Charles Baudelaire-ses poemes et sa vie

rocky4 · Početnik Domaćeg.de

Sta mislite o pesmi Albatros-Sarla Bodlera posto mi treba sastav na temu "Pesma "Albatros" je skroviste Sarla Bodlera

MISS_J · ELeCTRiC_ChiCK

Dokononi mornari od zabave love
cesto albatrose, silne morske ptice
na putu nemarne, tihe pratilice
ladje sto nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.
kraljevi azura, nevesti , zbunjeni
belim i ogromnim krilima, skunjeni
masu ko veslima na obadve strane.

Malocas prekrasan, a sad smesan, jadan
krilati se putnik bori s okovima
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je slican
on se s burom druzi, munjom poji oci
ali na tlu sputan i zemlji nevican
divovska mu krila smetaju da kroci.

Prva strofa: ti mornari su ti ovde neko opste zlo, tipa zli ljudi koji guse pesnika koji se poistovecuje sa albatrosom....na putu nemaran...pa badler je bio boem...pijanica, propalica, dekadent...jednostavno BOEM, kaze on i tihe pratilice ladja sto nad ljutim vrtlozima plove! vidis kao covek iz senke koji ide za zivot ne trazeci mnogo a ne dobija ni malo! pa nije li ga se majka odrekla zbog ljubavnoka?a sad ti vrtlozi to ti je zivot...sam surovi zivot u kome se lako moze udaviti covek kao on!

Druga strofa govori o njihovom ropstvu....dakle on kao pesnik i kao albatros, ne shvacen i sam je uhvacen u to zlo ! njegov pokusaj da se izbori i dokaze je smesan svima...dakle on je odbacen...opet, imaj na umu da je to zbog dekadencije u njemu...sem toga on je bio ozloglaseni princ tame uz malarmea....i ono kad kaze nevesti, zbunjeni...na sebe misli...a opet to su kraljevi azura- odnosno svog sveta, svog uma!

Treca strova ti vuce paralelu...nekad i sad nekad prekrasan a sad smesan, jadan...i jos ponizenja kojima ga muce ovi zli dokoni mornari....no on ne reaguje na to maltretiranje jer je osobenjak, naravno i treba biti....

U cetvrtoj pravi paralelu sa sobom...kaze da se sa burom druzi i munjom poji oci...nebeske visine-visine uma!a na tlu, gde zivi ljudski svet kome pesnik kao da ne pripada, vec je kreirao svoj i uzivau svojoj fikciji....i sam kaze da je na tlu sputan i zemlji nevican.
zavrsava stihom divovska mu krila smetaju da kroci,sto ce reci...njegovi atributi kojima je bio u svom svetu veliki...ovde ga unizavaju..i od njih ne moze nikuda jer je ne shvacen!

Nadam se da ce ti ovo pomoci...Inace,Bodler je jedan od mojih omiljenih pesnika...Svidja mi se tema o kojoj treba da pises...

rocky4 · Početnik Domaćeg.de

Hvala puno.

rocky4 · Početnik Domaćeg.de

A jel mozes ako imas vremena da mi napises sastav jer ja nemam nikakvu ideju.

Molim te hitno mi je!!!

bambina23 · Početnik Domaćeg.de

Sta mislite o Bodleru?Da li delite moje misljenje da se radi o najboljem pesniku svih vremena?Koliko je koriscenje opijata uticalo na njegovu poeziju?Da li je ikada bio srecan?

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Prebačeno iz Književnosti Wink

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Sarl Bodler je bio pjesnik,kriticar,esejist i esteticar,preteca je mnogih pjesnickih strujanja u Evropi na prelazu iz XIX u XX vijek. U svojim knjizevnoteorijskim radovima on je pisao da realisticki postupak nije adekvatan samoj prirodi umjetnickog stvaranja . Realist zeli da stvari predstavi onakve kakve bi trebale da budu,a Bodler smatra da umjetnik treba zivot i pojave oko sebe da osvjetlava svojim duhom,da u njima otkriva duboko skrivenu zakonitost i tako da dovrsi prirodu,da je dogradi. I me|u beskrajno razlicitim stvarima postoje analogije ,koje treba umjetnik da otkrije i poveze u sliku svijeta. Bodler je protivnik i utilitarizma i larpulartizma. Govorio je da je "najsmjesnija stvar vidjeti cilj poezije u sirenju prosvjete u narodu",ali nije poricao duboku vezu izme|u poezije i covjeka."Necu da kazem da poezija ne oplemljenjuje naravi"-pisao je Bodler-"...ja kazem : pjesnik je umanjio poetsku snagu ako je isao na moralni cilj,jer poezija ne moze da izjednaci sa moralom i naukom." Osim poezije , pisao je i prozu i kritiku.Zbirka -Spin Pariza(1869) otvara vrata novoj vrsti proze :to su impresionisticke crtice , koje su -kao nacin pisanja , prihvacene u Evropi krajem XIX vijeka.

Otac mu je rano umro,a sa majkom i ocuhom je cesto dolazio u sukob. Godine 1841. roditelji ga salju na put oko Afrike,do Indije ,u skolu zivota.Ustedjevinu -nasljedje od oca , brzo je potrosio , pa je zivio od pisanja i objavljivanja.Ali njegova nova poezija , sokantna i nova po motivima i slikama tesko je nalazila izdavaca.Vise puta je uzaludno pokusavao da objavi prvu i jedinu zbirku svojih pjesama . Uspio je napokon 1857. da izda -Cvijece zla,ali i protiv njega i protiv izdavaca poveden je sudski proces, kaznjeni su i zbirka je osakacena za sest pjesama. Bodler je najvise napadan kao pjesnik a ne kao teoreticar.On je najvise pjevao o poroku i to maestralno izrazio u svojoj zbirci - Cvijece zla ( 1857 ), u kojoj je ostvario sintezu razlicitih knjizevnih smjerova svoga vremena , ali i mnogo vise od toga :oznacio je pocetak i utemeljenje novog poimanja poezije.Ovdje je pjevao o iskusenjima sto ih je nudio nocni Pariz,pa ga je konzervativna kritika zigosala kao bludnika i razvratnika koji siri nemoral. Posjecna kritika pod uticajem javnosti , Bodlerovu poeziju je proglasila satanskom. I Bodler , umjesto ocekivane slave , dozivio je sudski proces na kome se sudilo djelu "zbog povrede javnog morala".Pogodjen takvim odnosom Francuza prema njegovom djelu i poeziji, napustio je Pariz i otisao u Brisel.Nije dugo zivio:u cetrdesetoj godini zivota dobio je izliv krvi u mozak, zivio jos nekoliko mjeseci potpunog pomracenja uma i u teskim mukama umro u Parizu 1867.godine.

Sredisnji motiv Bodlerove lirike je romanticarska suprotnost izme|u ideala i stvarnosti.Vec naslov zbirke - Cvijece zla-govori puno o nacinu Bodlerovog spajanja suprotnosti . On u svoju poeziju ne utkiva sentimentalnost,cak bi se moglo re}i da je lisena svega lirskog,mekog,nje`nog i plemenitog.To je poezija prihvatanja zivota sa svim njegovim te{ko}ama i rugobama zajedno. Ali Bodler je veliki i moderan pjesnik po tome sto svakoj vrijednosti prilazi iz nove licne perspektive;on u svemu trazi i vidi zivot, a zivot vidi kao spoj satanskog i bozanskog, uzvisenog, duhovnog, ali i banalnog i crvotocnog. Njegova pjesma Albatros,nastala je jos 1841. za vrijeme pjesnikovog putovanja u Indiju, na{la bi podsticaj i u njemackoj i u engleskoj knjizevnosti. U ovim knji`evnostima ptica albatros je imala vrijednost simbola neshvacene i ismijane velicine, a Bodler joj je dao sasvim novo znacenje:u palom albatrosu,razlici izme|u onog prije,kad je bio"car azura",i sad kad je bijedan i jadan , on docarava prolaznost i promjenjivost sudbine posljednjom strofom cjelokupnu simboliku vezuje za sudbinu pjesnika , koji se "carem" osje}a u visinama, ali "na tlo prognan, gdje ga svijet sa porugom gura,od divovskih krila ne mo`e da hoda". Ono sto mu je u njegovom svijetu, u visinama, fantasticno orudje koje ga cini carem, oborenom albatrosu predstavlja teret, porugu i smetnju.I opet smo svjedoci totalnog dozivljaja svijeta u kojem se spajaju ljepota i strava, ljubav i smrt.U njegovim pjesmama zivi i pariska sirotinja koju je bas to siroma{tvo i bijeda bacilo tamo . On je u svojim pjesmama izrazio snazno suosjecanje sa poni`enima i razumjevanje za njihovu patnju. Pritisnut i sopstvenom rezignecijom a svjestan covjekove nemoci da izmeni tokove zivota ,on je ipak imao svijetle trenutke i pobune protiv socijane nepravde :"Boze , ti sliko moja , proklet da si!" Ali u sustini sve se zavrsavalo ovim krikom.Nesrecni covjek se ponovo predavao poroku i otrovu duse:

"Najmudriji smelo bezumlje prigrle,iz copora u tor sto usud zatvara, mocnom pribezistu opijuma hrle!,To je vjecni bilten Zemljinog cara!"

"Nemam zelju ni da prikazem ,ni da zapanjim,ni da ubijedim.Imam svoje zivce,svoja isparenja.Tezim ka apsolutnom pocinku i ka neprekidnoj noci... Ne znati nista , ne propovijedati nista,ne htjeti nista,ne osjecati nista,spavati,pa opet spavati,to je jedina moja zelja.Zelja sramna i gnusna,ali iskrena."

Sarl Bodler

"U ovu groznu knjigu unio sam sve svojesrce,svu svoju ne`nost,svu svoju religiju, svu svoju mr`nju.Istina je da }u ja napisati suprotno,da }u se svim bogovima kleti da je to knjiga ~iste umjetnosti"

"Neki su mi rekli da bi ova poezija mogla nanijeti zla,nisam se tome obradovao . Drugi ,dobre du{ice,da bi ona mogla ~initi dobra i to me nije rastu`ilo".

Sarl Bodler o zbirci Cvijece zla

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

BODLER (Šarl) /BAUDELAIRE, Charles/
Francuski pesnik

Umro: 31. avgusta 1867. (u 45-oj god.)
Uzrok: izliv krvi u mozak
Mesto: Ulica di Dom, u Parizu
Sahranjen : groblje Monparnas, u Parizu

Sifilis od kojeg je oboleo kao devetnaestogodišnjak biće posredan uzrok bolesti od koje je Bodler umro. Marta meseca 1866, za vreme jedne turneje po Belgiji gde je držao predavanja, dok je sa prijateljima obilazio crkvu Sen-Lu u Namiru, doživeće napad i stropoštati se na pod. Kad se pridigao, gotovo da nije mogao da izusti nijednu reč. Nakon nedelju dana doživeće još jedan napad usled koga je ostao paralizovan s jedne strane i gotovo savim izgubio moć govora. Poslednje razumljive reci koje je izgovorio bile su: "Ne, 'kletstvo, ne." U julu je vraćen u Pariz gde će živeti još godinu dana u tako jadnom stanju na klinici Dival, u Ulici di Dom.
Ironijom sudbine, Bodler je sahranjen na groblju Monparnas pored svog očuha koga je mrzeo, generala Opika ...

malaplavano1 · Dobro upućeni član

Ma ak mu je odgovaralo da mal pocuga i onda napravi dobru stvar... ma samo naprijed... E moji cvjetici zla... heheh

Paris_Hilton · Početnik Domaćeg.de

Ja mislim da je on bio potpuno lud.... a sem toga svako ko koristi opijate moze da pise sve i svasta pa da to ima odnosno nema vrednost....nemam pojma, nisam odusevljena.... Rolling Eyes

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Beauty

Conceive me as a dream of stone:
my breast, where mortals come to grief,
is made to prompt all poets' love,
mute and noble as matter itself.

With snow for flesh, with ice for heart,
I sit on high, an unguessed sphinx
begrudging acts that alter forms;
I never laugh, I never weep.

In studious awe the poets brood
before my monumental pose
aped from the proudest pedestal,
and to bind these docile lovers fast
I freeze the world in a perfect mirror:

The timeless light of my wide eyes.

LA BEAUTÉ

Je suis belle, ô mortels! comme un rêve de pierre,
Et mon sein, où chacun s'est meurtri tour à tour,
Est fait pour inspirer au poète un amour
Eternel et muet ainsi que la matière.
Je trône dans l'azur comme un sphinx incompris;
J'unis un cœur de neige à la blancheur des cygnes;
Je hais le mouvement qui déplace les lignes;
Et jamais je ne pleure et jamais je ne ris.
Les poètes, devant mes grandes attitudes,
Que j'ai, pour fasciner ces dociles amant,
De purs miroirs qui font toutes choses plus belles:
Mes yeux, mes larges yeux aux clartés éternelles!

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Be Drunk
by Charles Baudelaire
Translated by Louis Simpson

You have to be always drunk. That's all there is to it--it's the
only way. So as not to feel the horrible burden of time that breaks
your back and bends you to the earth, you have to be continually
drunk.
But on what? Wine, poetry or virtue, as you wish. But be
drunk.
And if sometimes, on the steps of a palace or the green grass of
a ditch, in the mournful solitude of your room, you wake again,
drunkenness already diminishing or gone, ask the wind, the wave,
the star, the bird, the clock, everything that is flying, everything
that is groaning, everything that is rolling, everything that is
singing, everything that is speaking. . .ask what time it is and
wind, wave, star, bird, clock will answer you: "It is time to be
drunk! So as not to be the martyred slaves of time, be drunk, be
continually drunk! On wine, on poetry or on virtue as you wish."