Zdrava Hrana

vecadok · Prijatelj foruma

Osvježite se hranom, 2.deo

Ljetna ograničenja osim na masnu hranu odnose se i na namirnice izvore proteina. Naime, za razgradnju proteina u organizmu potrebna je veća količina energije nego za ugljikohidrate i masti. Stoga bi ljetni odabir, s obzirom da niti jedna kategorija namirnica u pravilno izbalansiranom jelovniku ne smije biti u potpunosti isključena, trebale biti namirnice koje su izvor lakoprobavljivih proteina. Bijela riba, školjke i rakovi dobri su «ljetni» izvori proteina, a istodobno i izvanredan izvor esencijalnih masnih kiselina te će istodobno onima koji ljeto provode na moru upotpuniti morski doživljaj, a onima u unutrašnjosti donijeti ljeti neizostavni morski štih.

Soja je odlično izbalansirana, visokovrijedna namirnica, i smatra se prikladnim izvorom proteina za sva godišnja doba. Mliječni proizvodi s niskim udjelom masti osigurati će potreban unos kalcija i vrijednih proteina, a pri izboru sira bolje je odlučiti se na svježi kravlji sir, nego na fermentirane sireve s visokim udjelom masti.

Tijelo se usljed velikih vrućina ljeti rashlađuje znojenjem, gubeći pri tome vodu i elektrolite, koje je neophodno stalno nadoknađivati. Ukoliko je prehrana bogata nutrijentima, idealno sredstvo za hidraciju je voda. Zdrave, odrasle osobe bi dnevno trebale unijeti 0,3 dl tekućine po kilogramu tjelesne mase. Starije osobe, djeca trudnice i osobe sa specifičnim bolestima i stanjima zahtijevaju posebno isplaniran i kontroliran unos tekućine. Osim vode, u ljetnim vrućinama pravo osvježenje može pružiti i ohlađeni čaj, koji osim što spriječava dehidraciju, obiluje brojnim blagotvornim nutrijentima. Dobar izbor su i svježi, nezaslađeni sokovi od sezonskog voća i povrća.

Alkoholna, gazirana i zaslađena pića, te pića bogata kofeinom samo će pojačati proces dehidracije, jer stimuliraju izlučivanje tekućine iz organima. Stoga ove napitke treba izbjegavati tijekom ljeta. Voće i povrće s visokim udjelom vode važan je izvor tekućine. Zato su lubenica, dinja, rajčica, grejp, salata i brokula popularne ljetne namirnice. Svježi voćni sokovi i fermentirani mliječni proizvodi s niskim udjelom masti koristan su izvor enzima, prijateljskih bakterija, vlakana, te vitamina i minerala.

vecadok · Prijatelj foruma

Osvježite se hranom, 3.deo

Obogatite svoju trpezu raznobojnim voćem i povrćem, ukoliko je moguće konzumirajte ih svježe. Tako ćete si osigurati pregršt vitamina, minerala, prehrambenih vlakana i ljeti prijeko potrebnih elektrolita
Dnevno unesite barem dvije litre tekućine, ukoliko ste konstantno izloženi visokim temperaturama ili fizičkom naporu, popijte i više. Kako bi ste nadoknadili gubitak elektrolita možete u vodu dodati malo obične, kuhinjske soli. Alkoholna pića, pića koja sadržavaju kofein nisu sredstva za hidraciju, upravo suprotno, imaju diuretički učinak, pa ih izbjagavajte ili barem svedite na minimum.
Kao izvor proteina odaberite ribu. Lagana je, sadrži viskokvalitetne proteine i esencijalne masne kiseline.
Ograničite unos masti, crvenog mesa i punomasnih mliječnih proizvoda
Ne zanosite se prehladnim jelima i pićima. Osvježenje koje ćete osjetiti trenutačno je, a ostati će vam samo grčevi, osjećaj nadutosti i ostale slične probavne smetnje koje tijelu stvaraju dodatno opterećenje.
Unatoč uvriježenom vjerovanju da je kvalitetan obrok topao obrok, činjenica je da hladna jela mogu biti jednako okrepljujuća. Sendviči sa dobrim izvorima lakoprobavljivih proteina te osvježavajuće salate mogu zadovoljiti sve nutritivne potrebe jedne osobe.

gcanaria2005 · Početnik Domaćeg.de

nema nista bolje neko zumo naranja natural Smile

vecadok · Prijatelj foruma

Način pripreme hrane utječe na sadržaj nutrijenata

Prema španjolskim istraživačima, brokula u mikrovalnoj pećnici za samo 5 minuta izgubi 97% od ukupnog sastava flavonoida.

Sastav nutrijenata promatran je kod četiri različita načina tretiranja brokule: kuhanje pod velikim pritiskom - 3 minute, kuhanje u uzavreloj vodi - 5 minuta, kuhanje na pari - 3,5 minute te priprema u mikrovalnoj pećici - 5 minuta.

Istraživači su pronašli da na očuvanje vrijednih nutrijenata u povrću uvelike utječe način pripreme jela od povrća.
Najveće gubitke vrijednih nutrijenata brokula je imala kod pripreme u mikrovalnoj pećnici (97% flavonoida je uništeno), uobičajeno kuhanje u uzavreloj vodi uzrokovalo je gubitak 66% flavonoida, a kuhanje pod velikim pritiskom gubitak 47% flavonoida.
Najbolji rezultati dobiveni su kuhanjem brokule na pari. Ovom metodom pripreme izgubljeno je svega 11% flavonoida.

Izvor: Journal of the Science of Food and Agriculture

Mare34 · Početnik Domaćeg.de

Sto se mene tice, najbolja je makrobioticka hrana, jos ako razumete makrobioticke principe, mozete da se izlecite od bilo koje bolesti i da odrzavate prirodni imunitet.

Maja S. · Odomaćeni član

Ne slazem se s tim da je jabukovo sirce dobro za mrsavljenje i neke druge bolesti koje su navedene.
Mislim da onaj "lek" koji nesto leci a nesto drugo ostecuje, nije lek.

vecadok · Prijatelj foruma

Šipak usporava propadanje hraskavice usljed osteoartritisa

Ekstrakt šipka može blokirati enzime koji pogoduju razvoju osteoartritisa. Prema studiji objavljenoj u Journal of Nutrition, ekstrakt šipka spriječava hiperprodukciju enzima koja u stanju bolesti, osteoartritisa, uzrokuje uništavanje hrskavice te posljedično, oštećenje zglobova.

Uzorcima ljudske hrskavice pogođene osteoartritisom, u in vitro modelu, istraživači su dodali vodeni ekstrakt šipka. Osim prethodno utvrđenog snažnog antioksidativnog djelovanja šipka - istraživači su uočili još jedno, pozivitvno djelovanje, a to je zaštita hrskavice pogođene osteoartritisom.

Autori smatraju da ekstrakt šipka spriječava hiperprodukciju enzima - proces koju uzrokuje uništavanje hrskavice.

Izvor: Journal of Nutrition, Semptember 2005

preuzeto sa neta

vecadok · Prijatelj foruma

Luk

Luk sasvim sigurno može izmamiti suzu iz vašeg oka, i ostaviti neugodan zadah u Vašim ustima, no definitivno će opskrbiti Vaš organizam vrijednim nutrijentima. Luk, ili latinski, Allium cepa, povrće je okruglastog oblika, bijele unutrašnjosti koju prekriva suha, poput papira tanka, crvena, smeđa ili bijela kožica. Omiljen je sastojak kuhinja širom svijeta od davnina.

U Aziji i na Bliskom istoku luk se uzgaja preko pet tisuća godina. Posebno cijenjen bio je u Egiptu gdje se osim u prehrambene svrhe koristio i kao platežno sredstvo, a imao je i spiritualnu vrijednost. Naime, Egipćani su luk polagali u grobnice kraljeva kako bi ga oni kao dar ponijeli u zagrobni život. Početkom 6 st., u Indiji se luk koristio u terapijske svrhe, dok su ga stari Grci i Rimljani koristili kao začin.
U Srednjem vijeku luk je bilo gotovo nezamjenjivo povrće u kuhinjama mnogih europskih zemalja, a nerijetko se servirao za doručak kao uobičajena «zdrava» namirnica.

Luk i zdravlje

Većinu aktivnih komponentala luka čine sumporne komponente, primjerice alil-propil disulfid (APSD), komponenta kojoj «možemo zahvaliti» karakterističan miris i okus luka, te flavonoidi, posebno kvercetin. Nadalje, luk je dobar izvor kroma te vitamina C. Upravo tim komponentama možemo zahvaliti blagotvorno djelovanje luka na zdravlje.

Jednako kao češnjak, i luk se najčešće spominje u kontekstu održavanja zdravlja srca i krvožilja. Ova «poželjna osobina» luka rezultat je djelovanja aktivnih tvari za koje se vjeruje da pomažu u smanjenju povišene razine kolesterola i homocisteina u krvi te u smanjenju povišenog krvnog tlaka - vodećih čimbenika rizika za razvoj bolesti srca i krvožilja.

Luk je od davnina poznat i priznat prirodni antibiotik i antipiretik. Ova svojstva rezultat su sinergijskog djelovanja vitamina C, kvercetina i izotiocijanata prisutnih u luku zbog čega je luk posebno poželjna namirnica u razdoblju prehlada i gripe. Nekoliko studija je antibiotičko i antipiretičko djelovanje luka dovelo u pozitivnu vezu sa olakšavanjem simptoma osteo i reumatoidnog artritisa te alergijskoh rinitisa i astme.

Rezultati eksperimentalnih i kliničkih pokusa sugeriraju da je luk poželjna namirnica i na dijabetičkom jelovniku. Pretpostavlja se da komponenta prisutna u luku, alil - propil disulfid, uzrokuje smanjenje razine glukoze u krvi povećavajući koičinu dostupnog slobodnog inzulina. Naime, APSD i inzulin imaju izvjesnu sličnost u kemijskoj strukturi, te se natječu za aktivno mjesto u jetri gdje se inzulin inaktivira. Rezultat je, više slobodnog inzulina koji prenosi glukozu u stanice te, posljedično, smanjenje razine glukoze u krvi. Nadalje, luk je dobar izvor kroma, minerala koji pomaže u održavanju normalne razine glukoze u krvi.

Kontiuniran unos luka, barem dva puta tjedno, povezan je sa značajnim smanjenjem rizika za razvoj raka crijeva. Flavonoidi luka, u prvom redu kvercetin, u pokusima provedenim na životinjama zaustavili su rast tumora te spriječili oštećenja stanica crijeva koja vode ka razvoju lezija tkiva i razvoju tumora.

Kako odabrati i čuvati luk?

Jak zadah po luku zasigurno neće obogatiti Vaš društveni život, no konzumacija luka obogatit će Vaš organizam snažnim antioksidansima. I, kako izvještavaju američki istraživači, što je luk jači, i zadah nepodnošljiviji, luk je za zdravlje bolji jer je bogatiji antioksidansima. Ispitivanjem ekstrakata 10 vrsta oguljenog, svježeg crvenog luka pokazano je da one vrste luke koje imaju najjači okus imaju najjaču ukupnu antioksidativnu aktivnost, a time i najbolju sposobnost uništavanja slobodnih radikala za koje se drži da povećavaju rizik od različitih bolesti, posebice karcinogenih (Journal of Agricultural and Food Chemistry, November 2004). Prema tome, snažan miris luka ne bi Vas trebao odbiti već privući luku.

Nadalje, luk koji kupujete treba biti čist, dobro oblikovan, bez oštećenja i plijesni, suhe vanjske kožice. Luk treba čuvati na sobnoj temperaturi, u dobro prozračenoj prostoriji izvan dosega svjetlosti.

Savjet: Ako rezanje luka iritira Vaše oči i tjera Vas na plač, sat vremena prije nego što ga namjeravate rezati, stavite luk u hladnjak. Niska temperatura usporiti će aktivnost enzima koji proizvodi alil - sulfat, supstancu koja nadražuje oči.

vecadok · Prijatelj foruma

Gljive

Gljive su posebna grupa biljaka koje uspijevaju u gotovo svim klimatskim područjima. Računa se da postoji oko 50.000 različitih vrsta gljiva, a od toga samo oko 200 njih smatra se jestivim gljivama. Zajedničko svojstvo im je da nemaju biljnog zelenila (klorofil), te zbog toga same ne mogu stvarati sebi potrebnu energiju za život (fotosinteza), kao zelene biljke. To je i razlog zašto se gljive često udružuju u različite životne zajednice s biljkama, životinjama ili čovjekom. Jestive gljive (porodica Ascomycetes i Basidomycetes) mnogostanični su oblici biljaka koje primaju gotovu hranu iz živih organizama (paraziti) ili nežive tvari (saprofiti). Bez obzira na poteškoće koje mogu uzrokovati (trovanje, kvarenje namirnica, i sl.) gljive su i veoma korisne. Još od najstarijih vremena čovjek se koristio vrenjem koje uzrokuju gljive. Tako se upravo uz pomoć kvaščevih gljivica dobivalo vino, pivo i druga pića, a neki od procesa zadržali su se sve do danas. Vrenje koje uzrokuju gljivice koristi se i za proizvodnju kruha, raznih vrsta sireva i sl. Već dugo se poznaju i vrste gljiva koje izlučuju "posebne" tvari s pomoću kojih se danas suzbijaju mnoge bolesti čovjeka i životinja. U takve tvari spadaju i antibiotici i imunostimulansi.

Kroz povijest

Sasvim je sigurno da je čovjek od pradavnih vremena skupljao gljive za hranu. U kineskoj civilizaciji i kulturi gljive, po nekim procjenama, imaju važnu ulogu možda već 7000 godina. Starim Rimljanima bila su poznata razna jela od gljiva, a prije 2000 godina vrganji, blagva ili gomoljače smatrale su se poslasticama. Teško je naći biljnu hranu koja se može na tako različite načine prirediti, koja ima tako dobar okus i potiče apetit, a ujedno ima i tako visoku hranjivu vrijednost kao što to imaju gljive. Gljive u prosjeku sadrže više proteina od ostalog povrća, ali u tom pogledu zaostaju za mesom. Gledajući njihovu nutritivnu vrijednost ona otprilike odgovara hranjivoj vrijednosti povrća. U pogledu sadržaja vode, gljive pokazuju velike varijacije, koja se kreće od 72 do 91%, što ovisi od vrste i uvjeta pod kojima su se razvijale. Možda najvažniji sastojak gljiva jesu tvari s dušikom kojih ima u prosjeku oko 5,5%, a od toga na proteine otpada 64,8%. U najbogatije vrste na proteinima od jestivih gljiva spadaju šampinjoni i vrganji. Od ugljikohidrata u gljivama nalazimo glikogen, zatim inulin i pektinske tvari, a potrebno je spomenuti da ne sadrže ni saharozu niti škrob pa su stoga vrlo pogodne za osobe oboljele od dijabetesa. Od kiselina u gljivama najvažnije su oksalna i fosforna kiselina, a od mineralnih tvari na prvom je mjestu kalij. Sadržaj masnih tvari (lipida) u prosjeku se kreće od 0,8 do 7,0%.

Mineralno-vitaminski sastav

Osim hranjivih tvari gljive imaju poseban miris i okus, kao i veće količine vitamina B1, B2, C i D, dijetalnih vlakana, te mineralnih tvari (kalij, željezo, cink, kalcij). Gljive su jedine namirnice biljnog podrijetla koje u svom sastavu sadrže vitamin D te se stoga često preporučuju kod sprječavanje rahitisa, osteomalacije, i drugih metaboličkih bolesti kostiju. Nadalje, postoje mnogi znanstveni dokazi da gljive mogu imat pozitivan učinak na zdravlje čovjeka. Dokazano je da pojedine gljive sadrže antibiotike, ali i imunostimulanse, tvari djelotvorne protiv tumora i protiv virusa, tvari koje snižavaju kolesterol, reguliraju tlak, poboljšavaju krvotok, uravnotežuju razinu šećera u krvi, reguliraju probavu, poboljšavaju rad dišnih organa, djeluju antireumatski i antialergijski, stimuliraju ili smiruju centralni nervni sistem, poboljšavaju seksualne funkcije, jačaju fizičku snagu i izdržljivost, usporavaju starenje i sl. Nedavne studije ukazuju da neke vrste gljiva djeluju poput probiotika, što znači da pomažu organizmu u obrani od štetnih tvari i organizama, odnosno jačaju imunološki sustav čovjeka. U Japanu i ostalim azijskim zemljama gljive se koriste u prehrani i liječenu već hiljadu godina, a u posljednje vrijeme učestalo se koriste u tretmanu osoba oboljelih od različitih vrsta raka.

Gljive za prevenciju i borbu protiv raka?!

Pojedine vrste gljiva (vrganji, tartufi, shii-take i sl.) izlučuju sastojke koji djeluju poput antitumornih tvari. Pokretanjem mnogih imunobioloških promjena u organizmu te antitumorne tvari djeluju protektivno (od 1980. za te tvari koristi se izraz "biomodulatori"). Znanstvena istraživanja ukazuju da biomodulatori koče razvoj tumorskih stanica, neposredno ih uništavaju, modificiraju tumorske stanice tako da ih obrambeni sustav organizma može lakše prepoznati kako bi ih uspješnije uništavao, a u nekim situacijama i ubrzavaju sazrijevanje tumorskih stanica, koje se time od malignih ponovno pretvaraju u benigne. Zato i ne treba čuditi što te aktivne tvari iz ljekovitih gljiva, osim toga glavnog antitumornog djelovanja imaju i dodatne korisne efekte: olakšavaju podnošenje kirurških zahvata i ubrzavaju oporavak nakon njih, olakšavaju podnošenje kemoterapije i radioterapije i sprečavaju njihove nuspojave, a također sprečavaju oštećenja koja citostatici i zračenje izazivaju osobito na obrambenim stanicama. Svakako treba spomenuti i to da se bolovi kod tumorskih bolesti pritom ublažavaju ili posve uklanjaju, a javlja se i porast tjelesne snage i izdržljivosti, poboljšanje apetita i općeg stanja organizma. Odakle i zašto u određenim gljivama takvi antitumorni sastojci? Još sredinom 60-tih mađarski je nobelovac Szent-Győrgyi, istražujući tvari koje koče i pospješuju rast stanica, ustanovio da je u gljivama prisutan u većoj koncentraciji tzv. "retine", tvar s otprije poznatim karcinostatskim djelovanjem, nego tzv. "promine" koji nasuprot "retinu" pospješuje rast stanica.

Ostala ljekovita svojstva jestivih gljiva

Zbog svojih imunostimulacijskih i antiviralnih sastojaka gljive mogu biti od velike koristi i protiv svih virusnih oboljenja , bilo da se radi o prevenciji od infekcija, ili njihovom kočenju i svladavanju pri čemu sprečavaju umnožavanje virusa i razvoj virusnih infekcija. Neki znanstvenici čak ukazuju na pozitivno djelovanje pojedinih tvari izoliranih iz gljiva u borbi protiv HIV-a. Pokazalo se da "lentinan" (tvar izolirana iz shiitake gljiva) koči prianjanje HIV-a na stanice "domaćina", ali i da sprečava umnožavanje HIV-a koji je već prodro u stanice "domaćina".

Sastojci gljiva, kao što je već spomenuto, imaju pozitivan efekt na razne kardiovaskularne bolesti. Visok krvni tlak (hipertenzija), povećana razina masnoća u krvi, ateroskleroza i slična oboljenja i stanja vrlo su česta u suvremenog čovjeka. Pokazalo se da gljive, a posebice vrsta shiitake sadrže eritadenin, visoko nezasićene masne kiseline, histinska vlakna i ostale tvari koje u znatnoj mjeri snižavaju odnosno održavaju normalnu razinu masnoća u krvi. I ostale tvari iz gljiva imaju pozitivan učinak na kardiovaskularni sustav kao npr. taj da poboljšavaju krvotok i sprječavaju gubitak elastičnosti krvnih žila. Ujedno zbog prisustva derivata nukleinskih kiselina, sprečavaju agregaciju krvnih zrnaca čime onemogućuju trombotski efekt.

Gotovo sve gljive optimalno djeluju na regulaciju šećera u krvi, pa se stoga vrlo često preporučuju kod već nastale šećerne bolesti ili kod uspostavljanja pravilnog načina prehrane i života. Hipoglikemijsko djelovanje sastojaka gljiva objašnjava se time što pojedini sastojci potiču lučenje inzulina, dok drugi smanjuju razinu glukoze bez povećavanja lučenja inzulina. Osim pojedinih kemijskih spojeva koji imaju navedeno djelovanje, gljive sadrže i dijetalna vlakna koja se također pozitivno odražavaju na regulaciju šećera u krvi.

vecadok · Prijatelj foruma

Smrčak

Spada u red naših najukusnijih gljiva. Raste od ožujka do svibnja u listopadnim ili smrekovim šumama, u parkovima, na obalama rijeka i u šikarama. Značajka je ove gljive da je iznutra šuplja, klobuk joj je žućkaste ili svjetlosmeđe boje, okruglastojajolika oblika, pokriven jamastim, nepravilnim udubljenjima. Stručak je bijel, a sa starošću postaje žućkast. Stručak prelazi u klobuk, a cijela gljiva je iznutra šuplja. Meso joj je krhko, ugodna mirisa i okusa.

Gomoljače(tartufi i shitake)

Gljive su koje rastu 10 do 30 cm ispod zemlje plodišta i gomoljasta su oblika. Imaju vrlo prodoran miris tako da se pronalaze pomoću posebno izvježbanih pasa ili svinja, a u Rusiji čak i pomoću medvjeda. U nas rastu tartufi i to u području Istre (najčešće u vlažnim područjima šumskih sastojaka hrasta, vrbe, topole i lješnjaka). Berba tartufa vrši se od kolovoza do prosinca. Shiitake (koje su slične tartufima) ne rastu na našem području, ali su dostupne na tržištu. što se tiče ljekovitih svojstava ove vrste mogu se staviti na prvo mjesto. Sadrže velik broj antioksidansa kao i vitamine A, C, D i E.

Lisičica (ili paprenjača ili lisica)

Vrlo je česta i uz vrganj naša najpoznatija i najomiljenija gljiva za jelo. Od lipnja do listopada raste u tamnim šumama listača i četinjara na mahovini, često u velikim skupinama. Ima žut klobuk koji je prema rubovima savijen, a u sredini je udubljen poput lijevka. Stručak je prema vrhu širi, a prema dnu se sužava i jednake je boje kao i klobuk. Meso joj je debelo, vlaknasto, žilavo, ugodna mirisa, a okus slabo papren. Lisičicu prilikom pripreme jela valja, zbog čvrstoće mesa, dulje kuhati. za sušenje nije prikladna. Bogat je izvor vitamina A i C.

Vrganj

Naša je najmilija i uz šampinjon na tržištu najčešća gljiva. Od svibnja do listopada nalazimo je u šumama listača i četinjača, te na šumskim livadama. Ima velik, okrugao klobuk, smeđe boje, a stručak joj je svjetliji i trbušasta oblika. Meso je debelo i bijelo, a uz kožicu klobuka crvenkastosmeđe boje. Miris i okus su ugodni. Dobar je za sušenje, a od vitamina sadrži B, C i D.

Šampinjon (ili pečurka)

Najčešća je gljiva koja se nalazi na našem tržištu. Pravi šampinjon ima pravilan, polukuglast klobuk, bjelkastosive boje, a danas postoje i mnoge podvrste tako da boja može biti i smeđkasta. U prirodi je nalazimo od svibnja do listopada na gnojenim livadama, pašnjacima, šumskim livadama i sl. Šampinjon, osim toga, spada u red rijetkih gljiva koje se naveliko uzgajaju umjetno i prodaju na tržištu. Meso ove gljive je bijele boje, ima prijatan miris i okus, a obiluje vitaminom D.

Griva (ili zečja capica ili žuta capica)

Nema klobuka, nego se sastoji od grančica (nalik na koralje) koje su oble i završavaju kao tupi dvodijelni vrhovi koji su žuti kao i čitav plodnjak. Raste od srpnja do listopada u šumama. Meso je blijedo, nježno i vodenasto, a sa starošću postaje žilavo i gorko. Miris joj je neizražen, a okus malo gorak. Obično se konzumira u manjim količinama.

Bukovača

Vrlo ukusna jestiva gljiva. Nalazimo je na starim bukvama, vrbama i jablanima od rujna sve do zime, pa čak i zimi. Klobuk joj je nepravilan i ima uvijen rub. Gladak je, siv, sivosmeđ ili maslinastosivozelenkast. Stručak je kratak i jednolično debeo. Meso ove gljive je bijelo, debelo i mekano, a u starosti postaje žilavo. Miris i okus su ugodni. Ova gljiva se uspješno uzgaja na panjevima i balvanima, a prednost joj je u tome što rodi u vrijeme kad drugih gljiva nema i što se lako raspoznaje.

Osnovna pravila prilikom pripremanja jela od gljiva

Važno za zapamtiti je da se gljive mogu čuvati samo pri niskim temperaturama. Pranje gljiva vrši se neposredno prije same uporabe, a ono mora biti nježno i uz pomoć hladne vode. Rukovanje prilikom termičke obrade također treba biti nježno kako ne bi došlo do oštećivanja stjenke i kako bi se svi sastojci adekvatno apsorbirali i unijeli u organizam. Nakon što je jelo pripremljeno potrebno ga je odmah konzumirati. Jela od gljiva, makar i spremljena u hladioniku, ne smiju se sutradan prigrijavati i jesti. Stajanjem jela, naime, dolazi do raspadanja proteina i ostalih sastojaka pa može doći do stvaranja otrova. Tako i jestive gljive mogu postati otrovne, ali i postat pogodno tlo za razvoj nekih mikroorganizama kao npr. klica paratifusa.

Okus gljiva i jela od gljiva može se pojačati ukoliko im se doda malo soli, soja sosa ili šećera, ovisno o receptu, ukusima, i samim gljivama. Osim toga gljive izvrsno pašu sa nekim začinima kao što su luk (i bijeli i crveni), bosiljak, peršin i sl. Prilikom pripreme (svježe gljive) s ovakvim začinima (osobito s crvenim lukom) produljuje se vrijeme trajanja jela, ali na samo nekoliko sati. Ukoliko pak gljive ne upotrijebite odmah nakon nabave, ispecite ih s crvenim lukom na malo ulja kako bi im uklonili vlažnost (blanširanje). Ovakav način obrade Francuzi nazivaju "duxelles"; gljive nakon toga mogu i duži period stajati, ali opet na hladnom.

vecadok · Prijatelj foruma

Grožđe

Grožđe se pojavljuje još u grčkoj i rimskoj mitologiji, s naglaskom na opojnim svojstvima vina, ekstrakta grožđa.

U posljednjih nekoliko godina puno se priča o tome kako ljudi koji piju vino imaju manju učestalost srčanih udara i žive dulje nego potpuni apstinenti.

Zaštitno djelovanje vina na kardiovaskularni sustav pripisuje se tvari nazvanoj resveratrol, a koja se nalazi u grožđu. U koštici i opni grožđa visoka je koncentracija crvenog biljnog pigmenta koji se skraćeno naziva OPC, a ovoj fitokemikaliji pripisuju se brojna pozitivna djelovanja, posebice zaštita kardiovaskularnog sustava i kapilara.

Važan mineral kojeg nalazimo u grožđu je bor, a adekvatna količina bora važna za očuvanje zdravih kosti.

Odličan izvor vitamina C (16.6mg)

vecadok · Prijatelj foruma

Šljive

Malo je voća koje poznajemo u toliko širokom rasponu boja i izrazito sočnim, slatkim okusima. Sezona šljiva proteže se od svibnja do listopada. Prve sazrijevaju japanske vrste, a u Europi je doba sazrijevanja šljiva nešto kasnije - tijekom kolovoza i jesenskih mjeseci - što je karakteristično i za naše krajeve. Šljive pripadaju rodu Prunus, a u srodstvu su s breskvom, nektarinom i bademom. Za ovo voće karakteristična je tvrda koštica koja štiti njihovo sjeme.

Podrijetlo

Smatra se da je europska šljiva otkrivena prije dvije tisuće godina, na području oko Kaspijskog mora. Već u doba Rimskog carstva, bilo je poznato više od 300 vrsta europskih šljiva. Svoj put preko Atlanskog oceana šljive su prevalile u društvu hodočasnika te su ih oni uveli u američke jelovnike u 17. stoljeću.

Iako japanske šljive potječu iz Kine, ime su dobile po zemlji u kojoj su kultivirane i razvijane. Danas su najveći proizvođači šljiva SAD, Rusija, Kina i Rumunjska.

Utjecaj na zdravlje

Svježa i sušena verzija šljive poznata je pod imenom Prunus domestica, a ovaj plod u žarištu je znanstvenih istraživanja zbog svog jedinstvenog sadržaja fitonutrijenata, posebice neoklorogenične i klorogenične kiseline. Ove tvari, porijeklom iz šljiva, klasificiraju se kao fenoli, a njihova antioksidativna svojstva dobro su dokumentirana.

Fenoli su molekule koje nalazimo i u drugim biljnim vrstama, posebice je intaresantan njihov udio u vinu. Povoljno djelovanje ovih tvari sastoji se u neutralizaciji izrazito destruktivnih kisikovih radikala, ili popularno «slobodnih radikala», a dokazano im je i preventivno djelovanje na očuvanje strukture tjelesnih lipida. Na taj način, ova namirnica pomaže u očuvanju moždanih membrana i neurona te stijenki krvnih žila.

Znanstvene studije ukazale su na pospješenu apsorpciju željeza kod redovite konzumacije svježih i suhih šljiva. Ova sposobnost pripisuje se bogatstvu vitamina C koji se nalazi u ovom plodu. Vitamin C vrijedan je nutrijent koji je potreban u tijelu pri izgradnji tkiva, a njegova uloga u očuvanju snažnog imunosnog sustava je nezamjenjiva. Zbog svog antioksidativnog učinka, vitamin C štiti kolesterol i onemogućuje njegovo taloženje na stijenkama krvnih žila. Dodatne količine vitamina C nisu naodmet osobama s aterosklerozom ili bolestima srca uzrokovanima dijabetesom.

Priroda nam tako «zapakirala» potrebnu količinu vitamina C u namirnicu koja će nas uvesti u jesen i zimu, odnosno sezonu prehlade i gripe.

Uz zavidnu količinu vitamina C, šljive su dobar izvor vitamina B1, B2, B6, beta karotena, vitamina E, kalija i prehrambenih vlakana.

Šljive i oksalati

Šljive pripadaju maloj skupini namirnica koje sadrže mjerljive količine oksalata, tvari koja je prirodno prisutna u biljkama, životinjama i ljudima. Dođe li do izrazitog povišenja koncentracije oksalata u orhanizmu, oni se mogu kristalizirati i uzrokovati zdravstvene probleme. Zbog ovog razloga, osobe s bolestima bubrega i žuči, trebale bi ograničiti svoju konzumaciju šljiva.

Oksalati u organizmu utječu i na apsorpciju kalcija, stoga se osobama koje uzimaju suplemente kalcija preporučuje konzumacija šljiva 2-3 sata prije uzimanja suplemenata.

Suhe šljive

Čini se da suhe šljive imaju problem s izgledom. Naime, ova izrazito korisna namirnica nema popularnost koju zaslužuje, jer joj smežuran, naboran i tamno ljubičast «outfit» ne ide pretjerano u korist.

Na policama ljekarni nalaze se brojni pripravci koji pomažu kod zatvora ili konstipacije. Međutim, dodatak 5 suhih šljiva dnevnoj prehrani može biti jednako učinkovit ili učinkovitiji postupak od cijelog niza pripravaka. Suhe šljive sadrže čak tri sastojka koja pridonose pravilnoj probavi. Za početak, suhe šljive sadrže visok udio netopljivih prehrambenih vlakana, koja su vjerojatno «ključ» prevencije konstipacije. Netopljiva vlakna ne mogu se razgraditi u našem probavnom sustavu te ove dugačke molekule ostaju u probavnom sustavu, gdje apsorbiraju vodu i čine feces voluminoznijim, te mu olakšavaju prolaz kroz crijevo. Nadalje, suhe šljive sadrže sorbitol, prirodni šećer koji također ima sposobnost upijanja vode i na taj način pomaže u otklanjanju konstipacije. Treći važan sastojak suhih šljiva je dihidroksifenil-isatin, tvar koja potiče kontrakciju crijeva, a ovaj proces esencijalan je za redovito pražnjenje crijeva.

Suhe šljive zadržavaju sve vrijedne vitamine i minerale tijekom procesa sušenja, te predstavljaju vrijedan izvor energije u «malom pakiranju».