Rabindranat Tagore

lovegoddess · Veštica

Modernoj mistickoj poeziji u vecini slucajeva nedostaje ono bez cega mistike nema: ili duboka metafizika, ili plamena religija... Najbolji moderni, i ujedno veliki pesnik mistickog shvatanja sveta, jeste sin zemlje koja ga je takvog jedina mogla dati, jeste indijski pesnik Rabindranat Tagore...

*******

Ruke nam se obavijaju, oči nam se upijaju, tako počinje povest naših srca...

Noć je u martu, mesečina svetli;vetar nosi slatki miris žene;moja svirala leži na zemlji zanemarena, a tvoj je cvetni venac nedovršen.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Tvoj preves boje šafrana opija mi oči. Venac jasminov, koji si isplela za me, opija mi srce drhatom kao hvala.

To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog skrivanja;nešto osmeha i sasvim malo stidljivosti i poneka tek, slatka, besmislena kavga.

ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Nikakve tajne izvan sadašnjice;nikakve borbe oko nemogućeg; nikakve senke iza ljupkosti; nikakvo pipanje u dubinama tame.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

Mi ne lutamo iz reči u večito ćutanje;ne podižemo ruke svoje u prazninu za stvarima izvan nade.

Zadovoljni smo onim što dajemo i onim što dobijamo.

Nismo iscedili poslednju kap radosti da iz nje pravimo vino patnje svoje.

Ljubav ova između tebe i mene jednostavna je kao pesma.

lovegoddess · Veštica

Kada uvece podjem sam na nas sastanak,
ptice ne pevaju, povetarac prekine svoj pohod,
a kuce pokraj ceste stoje utisane.

To su moje narukvice sto zvece sa svakim mojim korakom.
I stidim se.

Kad sedim na terasi i slusam njegove korake,
Lisce ne sumi na drvecu, i voda
miruje u reci kao mac
u krilu zaspalog viteza.

To je moje srce sto tuce glasno -
Ne mogu ga utisati.

Kad mi ljubav dodje i sedne do mene,
Kada mi telo drhti i kapci se spustaju,
noc postaje tamnija, vetar gasi moju lampu,
I oblaci skrivaju zvezde svojim velom.

To je dragulj u mojim grudima sto svetli i obasjava put.
Ne znam kako da ga sakrijem.

When I go alone at night to my love-tryst,
birds do not sing, the wind does not stir,
the houses on both sides of the street stand silent.

It is my own anklets that grow loud at
every step and I am ashamed.

When I sit on my balcony and listen to his footsteps,
leaves do not rustle on the trees, and the water
is still in the river like the sword on the
knees of a sentry fallen asleep.

It is my own heart that beats wildly -
I do not know how to quiet it.

When my love comes and sits by my side,
when my body trembles and my eyelids droop,
the night darkens, the winds blow out the lamp,
and the clouds draw veils over the stars.

It is the jewel at my own breast that shines
and gives light. I do not know how to hide it.

lovegoddess · Veštica

49

Cuvam joj ruke, grlim je i trazim
Da poljupcima opljackam njen smeh,
U narucju da otmem joj drazi
Da ispijem joj usne, tamne kao greh.

Ali ko nebu plavetnilo da uzme?
Lepotu mi se dodirnuti htelo,
Al' izmedj' ruku ona mi ispuze:
U rukama mi osta samo telo.

Gde je lepota? Gde je njen svet?
Vracam se natrag prevaren i smozden.
Ah kako telom da dotaknem cvet
Sto samo duh ga dotaknuti moze?

49

I hold her hands and press her to my
breast.
I try to fill my arms with her loveliness,
to plunder her sweet smile with
kisses, to drink her dark glances with
my eyes.
Ah, but, where is it? Who can
strain the blue from the sky?
I try to grasp the beauty; it eludes
me, leaving only the body in my
hands.
Baffled and weary I come back.
How can the body touch the flower
which only the spirit may touch?

lovegoddess · Veštica

Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti

imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi

se mogla nasmejati.

Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.

Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla

ti uciniti.

Ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam

reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla

posumnjati u njih.

Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno

onome sto mislim.

Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da

bi to mogla ti uciniti.

Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto

imam za te ; ali se ne usudjujem strahujuci da mi se

nece vratiti istom merom.

Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom

surovoscu.

Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada

saznati sta je bol.

Ceznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne

usudjujem, jer bi mi inace srce iskocilo na usta.

Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje

srce recima.

Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi to mogla

ti uciniti.

Ceznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem,

strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.

Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u

tvoje drustvo.

Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj

bol vecito svez.

lovegoddess · Veštica

I long to speak the deepest words
I have to say to you; but I dare not,
for fear you should laugh.
That is why I laugh at myself and
shatter my secret in jest.
I make light of my pain, afraid you
should do so.
I long to tell you the truest words
I have to say to you; but I dare not,
being afraid that you would not
believe them.
That is why I disguise them in
untruth, saying the contrary of what
I mean.
I make my pain appear absurd,
afraid that you should do so.
I long to use the most precious
words I have for you; but I dare
not, fearing I should not be paid with
like value.
That is why I give you hard names
and boast of my callous strength.
I hurt you, for fear you should
never know any pain.
I long to sit silent by you; but I dare
not lest my heart come out at my lips.
That is why I prattle and chatter
lightly and hide my heart behind
words.
I rudely handle my pain, for fear
you should do so.
I long to go away from your side;
but I dare not, for fear my cowardice
should become known to you.
That is why I hold my head high
and carelessly come into your presence.
Constant thrusts from your eyes
keep my pain fresh for ever.

lovegoddess · Veštica

Molitva

Tamo gde je misao bez straha i glava se drzi uspravno
Gde je znanje besplatno
Gde svet jos nije polomljen u komade
Tesnim poznatim zidovima
Tamo gde reci izlaze iz dubine istine
Gde neumorna teznja pruza svoje ruke prema savrsenstvu
Gde bistra struja razuma jos nije izgubila put
U turobnoj pustinji mrtvih navika
Tamo gde je um vodjen tvojom rukom
U uvek rastucu misao i akciju
U tom slobodnom raju, moj Oce,
Probudi moju zemlju

Prayer

Where the mind is without fear and the head is held high
Where knowledge is free
Where the world has not been broken up into fragments
By narrow domestic walls
Where words come out from the depth of truth
Where tireless striving stretches its arms towards perfection
Where the clear stream of reason has not lost its way
Into the dreary desert sand of dead habit
Where the mind is led forward by thee
Into ever-widening thought and action
Into that heaven of freedom, my Father, let my country awake

lovegoddess · Veštica

Majko, da sam malo stene a ne tvoj sin,
i da gladan pridjem tvom tanjiru
da li bi me otjerala govoreci "Odlazi odavde ti malo zlocesto stene"?
Onda idi, majko, idi! Nikad vise ti necu doci kad me zoves
i nikad vise necu dopustiti da me hranis.

Da sam ja samo mala zelena papiga, majko, a ne tvoj sin
da li bi me drzala svezanog da ne odletim?
Da li bi zatresla prstom prema meni govoreci
"Kakva nezahvalna bezvrijedna ptica!
Samo grize lanac dan i noc!"
Onda idi, majko, idi! Ja cu pobeci i odletjeti medju drvece
i nikad vise necu dozvoliti da me uzmes u svoje narucje.

lovegoddess · Veštica

Kada i zasto

Kada ti donesem sarene igracke, dete moje,
onda razumem otkud boja razigranim oblacima, vodi i cvijecu-
kada ti donesem sarene igracke, dete moje.

Kada pozelim gledati kako pleses, ja zapevam.
Onda zaista znam zasto je muzika u liscu i zasto talasi salju horove
svojih glasova u srce ustreptale zemlje-
kada zapleses uz moju pesmu.

Kada spustim slatkise u tvoje zeljne ruke,
ja znam zasto postoji med u casici cveta,
i od kuda dolazi slast zrelog voca-
kada spustim slatkise u tvoje zeljne ruke.

Kada poljubim tvoje lice da izmamim osmeh,
onda pouzdano razumem cari neba u svjetlu zore
i slasti sto ih letnji povetarac donosi mome telu-
kada poljubim tvoje oci da izmamim osmeh.

lovegoddess · Veštica

80

With a glance of your eyes you
could plunder all the wealth of songs
struck from poets' harps, fair woman!
But for their praises you have no
ear, therefore I come to praise you.
You could humble at your feet the
proudest heads in the world.
But it is your loved ones, unknown
to fame, whom you choose to worship,
therefore I worship you.
The perfection of your arms would
add glory to kingly splendour with
their touch.
But you use them to sweep away
the dust, and to make clean your
humble home, therefore I am filled
with awe.

lovegoddess · Veštica

PRIJATELJU MOJ

U nedeljnom hladu kišnoga jula

koračaš tihim korakom, nem kao noć,

i mimoilaziš strazu.

Danas je jutro zatvorilo oči, i ne haje

za užurbanu viku glasne košave;

preko uvek budnog plavog neba

prevućen je gust veo.

U šumama su umukle pesme,

a na svakoj kući vrata su zatvorena.

Ti si usamljeni putnik pustim ulicama,

O, moj jedini prijatelju, najmiliji,

na kući je mojoj kapija otvorena

ne mimoiđi je kao san.

Prijatelju, jesi li napolju u burnoj noći

na svom ljubavnom putu?

Nebo stenje kao neko ko očajava.

Noćas mi ne dolazi san.

Neprestano otvaram kapiju

i gledam u mrak, prijatelju moj!

Ne mogu ništa da poznam pred sobom;

pitam se gde je put tvoj?

Na kojoj tamnoj obali crne reke,

na kojoj dalekoj ivici hučne šume,

kroz koji varljivi ponor senki

tražiš svoj put ka meni, moj prijatelju !

U prvom osvitu čuh šapat;

trebalo je da odjedrimo ti i ja,

i niko drugi na svetu nije smeo znati

o tom putovanju našem bez kraja i cilja.

Na tom beskrajnom okeanu,

pored tvog pažljivog osmeha

pesme su moje nabujale u melodije

slobodne kao vali,

slobodne od svih stega reči.

Zar još nije vreme ? Zar još ima posla?

Gle, veče se naglo nad obalom,

i pri svetlosti koja izdiše

ptice se morske vraćaju gnezdima svojim u letu.

Ko zna kada će se odrešiti lanac

i kada će se čun,

kao poslednji odsev zalazećeg sunca,

izgubiti u noći…?

lovegoddess · Veštica

GRADINAR 46

Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mislio sam da ću biti tužan, pretužan za tobom
i da ću u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
protkanu zlatnim stihovima.
Ali, avaj, moje zle sudbe - vreme je kratko!

Mladost prolazi godina za godinom;
Proletnji dani lete; jedno golo ništa ubija
nežni cvet,
a mudrac me opominje da je život
samo kap rose na lotosovom listu.

Treba li sve to da propustim
i da samo ginem za onom jednom što mi
okrenu leđa?
To bi bilo i grubo i ludo, jer je vreme kratko.

Dođite, moje kišne noći, pljuskajući nogama;
osmehni se moja zlatna jeseni;
dođi, bezbrižni aprile, prospi po zemlji
poljupce svoje!
Dođi i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne,
koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.

Slatko je sedeti u uglu i razmišljati da ste
mi vi ceo svet.
Hrabro je poželeti sreću svome bolu, i biti
rešen,
ne dopustiti nikome da te teši.

Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata
i podiže svoje oči k mojima.

Ja mogu samo svoje suze da obrišem
i da izmenim melodiju svoje pesme:
Jer je vreme kratko!

lovegoddess · Veštica

*******
Volim te, dragane, oprosti mi ljubav moju.

Uhvaćena sam kao ptica koja je zalutala.

Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je svoj veo i ogolelo.

Pokrij ga svojim sažaljenjem, dragane, i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne možeš voleti, dragane, oprosti mi bol moj.

Ne gledaj me prezrivo iz daljine.

Povući ću se u svoj kut i sedeti u mraku.

Obema rukama pokriću svoju golu sramotu.

Odvrati svoje lice od mene, dragane, i oprosti mi bol moj.

Ako me volis, dragane, oprosti mi moju radost.

Ako moje srce ponese bujica sreće, ne smej se mom opasnom zanosu.

Ako sedim na svome prestolu i vladam nad tobom tiranijom ljubavi svoje,

ako ti kao boginja poklonim svoju milost,

podnesi oholost moju, dragane, i oprosti mi moju radost.