojave?

Mnogi u ovoj ratom razorenoj zemlji, prognani, ranjenih tela i duša, beznadežni, tražili su duhovnu i materijalnu pomoć. Lak je to plen za lovce duša: „Gde će kauboj da nađe svog konja u preriji? Kod vode, naravno, kod izvora!“

Šeici su upumpali milijardu dolara

Tamo gde je izvor najjači u Sarajevu, može se sresti Nezim Halilović – imam džamije kralj Fahd i najpoznatiji propovednik u glavnom gradu. Hiljade dolaze petkom da slušaju njegove propovedi o patnjama muslimanske braće i sestara u Palestini, Avganistanu i Iraku.

„Muslimani širom sveta su deo jednog tela“, kaže ovaj čovek visokog rasta. U ratu u Bosni je bio komandant brigade i zna da se brani… i rečima, protiv sumnji da pod krovom svoje džamije daje utočište radikalnim saudijskim salafitima.



„Zapad je iritiran time što se mnogo muslimana vratilo svojoj veri, umesto da, kao ranije, odlaze u barove, piju alkohol i jedu svinjetinu. Ali ovakav povratak islamu je logičan posle rata u kojem je dovoljno bilo biti obrezan pa da te ubiju“, kaže Halilović.

„Saudijska Arabija je finansirala izgradnju ili obnovu 158 džamija širom Bosne i Hercegovine. O vrtićima, bibliotekama, internatima – da ne govorimo. Šeici su od kraja rata ovde ostavili milijardu dolara“.

…i zaključak…

Pravu opasnost za sekularnu, demokratsku Bosnu predstavljaju političari i duhovne vođe republike, njihova nemoć, pohlepa i osvetoljubivost. Milijarde evra međunarodne pomoći je nestalo pod protektoratom EU – uspesi nisu vredni pomena. Jedinstvo zemlje je ugroženo, privreda stagnira, a ljudi ne mogu da putuju bez viza.

Nije ni čudo što su oni u takvoj situaciji lak plen misionara – i što vernici u Bosni možda u Umi, svetskoj zajednici muslimana – traže svoju novu domovinu, zaključuje se u tekstu Špigel onlajna.

Sarajevo, predah uz kafu i ratluk

Kulturna, tradicionalna i verska obeležja isprepletana su u gradu na Miljacki - Sarajevu, poznatom po ljubaznim domaćinima, ukusnim ćevapčićima, baklavama i tufahijama



Glavni grad Bosne i Hercegovine smestio se uz obale reke Miljacke u istočnom delu Sarajevsko-zeničke kotline. Procenjuje se da u Sarajevu trenutno živi oko 300.000 stanovnika, što ga čini i najvećim bosanskohercegovačkim gradom. Poseban je zbog multikulturalnosti i pravi je mini kosmos u kojem su ispreplitane kulturna, tradicionalna i verska obeležja. U njemu su još vidljivi ostaci Turskog i Austro-Ugarskog Carstva pod čijom je vlašću bio vekovima. Iako je opasan „bedemima“ Jahorine, Bjelašnice, Trebevića i Igmana, planinama koje okružuju kotlinu, u ratu tokom devedesetih znatno je oštećen. Da je uspeo da se oporavi, pokazuje i činjenica da je u popularnom turističkom vodiču Lonely Planet 2006. godine zauzeo 43. mesto na listi najboljih gradova na svetu, ostavivši iza sebe čak i Dubrovnik. U svetu je poznat po Zimskim olimpijskim igrama, čiji je domaćin bio 1984. godine. Ipak, malo ko zna da je Sarajevo drugi grad na svetu (posle San Franciska) koji je uveo električne tramvaje u redovni javni gradski prevoz. Bilo je to davne 1885. godine.

Simbol grada

Reka Miljacka je simbol grada, a na njoj su tokom vekova sagrađeni brojni mostići. Jedan od najpoznatijih je Latinska ćuprija, poznat i kao Principov most, kraj kojeg je 1914. godine Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franju Ferdinanda, koji je označio početak Prvog svetskog rata. Čak je i slavni arhitekta Gustav Ajfel, „otac“ Ajfelovog tornja, dizajnirao jedan od mostova. Šetnjom od centra prema zapadu uz reku dolazi se do velike sportske dvorane na Skenderiji, a mnogi će sigurno poželeti da vide i legendarni Olimpijski centar Zetru. Grad ima i mnogo sakralnih objekata, od kojih su poznatije katedrala Srca Isusova, srpska Saborna crkva i Gazi Husrefbegova džamija. Na početku Titove ulice na Baščaršiji sagrađen je 1945. godine spomenik Večna vatra, čiji plamen više od 50 godina gori u znak sećanja na oslobodioce od fašizma. Bio je ugašen od 1992. do 1995. godine. Posetite Vrelo Bosne na Ilidži, jedno od najlepših sarajevskih izletišta do kojeg se dolazi kroz aleju kestena.

Ćevapčići najukusniji

Neki znaju da se našale kako su ćevapi najveći dar koji je Bosna dala svetu. Taj specijalitet s roštilja postao je deo njenog kulturnog identiteta. U srcu Sarajeva, na Baščaršiji je i najveći broj ćevabdžinica. Ćevapčiće možete dobiti poslužene u sočnoj lepinji ili somunu, po želji uz dodatak seckanog luka, kajmaka, pavlake, jogurta, po ceni do pet konvertibilnih maraka (oko 266 din.). Svakako posetite ćevabdžinice „Željo“, „Ferhatović“ ili „Mrkva“ (svi su na Baščaršiji), a ostala tradicionalna jela probajte u restoranu „Kod Kibeta“, na vrhu brda Logavine. Iz Sarajeva ne biste smeli da odete, a da ne probate burek, baklavu, zeljanicu, urmašice, tufahije, kvrgušu i ostale bosanske specijalitete.

Filmski festival sa tradicijom

Stari grad poznat je i po Baščaršijskim noćima, kulturnoj manifestaciji koja se održava tokom celog juna, a privuče oko 150.000 ljudi. Tad se na ulicama pleše, peva i zabavlja. Tu se održava i međunarodni Sarajevo Film Festival, osnovan 1995. godine. Danas je jedan od najvećih u svetu, a glavnu nagradu, „Srce Sarajeva“ ove godine dobio je film „Ordinary people“ srpskog reditelja Vladimira Perišića.

Miris snega

Ljubitelje luksuza oduševiće hotel „Radon Plaza“ sa 120 moderno opremljenih soba. U hotelskoj ponudi su fitnes i wellnes centar sa bazenom, saloni za masažu, sauna i kozmetički salon, čak i kuglana. Doručak se poslužuje u rotirajućem restoranu na 75 metara visine. Cena noćenja za dve osobe kreće se oko 9.980 dinara.

Zimi su najposećenije vikendice na obroncima Bjelolasice, Igmana i Jahorine koje okružuju Sarajevo, u blizini skijaških staza. Tako je vikendica „Miris dunja“ samo 30 metara udaljena od skijaške staze na Jahorini, a dnevna cena najma iznosi 11.710 dinara. U tom se prostoru može smestiti i do devet osoba, pa je idealan za zimski odmor sa prijateljima. Bjelašnica je, uz Jahorinu, druga sarajevska olimpijska planina i skijaški centar. Dnevne ski karte koštaju oko 1.200 dinara. Oni kojima ni nakon celodnevnog skijanja nije dosta zabave na snegu, na Bjelašnici mogu da skijaju i noću, pod reflektorima, i to utorkom, petkom i subotom.

A oni koji su hladne zimske večeri odlučili da provedu u zatvorenom, najbolje će se ugrejati uz kamin i dobro društvo.