Bosna i Hercegovina

crnibiser · samotvoja24

O tome kako su izgledali grb i zastava srednjovjekovne bosanske države znamo pouzdano na osnovi mnogih spomenika preostalih iz srednjeg vijeka. Treba naglasiti da je Bosna jedna od rijetkih evropskih zemalja, a time i u svijetu, koja ima tako dugu tradiciju državnih obilježja. O tome govori bogata građa. To su prije svega veliki državni pečati kojima su se ovjeravali međunarodni ugovori. Na njima je uz druge sadržaje (vladar na prijestolju, uokolo natpis itd.) prikazan i državni grb sa ljiljanima. Na jednom takvom pečatu iz vremena kralja Tvrtka I (14. stoljeće) uz grb je prikazana i bosanska zastava sa šest ljiljana. Istu predstavu sadrže i starobosanski novci raznih serija i tipova. Najbolji takav primjerak je veliki zlatnik kralja Tvrtka, također iz 14. stoljeća, na kojem je grb sa ljiljanima, a sa strana je još po jedan ljiljan. Najvrijedniji spomenik na kojem su prikazani državni simboli srednjovjekovne Bosne jeste plašt kralja Tvrtka. Pronađen je 1910. godine u njegovom grobu u Arnautovićima kod Visokog gdje se nalazio mauzolej bosanskih vladara. Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko viđen prizor: preko kamenog stećka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtko, još je uvijek stajao prebačen njegov kraljevski plašt, u položaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije više od 700 godina. Bio je ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestručnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkriću (u prvo vrijeme nisu bili svjesni šta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sačuvan. Ostaci se danas nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Često se može čuti pitanje otkud na bosanskim državnim obilježjima ljiljani i šta oni znače. Oni koji nisu dovoljno upućeni u bosansku prošlost, prije svega stranci, vjeruju da je to preuzeto od Francuza, odnosno od anžuvinske dinastije koja je u svojim kraljevskim simbolima također imala ljiljane. Treba, međutim, spomenuti da je ljiljan u srednjovjekovnoj Evropi bio veoma raširen pa ga nalazimo na grbovima i zastavama brojnih dinastija i feudalaca, kako u Francuskoj, tako i u Španjolskoj, Engleskoj, Mađarskoj, Flandriji, Italiji itd. U tome se posebno isticala Francuska, što je razlog da neki historičari smatraju da je tu njegova kolijevka, odnosno da se iz Francuske prenio u druge zemlje. Tumači se da je do toga došlo bilo političkim utjecajem ili dinastičkim brakovima. Od nje ga je preuzela i Mađarska. S obzirom da je i srednjovjekovna Bosna na svojim državnim obilježjima imala taj znak, kod mnogih vlada uvjerenje da ga je ona preuzela od Mađarske, jer je, tobož, Bosna bila mađarski vazal. To, međutim, nije tačno... U Bosni je ljiljan korišten kao umjetnički motiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija. Već je rečeno da je u Ilidži nađen rimski spomenik ukrašen znakom ljiljana od prije 2000 godina. Kao arhitektonsko-dekorativni elemenat u bazilikalnim gradnjama susreće se na tlu Bosne i u kasnoantičko doba (V-VI stoljeće). U srednjem vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom smislu postao zaštitnim znakom bosanskog naroda. Srednjovjekovni Bošnjani su su ga osobito rado stavljali na svoje grobne spomenike (stećke), izrađivali nakit s njegovim likom (naušnice, dijademe, pojaseve i s1.), njime ukrašavali knjige, utkavali ga u platno kao dezen, uzimali ga kao dekorativni elemenat u arhitekturi i s1. Čak je opjevan u pjesmama. U jednoj poemi napisana 1330. godine od nekog Završanina, stoji: "Lilije, cvijetu ima je krin".

Ljiljan je bio toliko omiljen u srednjovjekovnoj Bosni da su onovremeni Bošnjani sebe poistovjećivali s tim cvijetom. Papa Grgur IX u pismu iz 1236. godine upućeno bosanskom velikašu Sebislavu koji je držao oblast sjeveroistočne Bosne (Soli), u kojem ga hvali što je ostao vjeran katoličkoj vjeri za razliku od njegovih zemljaka, kaže da je jedini on ljiljan, i to među trnjem. Time je htio reći da nisu Bošnjani ljiljani, kako to oni za sebe vole reći, nego je on ljiljan,a oni su trnje (zato što su bogumili...).

Bilo bi pogrešno misliti da se ljubav Bošnjaka prema ovom cvijetu veže samo za srednji vijek. Isti je slučaj bio u doba turske vladavine. Za njega je u to vrijeme bio uobičajen naziv zambak. Uzgajan je u dvorištima, o njemu se pjevalo, njegovim likom su ukrašavani rukopisi, stavljao se na nišane (nadgrobne spomenike), primjenjivao se u ukrasnoj arhitekturi, posebno u džamijama. U Gradačcu se može vidjeti iznad mihraba džamije Husejnije, u Sarajevu iznad glavnog ulaza džamije Magribije na Marin Dvoru itd.

crnibiser · samotvoja24

Iako su sjećanja i ljubav Bošnjaka prema ljiljanu vremenom bili potisnuti zbog historijskih okolnosti, nisu nikada sasvim izišla iz njihove podsvijesti. To su pokazali ratni dogadaji koji su uslijedili 1992. godine kad je taj cvijet takoreći preko noći prihvaćen, i to sa takvim žarom i odanošću da je za mnoge to bio fenomen. Zanimljivo je da se u to vrijeme znak ljiljana počeo ponovo masovno stavljati na nadgrobne spomenike, onako kako je to bilo u srednjem vijeku. O njemu su se ponovo počele pjevati pjesme, borci koji su branili Bosnu nazivani su Zlatnim ljiljanima, itd.

Nakon pet stoljeća Bosanci su se okrenuli tom cvijetu već 1991. godine, kad su nakon dugo vremena ponovo stvoreni uvjeti da se izvrše demokratske promjene u zemlji. To je omogućilo da narod slobodno iskazuje svoja politička opredjeljenja. Koristeći se tim okolnostima, početkom 1991. godine iznijeta je ideja (od strane autora ovog napisa) da se za nova državna obilježja tadašnje Socijalističje Republike Bosne i Hercegovine, prihvate ona iz doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti. To je naišlo na opće simpatije većeg dijela javnosti. Oformljena je stručna komisija u organizaciji onovremene Skupštine Bosne i Hercegovine, koja je u svom radu pošla od gore navedenog povijesnog i arheološkog materijala pa je po obavljenom zadatku Skupštini podnijet elaborat u vidu prijedloga

Tokom javne rasprave koja je vođena u novembru i decembru 1991. godine u nacionalnim kulturno-prosvjetnim društvima "Preporod", "Napredak", "Prosvjeta" i "La Benevolencia" podršku ponuđenog rješenja dala su tri Društva, dok je srpska "Prosvjeta" to odbila. Izbijanje rata spriječilo je da prijedlog uđe u skupštinsku proceduru pa je tako propao pokušaj da se predloženo rješenje državnih obilježja usvoji u mirnodopsko, prijeratno doba.

Grb i zastava sa ljiljanima su i prije izbijanja rata 1992. godine saživjeli u narodu. To se postiglo zahvaljujući širokoj medijskoj propagandi. Ljiljani su, naime, na sugestiju autora ovog napisa uzeti za osnovno grafičko rješenje i dizajniranje plakata, letaka i drugog propagandnog materijala namijenjen održavanju narodnog referenduma zakazan za 29. februar i 1. mart 1992. godine, na kojem se narod Bosne i Hercegovine trebao opredijeliti za samostalnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Tako se najšira bosanskohercegovačka javnost upoznala s autentičnim i povijesnim obilježjima svoje zemlje. To je doprinijelo da je po izbijanju rata grb i zastavu s ljiljanima narod spontano prihvatio i pod njima organizirano pružio otpor agresoru.

Ljiljani su tokom četverogodišnjeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog bošnjačkog naroda. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslužena pobjeda što je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog što su oni ušli duboko u srca svih kojima je Bosna jedina domovina, i što se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija...nameće se pitanje ima li nade da će njihovi ljiljani jednog dana ponovo biti ono što su bili stotinama godina, i pod kojim je u posljednjem ratu odbranjena Bosna i sačuvana kao samostalna država. Niko ih ne može spriječiti da se barem tome nadaju. Dok ponovo ne procvjetaju širom Bosne, Bosanci ih čuvaju u svojim srcima i sjećanjima, da ih podsjećaju šta su oni značili za Bosnu i njihove pretke od vremena Kulina bana i kralja Tvrtka do našeg vremena, kad su u ovom posljednjem ratu zajedno s narodom bili proganjani, sakaćeni i ubijani. Unatoč tome, ipak njihovim ljiljanima nije uništen korijen. Iz njega će jednog dana ponovo procvjetati vitki i zlatni ljiljani, i prekrit će svu Bosnu, od Une do Drine i od Save do mora,kako je nekada bilo."

crnibiser · samotvoja24

PJESMA O KULINU BANU

Prije osamstotina ljeta...Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan. Dobro jutro Kulin Bane...vice narod na sve strane. Dobro jutro,Dobar dan...odgovara Kulin Ban. Kao da je Sudnji dan. Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna ceka dane. Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. Kada dodju teski dani - nikom nece teze biti, A kad dodju dani srece - nikom bolje biti nece, Rece mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan. Od Kulina Bana... ...pa do danasnjeg dana.

crnibiser · samotvoja24

POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE

--------------------------------------------------------------------------------

(15. avgust 1332.)

Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.

Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.

Ako Bošnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.

A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bošnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom Banom, a osud da grede Banu na njih.

Ako bude svadja Bošnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini.

Ako Bošnjanin uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude.

I ako Bošnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine.

Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na svoju glavu - i da se ne vrate.

Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom.

A ovomuj pisanju svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana, gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.

--------------------------------------------------------------------------------

POVELJA BOSANSKOGA KNEZA VLADISLAVA STJEPANOVICA IZ 1353 GODINE

--------------------------------------------------------------------------------

Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin Knez Vladislav, i gospoja Kneginja Jelena, i niju gospodin Ban Tvrtko, i njegov brat Knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete Dobrijeh Bošnjana Knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla. ....

I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri Bošnjani :

--------------------------------------------------------------------------------
SASTANAK U MILIMA - JELENA KOTROMANIC,1354 GODINE
--------------------------------------------------------------------------------

V`ono vrijeme,kada pridje gospoja Bana mati s` Ugra i s` svojim sinom i s` Knezom s` Vlkom i kada bi stanak na Milah vse Zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,prisegla je gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete Dobri Bošnjane,Knezu Vlatku Vlkoslavicu,a sizi su prisegli............

I volja,koja bi kleveta,a ili obada ulizla na Kneza,na Vlatka,a ili u koju zavjeru zasal Knez Vlatko - da mu nisu voljni uciniti nijednoga hudoga,dokole ga nije ogledala Bosna.

--------------------------------------------------------------------------------
ISPRAVA RAJKOVICIMA IZ 1366 GODINE - KRALJ TVRTKO

--------------------------------------------------------------------------------

Az rab Bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin Ban Tvrtko, po milosti Bozjoj gospodin mnogim Zemljam Bosanskim,gospodin Bosanski,i srbski,i solski,i podrinski i mnogim stranam Bosanskim. Pravi gospodin Ban Tvrtko: kada se bjehmo svadili, tada nas Stjepan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom.

I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u vijeki amen. I s timi vasemi predasmo ga u vjeru djedinju i vse Crkve Bosanske. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vjera krstjanska ni za jedin uzrok.... I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar.

I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedoci Dobri Bošnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic, Knez Sladoje,....

--------------------------------------------------------------------------------
POVELJA KRALJA STJEPANA OSTOJE IZ 1404 GODINE
(6. januara 1404)

Dasmo mu sve ono sto je njegovo bilo. Dajemo viditi vsakomu cloviku komu se dostoji - da mi prizvasmo k sebi Vojevodu Pavala Klesica. ....

I s timi ga s vsim pridasmo gospodinu Djedu i njegovim Strojnikom i vsoj Crkvi Bosanskoj, u njih obarovanije.

I da mu se ne ucini nikdare nijedno hudo - sto ga ne bi ogledala Crkve Bosanske i vlastele Bosansci.

POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II

--------------------------------------------------------------------------------

(24. juna 1405)

U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Kto godi je Bošnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.

I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju Bosanscimi ljudmi i Dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo I takozi pravimo i povelivamo: Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrijeme - dokoli stoji svijet. Kto li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi nevjeran, i da se raspe.

Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje.

--------------------------------------------------------------------------------

PISMO KRALJA STJEPANA TOMASEVICA PAPI IZ 1461 GODINE

--------------------------------------------------------------------------------

I moja ce propast povuci za sobom i mnoge druge.

Dojde glas Kraljevstvu mi kako Car Turski Muhamed namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili Turachkoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio Ugarsku i Bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoc, sto molim i tebe, svepochtenog, uzmoznog i presvijetlog gospodina i oca.

Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati.

Jere, ako Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.

Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo.

--------------------------------------------------------------------------------

www.zemljabosna.com

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU DO 1000. GODINE

O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.

Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".

Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje se da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.

Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.

Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Thana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.

Do 3.vijeka podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.

Krajem 6.vijeka na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Sloveni.Historija Avara i Starih Slovena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slovena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Sloveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.

Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznavaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bošnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bošnjani"

Bošnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i Ilirskog je porijekla.

To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna(Bosanska)kulturna i duhovna svojstva.

Takodjer,veoma je bitno uociti da Bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da Bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje Ban (rijec "Ban" je avarskog porijekla).

Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bošnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1000 DO 1099 GODINE

Krajem X vijeka Bosna se nalazi pod dominacijom Bizantije,ciji uticaj u tome trenutku pocinje naglo da opada.

Godine 1025.,poslije smrti Bizantijskog Cara Vasila II ,pocinje kraj Bizantijske dominacije na Balkanu,tako da 1040. godine Bizantijski Car mora potkupivati Bosanskoga Bana da joj se pridruzi u ratu protiv Zetskog Kneza Vojislava,koji se nastojao osamostaliti.

Ovaj period nam sasvim jasno pokazuje da je Bosna vec u XI vijeku obuhvatala veci broj zupa izmedju Drine i Vrbasa,koje su,iako slabo povezane,cinile jednu cjelinu unutar Drzave Bosne.

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1100 DO 1199 GODINE

U XII vijeku Bosna dobija sasvim jasne oblike jedne feudalne drzave,te dolazi do znatno cvrsceg povezivanja njenih oblasti.

Najveci neprijatelji Bosne u to vrijeme su Ugarska i Bizantija,koje svim silama nastoje pripojiti sebi neke dijelove Bosne.To je vrijeme u kojem Bosna privremeno gubi i utvrdjuje neke svoje teritorije...tako da vec 1138 godine ugarski kralj Bela uspijeva okupirati prostor "Rame".Takodjer,Bizantija povremeno vlada nekim dijelovima Bosne.

Za vrijeme Ugarsko-Bizantijskih ratova prvi put se spominje i jedan Bosanski Ban.Radi se o Banu Boricu,koji,kao samostalni gospodar cijele Bosne,sa Bosanskom vojskom pomaze Ugarskim vojnim formacijama u njihovom ratu protiv Bizantijskog Cara Manuela Komena...O ovim zbivanjima opsirno pise Bizantijski kronicar Kinamos,koji Bana Borica naziva saveznikom Ugarskog Kralja i jasno razgranicava Bosnu od ostalih drzava...pa,tako 1154 godine pise :"...Kada je bio blizu Save,odatle prema drugoj rijeci imenom Drina,koja utjece drugdje i dijeli Bosnu od srpske zemlje.A Bosna nije podlozna velikom zupanu Srba,NEGO JE SAMA ZA SE,narod koji svojim ZASEBNIM nacinom zivi i SAM SOBOM UPRAVLJA..."(Jo.Connamis,Historiarum epitome.lib III 7,A.Meineke,Bonnae,1836)

Malo kasnije Bizantija ipak uspijeva ovladati Bosnom 1167 godine,te se Bosna po prvi put javlja i u tituli jednog Bizantijskog Cara.To stanje ne traje previse dugo.Nakon smrti Bizantijskog Cara Manuela Komena,na vlast u Bosni,1180 godine,dolazi njen najpoznatiji vladar svih vremena - Ban Kulin !!!

Poznata je krilatica"Od Kulina Bana i dobrijeh dana"...koja ima svoju potporu u cinjenici da Bosna za vrijeme Bana Kulina ekonomski prosperira trgujuci sa Dubrovnikom...a u tome vremenu nastaje i najstariji pronadjeni Bosanski drzavni dokument,poznat pod nazivom "POVELJA BOSANSKOGA BANA KULINA",a koji datira iz 1189 godine i predstavlja neku vrstu trgovackog ugovora sa Dubrovcanima.

Takodjer,javljaju se i prve vijesti o hereticima u Bosni,sto doznajemo iz pisma Zetskog Kneza Vukana upucenog papi 1199 godine,gdje se on zali da je Ban Kulin sa svojom porodicom i vise od deset hiljada svojih podanika "presao na krivo vjerovanje".Takve optuzbe dovele su Bosnu i Bana Kulina u vrlo tezak polozaj,kada papa cak prijeti Bosni i krstaskim ratom,zbog sirenja hereze po Bosni.

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1200 DO 1299 GODINE

Vec 1200 godine papa trazi intervenciju Ugarskog Kralja Emerika protiv Bosne,cime zapocinje svoje formiranje veoma snazna koalicija izmedju neprijatelja Bosne : pape,Ugarskog plemstva i srpske dinastije Nemanjica sa ciljem unistavanja "hereticke" Drzave Bosne

Da bi izbjegao krstaski pohod na Bosnu,mudri Ban Kulin se pretvara da prihvata katolicizam,a u stvarnosti ostaje bogumil,te Bosanska Crkva samo jos vise jaca,cak se i sireci na drzave koje su u to vrijeme bile susjedi Bosni.

1203 godine dolazi do cuvenog skupa na Bilinom polju kod Zenice,koga saziva Kulin Ban i tu javno pred papinim emisarom izjavljuje da ce narod u Bosni prihvatiti katolicizam,sto papin emisar i prenosi papi,te Bosna time biva sacuvana od papinih krstasa...medjutim,cim je papin emisar otisao Ban Kulin i ostali Bošnjaci,nastavljaju sve po starom.

Sljedeci,veoma bitan momenat je dolazak na vlast u Bosni Bana Ninoslava 1232 godine.On je bio rodbinski vezan za Bana Kulina...i ipak dolaskom Dominikanaca u Bosnu 1233 godine prima katolicanstvo,ali uprkos tome Bosanska Crkva i dalje nastavlja jacati i siriti se.Tokom cijele Srednjovjekovne Drzave Bosne,Bosanska Crkva je prakticno bila Bosanska drzavna religijska ustanova BROJ JEDAN,i iako su mnogi Bosanski Banovi i Kraljevi prihvatili katolicanstvo,vecina Bosanskog plemstva je priznavala Bosansku Crkvu kao svoju instituciju,prije svega jer Bosansku Crkvu nikada nisu zanimale materijalne dobiti,kao recimo katolicku.

To su glavni razlozi da papa vec 1234 godine ponovo poziva na krstaski rat protiv Bosne,uz cinjenicu da je papa bio posebno razljucen po dobijanju vijesti da je Bosanski Ban Ninoslav napustio katolicanstvo i ponovo pristupio Bosanskoj Crkvi.Rat izbija 1235 godine i traje tri godine,u kojem Bošnjaci pruzaju zestok otpor krizarima.

Krizari uspijevaju izvrsiti samo nesto pljacke i ubijanja,ali nista znacajnije ne postizu tim krstaskim pohodom na Bosnu.Nakon uspjesne odbrane Bosne od papinih krizara,Ban Ninoslav ucvrscava trgovacki ugovor sa Dubrovnikom u kome se obavezuje da ce sa svojom Bosanskom vojskom stititi Dubrovnik od prijetnji iz Srbije.

Izmedju 1241 i 1242 godine dolazi do najezde Tatara na Ugarsku,sto Hrvati zele iskoristiti i izvuci se iz Ugarske drzave,te zapocinju rat protiv Ugarskog Kralja Bele IV...u cemu im Bosanski Ban Ninoslav pomaze 1243 godine.To stvara uslove za novi sukob izmedju Ugarske i Bosne,koji se zavrsava 1253 godine slamanjem Bosanskog otpora.

Na vlast dolazi Ban Prijezda,koji je inace bio Ninoslavov rodjak,te se u potpunosti stavlja pod vlast Ugarskog Kralja.Medjutim,on ne vlada cijelom teritorijom Bosne,vec dolazi do dvovlasca izmedju njega,a kasnije i njegovog nasljednika Bana Prijezde II i Bana Stjepana Kotromana,osnivaca Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic,sto traje izmedju 1267 i 1290 godine.Od 1290 do 1299 godine Bosnom vlada jedino Ban Stjepan Kotroman,a 1299 godine na scenu stupa plemicka porodica Šubic,te se ponovo uspostavlja dvovlasce u Bosni,ali ovoga puta izmedju Bana Stjepana Kotromana i samozvanog "Bana" Mladena I Šubica.

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1300 DO 1399 GODINE

Dvovlasce u Bosni izmedju Bana Stjepana Kotromana i plemicke porodice Šubic se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne,kojima vlada Ban Kotroman, 1314 godine preuzima njegov sin Ban Stjepan II Kotromanic.Šubici cak pokusavaju potpuno samovoljno prisvajati titulu "Ban Bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne,ali ih i u tome ubrzo definitivno sprijecava Ban Stjepan II Kotromanic i vec 1322 godine izbaciva plemicku porodicu Šubic iz Bosne,te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.

Poslije sloma Šubica Bosna ponovo pocinje "disati punim plucima" i pocinje prerastati u najmocniju drzavu na Balkanu.Uskoro,Ban Stjepan II Kotromanic pridodaje Bosni podrucje Huma (danasnja Hercegovina)...cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne.Ban Stjepan II Kotromanic takodjer pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije...od Dubrovnika do Splita...a takodjer pripaja Bosni i Donje krajeve (Krajina),Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromanic uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama,prvenstveno sa Ugarskom te pomaze sa Bosanskim vojnim trupama Ugarskom Kralju u gusenju raznih pobuna Ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromanic , zatim , sklapa trgovacki ugovor sa Dubrovnikom 1334 godine,a potom 1335 godine sklapa trgovacki ugovor i sa Venecijom. U svojoj Povelji Dubrovcanima 1332 godine on pise : "....Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu,da ga pozove pred gospodina Bana..."Ovo je vrlo znacajan dokument jer govori da u Bosni zive jedino Bošnjani i niko drugi,(naziv "Bošnjani"je starinski naziv za Bošnjake)-to se ocituje i na svim oficijelnim dokumentima Bosanske drzave,a i na mnogim neoficijelnim,kao sto su glose na bogumilskim vjerskim knjigama, i natpisima na steccima,gdje bogumili sebe nazivaju ISKLJUCIVO Bošnjanima...."Dobrim Bošnjanima."

Ban Stjepan II Kotromanic snazno podrzava Bosansku Crkvu,sto ga dovodi u sukob sa papom,te,da bi ga odobrovoljio pristaje 1340 godine da da veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni...i,prema nekim izvorima,smatra se da i on sam prelazi na katolicanstvo u aprilu 1347 godine,kada salje pismo papi u kome zahtijeva od njega da poveca broj obucenih katolickih svecenika u Bosni,koji trebaju biti : "...obuceni u poducavanju u vjeri i da znaju pricati nasim jezikom..." Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevacki vikarat,koji se vrlo brzo siri i ukljuciva u sebi mnogo vecu teritoriju od Bosanske Drzave,pruzajuci se sve do Rumunije...tako da vec 1385 godine Bosanski franjevacki vikarat ukljucuje u sebi 35 franjevackih manastira,od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Drzave Bosne,a to su franjevacki manastiri u Visokom,Lasvi,Kraljevoj Sutjesci i Olovu.Do 1463 godine,jos 12 franjevackih manastira biva izgradjeno sirom Bosne,dok Bosanska Crkva,uprkos tome ostaje prilicno jaka cijelo vrijeme Srednjovjekovne Drzave Bosne.

Godine 1350 Srbija napada Bosnu.Cilj srpske agresorske vojske,na cijem celu je bio car Dusan,je bilo osvajanje dijela juzne Bosne,tacnije podrucje Huma(danasnja Hercegovina).Medjutim,Bosanska vojska na celu sa Stjepanom II Kotromanicem mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjera srpsku agresorsku vojsku sa Bosanske zemlje.

Cijelo vrijeme vladavine Bana Stjepana II Kotromanica,Bosanska Drzava se privredno veoma razvija,narocito u izvozu srebra,bakra i olova,a kuje se i Bosanski Dinar - Denarius...Udajom svoje kcerke Elizabete 1353 godine za Ugarskog Kralja Ludovika I ,tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara,podigao je ugled Bosni i lozu Kotromanica priblizio svijetu vise evropske politike...Te iste 1353 godine,Ban Stjepan II Kotromanic je umro,a sahranjen je u franjevackom manastiru u Visokom...On ostavlja iza sebe Bosansku Drzavu koja je nezavisna,privredno napredna i vojno veoma snazna,ali njena snaga je veoma zavisila od kooperacije izmedju mocnih Bosanskih plemickih porodica,koje su imale veoma jak uticaj u raznim dijelovima Bosne.

Po njegovoj smrti na vlast dolazi Tvrtko I Kotromanic,koji u tome trenutku ima samo 15 godina,te ima u pocetku velikih problema sa sredjivanjem odnosa izmedju Bosanskog plemstva,a vanjske sile pokusavaju iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu,u cemu se najvise istice Ugarska,na celu sa Kraljem Ludovikom I. Poslije ucvrscivanja svoje pozicije u Ugarskoj,Kralj Ludovik pokusava da to isto ucini i nad Bosnom...Pocinje da zahtijeva razne Bosanske oblasti,mijesa se u Dubrovacko-Bosansku trgovinu i otvara ponovo pitanje Bosanske Crkve,nakon gotovo stogodisnjeg zatisja...tako da vec 1363 godine izbija sukob izmedju Tvrtka i Ludovika u kojem Tvrtko pobjedjuje.

Nakon sto je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije,zatim pripaja Bosni Zetu i juznu Dalmaciju,ukljucujuci Jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske...U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se krunise Kraljem Bosne 1377 godine u mjestu Mile kod Visokog (danasnji Arnautovici),sto je krunidbeno mjesto i svih kasnijih Bosanskih Kraljeva.Potom,Kralj Tvrtko se proglasava,poslije osvajanja novih teritorija, i Kraljem Srbije,a malo kasnije i Kraljem Hrvatske.Kralj Tvrtko ustanovljava zatim Bosansku trgovacku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je "Novi",sto se danas zove "Herceg Novi".To je izazvalo ljutnju Dubrovcana,jer su time dobivali konkurenciju u trgovini,te se koriste cinjenicom da Drzava Bosna trgovacki uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju "nagovoriti" Kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekat "Novi".

Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu.Drzava Bosna je bila PRVA drzava na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oruzje,sto je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike.Prvu upotrebu vatrenog oruzja na Balkanu,dakle,izvrsila je upravo Bosanska vojska i to 13.avgusta 1378 godine prilikom napada Venecijanske flote na primorski Bosanski grad Kotor.Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspjesno odbranila grad.

Po smrti Ugarskog Kralja 1382 godine izbijaju nemiri na podrucjima dalmatinske obale,te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i salje Bosansku vojsku u taj dio Dalmacije,te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom,zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split,Trogir,Sibenik,zajedno sa otocima Bracom,Korculom i Hvarom...jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar,koji se tada nalazio pod vlascu Venecije,cime Drzava Bosna postaje daleko najmocnija drzava na Balkanu.

U zadnjoj deceniji svoje vladavine,Kralj Tvrtko je suocen sa upadima Turaka u Bosnu,prvo u jesen 1386 godine,te u ljeto 1388 godine kod Bilece,kada Turci bivaju porazeni od Bosanske vojske na celu sa Knezom Vlatkom Vukovicem.

Nedugo potom,Bosanska vojska ponovo pod komandom Kneza Vlatka Vukovica,ucestvuje u veoma snaznoj vojnoj koaliciji,sacinjenoj,pored Bošnjaka i od Ugara,Srba,Albanaca,Grka i Bugara,koja se na Kosovu polju 1389 godine suprotstavlja Turskoj Imperiji.Iz bitke na Kosovu Bošnjaci se vracaju sa ne previse dramaticnim gubicima.U toj bitci,od svih naroda koji su ucestvovali u njoj protiv Turaka,najgore prolaze Srbi,jer Srbija poslije te bitke prakticno prestaje da postoji.

Poslije Tvrtkove smrti 1391 godine nastupa poprilicno nestabilna politicka klima u Bosni,prouzrokovana rivalstvom unutar Bosanskog plemstva,sto rezultira vema cestom promjenom Bosanskih Kraljeva,a i Ugarska takodjer pokusava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.

Neposredno poslije Tvrtkove smrti,1391 godine,novi Bosanski Kralj postaje Tvrtkov rodjak Stjepan Dabiša. 1394 godine,nakon sto u Ugarskoj dolazi na vlast Kralj Sigismund Luksemburski,te Bosanski Kralj Stjepan Dabiša gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske,Slavonije i nad dijelovima Dalmacije,koje osvaja novoustoliceni Ugarski Kralj.

Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera Bosansko plemstvo da za novoga Kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju,koji je bio veoma prougarski orijentisan.

crnibiser · samotvoja24

ZEMLJA BOSNA U PERIODU OD 1400 DO 1463 GODINE

1404 godine Bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog Kralja Bosne Stjepana Ostoju,i na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II,inace vanbracnog sina Kralja Tvrtka I...Ovo izaziva bijes Ugarskog Kralja Sigismunda Luksemburskog,koji bivsem Kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoc te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409 godine.Potom 1414 godine,novi snazan vojnopoliticki element izlazi na scenu,a to je bila Turska Imperija.

Turska Imperija podrzava Bosansko plemstvo i proglasava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog Kralja Bosne...te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske,sa jedne strane i Tvrtka II i Turske Imperije sa druge strane.Stjepan Ostoja i njegovi Ugarski pomagaci bivaju totalno porazeni u centralnoj Bosni 1415 godine,mada se on nekako odrzava na vlasti,a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojic , postaje Kraljem Bosne ,da bi konacno 1420 godine Kralj Tvrtko II ponovo preuzeo Bosanski prijestol.

Nedugo potom i sam Kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj,jer je trebao Ugarsku pomoc protiv pobune Bosanskih plemica Sandalja i Radivoja Ostojica,sina bivseg Kralja Ostoje,koji,uz Tursku pomoc ovladavaju vecim dijelom Bosne u periodu od 1433 do 1435 godine.

Tvrtko,pak,ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443 godine,a njegovu vladavinu karakterise obnova Bosanskih gradova i jacanje utjecaja franjevaca u Bosni.Po njegovoj smrti,1443 godine,Bosansko plemstvo postavlja na vlast Kralja Stjepana Tomaša.

Najmocniji Bosanski plemic na teritoriji Huma,Stjepan Vukcic Kosaca,odbija u pocetku priznati Stjepana Tomaša za novog Kralja Bosne,sto je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju,a taj sukob okoncava 1446 godine ucvrscivanjem pozicije Kralja Tomaša,mada Bosanski plemic Stjepan Vukcic Kosaca nastavlja imati vrlo jak utjecaj na jugu Bosne,tj. na podrucju Huma,sto se oslikava u cinjenici da 1448 godine daje sebi titulu "Herceg" i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina".

Turska ekspanzija tjera Kralja Tomaša da 1450 godine zatrazi vanjsku pomoc,te se obraca papi po tome pitanju,koristeci cinjenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme,prvenstveno zbog franjevaca,koji u to vrijeme,na celu sa "Vikarom od Bosne" po imenu Jacob de Marchia,nastoje uspostaviti katolicku dominaciju u Bosni,uz napomenu da je Kralj Tomas 1445 godine presao sa bogumilstva na katolicanstvo,sto je papa zelio u potpunosti iskoristiti.Takodjer,papa je bio opsjednut i pitanjem Bosanske Crkve,optuzujuci je,po ko zna koji put,za herezu...tako da 1459 godine Kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da zapocne progoniti heretike u Bosni.On saziva starjesine Bosanske Crkve i nudi im veoma skucen izbor : ili da prihvate katolicanstvo ili ce biti protjerani iz Bosne.Prema papinim kasnijim zapisima,njih oko 2000 pristaje da predje na katolicanstvo,a od ostalih ,koji ne prihvatise,oko cetrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru juzne Bosne,na prostoru Huma i nalaze zastitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosace,koji je i sam bio bogumilske vjere,o cemu postoji i detaljan opis koji je zabiljezio,tadasnji papa, Pio II koji kasnije ,u svojim "Commentarima", pise:"Kralj Bosne,da opere ljagu sto je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje krscanske vjere,ili,kako mnogi drze,potaknut pohlepom za novcem,prisilio je manihejce(bogumile),kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu,da se isele iz kraljevstva,ostavivsi svoju imovinu ,ako nece primiti Kristovo krstenje.Oko dvije hiljade pokrstilo ih se,a oko cetrdeset hiljada ili malo vise,koji su se tvrdoglavo drzali zabluda,pobjegli su Stjepanu(Vukcicu Kosaci),vojvodi bosanskome,svome drugu u nevjeri."(Mehmedalija Bojic,"Historija Bosne i Bošnjaka",str.32,Sahinpasic,Sarajevo,2001.) ...Dakle,nije islo tako glatko sa "obicnim" Bošnjacima,koji se potpuno oglusuju na poziv Kralja Tomaša da predju sa bogumilstva na katolicanstvo mada mnogi bjehu i porobljeni i poslani u Rim,gdje su bili preobraceni na katolicanstvo "na miran nacin".

Unatoc svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta medju Bošnjacima,te papa "mijenja taktiku",te 1461 godine salje svoje misionare sirom Bosne,pokusavajuci preobratiti Bošnjake na katolicanstvo mirnim putem,kada mu to vec nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.

Te iste,1461 godine,Stjepan Tomaševic,sin Kralja Tomaša biva postavljen za novoga Kralja Bosne.On se suocava sa jakom prijetnjom od Turskih osvajaca i njihovim pretenzijama prema Bosni,te upucuje svoj apel za pomoc u odbrani od Turske Imperije...Ugarski Kralj obecava pomoc Bosni 1462 godine,poslije cega Kralj Stjepan Tomaševic odbija platiti danak Turskoj Imperiji,cime je uvjetovala mir u Bosni.

Godinu dana poslije,1463 godine velika Turska vojska,pod komandom Mehmeda II napada Bosnu.Prva Bosanska tvrdjava koja je pala,bila je stara Bosanska Kraljevska tvrdjava Bobovac,koja je pala 20.juna 1463 godine,te Kralj Stjepan Tomaševic prelazi u tvrdjavu u Kljucu...Opkoljen Turskim snagama odlucuje da se preda,nakon cega biva pogubljen od strane Turske vojske.

Poslije toga Bošnjaci sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Turskom i u samo sedam dana predaju kljuceve od jos 20 tvrdjava sirom Bosne,koja od te 1463 godine,postaje dijelom Turske Imperije,a vecina Bosnjaka,prvenstveno bogumila, prihvata Islam kao svoju vjeru.

crnibiser · samotvoja24

BOŠNJACI I BOSNA

Sve do kraja 19-tog stoljeća Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv."Hrvatima" nit tzv."Srbima",nego Bošnjacima,a tzv."srpsko-hrvatski" politički faktor nije imao nikakvog značajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadašnjoj historiji.

Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam među Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv."hrvatstvo",dok "pravoslavaca" praktično nije ni bilo u Bosni sve do okupacije Bosne od strane Turske Imperije.

Međutim,krajem 19-tog stoljeća to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noći postaju tzv. "Hrvati" i tzv. "Srbi".Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada počinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije događalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje.

O Bosnjacima,kao jednom narodu tri razlicite vjere,govori,1844 i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin,govoreci o "potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena".

Osvrnimo se,dakle, na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze: ...K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli."

Da bi plan velike Srbije tekao bez većih problema,i posrbljavanje Bosnjaka muslimana izvrsilo kako je zamislio,Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opca historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka",i od strane "čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg." (ovdje je znacajno primjetiti da Garasanin ne spominje nikakve millete,nego na vise mjesta koristi narodno ime Bosnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni,dakle kao zajednicki naziv svih Bosnjaka,bez obzira na vjeru).

Meta njegovog programa bili su i pravoslavni i katolički Bošnjaci,tako Garasanin kaze da nece biti velikih problema "preobratiti",odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja),i o tome kaze sljedece:"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.".NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!!(Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila iskljucivo u sastavu Carigradske patrijarsije. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni)I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Veci problem,pak,Garasanin vidi u posrbljavanju Bosnjaka katolika,pa o tome kaze:"Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."

Bosnjaci katolici su takodjer krajem 19-stoljeca preko noci postali tzv. "bosanski Hrvati",ali je bitno napomenuti da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo Hrvata kao nekog naroda u Bosni,to jasno uocavaju i sami hrvatski historicari kao npr.Tomislav Raukar,Nada Klaic,itd.

Tako,hrvatski historicar Tomislav Raukar kaze vrlo jasno: "U srednjovjekovnim bosanskim vrelima, prije svega u njihovu nazivlju, nema izricitih potvrda o nazocnosti hrvatskoga stanovnistva na podrucju bosanske drzave...

"Dapace, ni na nekim dijelovima hrvatskoga kraljevstva u srednjem vijeku nije bilo hrvatskoga imena. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje."

Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu,po pitanju historije svih juznoslovenskih zemalja,hrvatski historicar Dr Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE",Zagreb,1989.,dolazi do sljedecih konstatacija:

"....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca...."

Sve do pred kraj 19.stoljeca u Bosni su zivjeli jedino Bosnjaci,koji su bili triju vjera muslimani katolici i pravoslavci:

Bošnjak katolicke vjeroispovijesti fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

www.zemljabosna.com

(Edit by CharmedS
Jako mi je zao ,ali pesmu nisam mogla da ostavim morala sam da je skinem,jer mozda bi nekoga i provocirala.
Hvala na razumevanju)