Leonard Cohen

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Smrt gospođina čovjeka

Čovjek kojeg je željela čitavog života
visio je o niti
»Nikad nisam shvatila koliko sam te
željela«, reče.
Njegovi mišići bili su izbrojani
a stil zastario.
»Dragi, prekasno sam stigla«.
Klekla je podno njegovih nogu.

»Nikada više neću vidjeti takvo lice
u godinama muškaraca što dolaze
nikada više neću vidjeti takve ruke
niti u hrvanju niti u ljubavi«.
I dok su sve njegove vrline
gorjele na zadimljenom žrtveniku
uzela je za sebe
gotovo sve što je njezin ljubavnik izgubio.

A tvorac ove slike
stajao je pokraj tog prizora
s vrapcem svetog Franje
kojem se molio
dozvala je čuvara
njegova uzvišenoga religioznog čuvstva
rekavši: »Stvorit ću ti mjesto
između mojih nogu,
podučit ću te samoći«.

Ponudio joj je orgiju
u sobi s mnogo ogledala
obećao je zaštitu
plodu njezine utrobe
odlučno je približila svoje tijelo
zašiljenoj metalnoj žlici
zaustavila je krvavi ritual
mjesečevih mijena

Preuzela je njegov visoko cijenjeni
istočnjački način mišljenja
i alibi srca tame
koji pokriva njegov novac
uzela je njegovu plavokosu Madonu
i samostansko vino –
»Tvoj misaoni prostor je zauzet
i sve pripada meni«.

Pokušao je s posljednjim istupom
pored tračnica
rekla je »Ne postoji više umjetnost čežnje
i više se nikada neće vratiti«.
Pokupila je njegov podrumski parlament
njegovu kapu, njegov drski ples,
ismijavala je njegove ženskaste navike
i radničke brkove.

Posljednji put kad sam ga vidio
trudio se da stekne
žensko obrazovanje
ali još nije postao žena
a posljednji put kad sam vidio nju
živjela je s jednim dječakom
koji je njenoj duši podao praznu sobu
a tijelu radost.

I tako je velika ljubav završena
ali tko je mogao pretpostaviti
da će nas to ostaviti tako praznima
i tako duboko bez dojmova
To je poput našeg puta na mjesec
ili neku zvijezdu
pretpostavljam da se kreće ni radi čega
ako se doista želi tako daleko otići.

(c) Leonard Cohen, 1956-2006 / (c) prijevoda Darko Glavan, 1981-2006

Pjesme Leonarda Cohena
časopis za književnost OFF
1981, 4
preveo Darko Glavan

(preuzeto sa www.leonardcohencroatia.com)

ex_deda · *28*

Pretpostavke ne doživljavaju ljubav, Leonard Cohen je majstor toga.

Evo moja imitacija:

To u istini je crna večnost kad se do kraja rugaš
onome što te uistini volelo u laži trpelo a u učinenom pdržavalo,
belih oblaka se nagledaj danas, sutra tmurne u želucu prevari

Nikad nebi pričao gde se sve završi, I što jeste
nemoj I ne uzmi, sada, kada trenutak svemu
u stvari je promašaj nekog, tebi dragom
koji nemože da uvidi, da razmišljaš
da isto želiš, nekad imao si
nekad voleo si
sada, postavio si.

ex-deda
Confused

dreamwalker · ***dragancee***

Leonard Cohen

Ujutro te spazih
Slijed brzih koraka
Cini se da proslost
Ne ispusta saka
Nedostajes puno
Praznina, strahota
Ljubimo se usred
Mog Tajnog Zivota.

Smijem se u bijesu
I u lazi blijedim
Cinim to sto moram
Da se sredim.
Ja znam sto je krivo
A sto put je sjajni
Za istinu kopnim
I moj Zivot Tajni.

Drz' se ti moj brate.
Sestro, glavu gore.
Nalog je dobiven.
Koracam sred noci,
Koracam do zore,
Sad prestupam crtu
I svoj Zivot Skriven.

Kad u papir gledas
Plac ti lice krivi,
Je li itko brine
Gdje se umire il' zivi.
Bijelo je il' crno
Netko ce ponovit'.
Bogu hvala, nije bas da vazi
Za moj Zivot Skrovit.

Kupujem sto nude
Zub mi usnu tare,
Od posljednjeg hita
Do mudrosti stare.
No, samujem uvijek
Ledom sam prekriven.
Krcat je, al' hladan
Taj moj Zivot Skriven.

"Poetry is just the evidence of life.
If your life is burning well, poetry is just the ash."

Leonard Cohen

"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Beatrica · Odomaćeni član

Posedujuci sve

Zbog tebe kazem da cu slaviti mesec,
odrediti boju reke,
naci nove reci za agoniju
i ekstazu galebova.

Posto si blizu
sve sto ljudi cine, posmatraju
ili sade jeste blizu, jeste moje:
galebovi koji lagano leprsaju, tiho pevaju
na kopljima vetra;
gvozdena kapija iznad reke;
most koji izmedju kamenih prstiju nosi
njenu hladnu sjajnu bisernu ogrlicu.

Grane drveca sa obale,
kao drhtave linije reka na geografskim kartama
dozivaju mesec za saveznika
da bi on opravdao njihove zestoke odlaske
sa crnog neba,
ali nista se ne odaziva.
Grane jedino daju zvuk
brzini vetra.

Sa tvojim telom i tvojim glasom
ti si govorila u ime svih,
ja vise nisam stranac,
poistovetila si me
sa korenom i galebom i kamenom,
a posto spavam toliko blizu tebe
ne mogu se grliti
niti nasamo voleti s njima.

Ti se bojis da cu te napustiti.
Necu te ostaviti.
Jedino stranci putuju.
Posedujuci sve,
ja nemam kud da odem.