Ples

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Kako je moguće da do sada nismo imali temu o tako diiivnoj umetnosti kao što je ples Question

Ples.- (eng. dance, franc. danse, njem. Tanz, tal. danza) je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a još i crteži u spiljama pokazuju čovjeka kako pleše. U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.

Ples postoji od pamtivijeka, pretpostavlja se da je još stari krapinac micao guzom oko vatre u krug u dugim zimskim noćima.

Plesne forme

Balet
Jazz dance
Suvremeni ples
Društveni plesovi
Step
Folklor

Moderni društveni plesovi

U dugoj tradiciji plesova se neki folklorni plesovi - iz različitih razloga - u modificiranoj varijanti prenose iz naroda u "više slojeve društva", postaju općeprihvaćeni, i izdvajaju se u novu kategoriju pod nazivom "društveni plesovi". U početku u tu kategoriju spadaju razni dvorski plesovi, a tek preseljenjem valcera iz folklora među plemstvo - što je zbog međusobne bliskosti plesača i plesačice bio svojevrstan skandal - počinje era modernih društvenih plesova. Moderni društveni plesovi su uz rijetke izuzetke parovni plesovi, bazirani na popularnoj glazbi.

Danas društvene plesove možemo podijeliti na više načina. Podjela prema kategorijama natjecanja je vrlo česta, ali je i među najmanje točnima - neki su plesovi "zalutali" u "pogrešne" kategorije (primjerice u natjecateljske "latino-američke" plesove se svrstava jive, koji nije latino, te paso doble, koji nije američki ples), a u nekim natjecateljskim sustavima se nerijetko neki plesovi dodaju, ili izbacuju, već prema interesu natjecatelja i publike (show-dance natjecanja). Nadalje, uvijek postoji dvojba, da li da se plesove dijeli prema srodnosti u glazbi, ili prema srodnosti u koraku i pokretu, jer su i jedno i drugo bitni sastavni dijelovi plesa, a te podjele nisu uvijek u skladu.

Možda bi najbolja podjela društvenih plesova mogla biti ona prema njihovom zemljopisnom, vremenskom i kulturuloškom podrijetlu:

Klasični (europski) društveni plesovi:

Valceri (Bečki valcer, Engleski valcer, Boston-vals, Country-vals, itd.)
Grupa foxtrot-plesova (Quickstep, Slow-fox,...)
Klasični tango
One-step, Two-step i slični stari plesovi
Blues
itd.

Boogie- (ili swing-) plesovi:

Lindy-hop
Stomp (ili Stump)
Jitterbug
Boogie-woogie
Swing-step
Shag
West-Coast swing
East-Coast swing
Jive
Rock'n'Roll (u raznim varijantama, od "salonskog" do akrobatskog)
Hustle
Disco fox
itd.

Latino-američki plesovi:

Bolero (i kao njen derivat, sportska rumba)
Cha-cha-cha
Mambo
Salsa
Cuban rumba
Merengue
Bachata
Pachanga
Cumbia
Samba
itd.

Tradicionalni plesovi:

Paso doble
Argentinski tango
Polka (kao društveni ples)
Western Polka (ili Country-Polka)
Meksički valcer
itd.

Pomodni plesovi:

Charleston
Shimi
Twist
Boogaloo
Calypso
Bossa-nova
Lambada
Reaggeton
itd.

Napominjemo da ovaj popis ni u kojem slučaju ne može biti konačan, obzirom da je plesova bezbroj: neki isti plesovi nose i više imena (npr. neki od boogie-plesova), ponekad i različiti plesovi nose isto ime (npr. hustle), neki plesovi jednostavno i nemaju imena (npr. ples u paru F. Astaira), neki su na granici društvenog plesa i folklora (npr. cuban-rumba), iz nekih stilova pojedinih plesova se izrodi novi ples (opet boogie), kod nekih se zapravo radi o mješavini raznih plesova (salsa), neki u drugim dijelovima svijeta dobiju sasvim novi karakter (brazilski tango), i tako do unedogled... Ukratko, ples je živa materija, koja se razvija zajedno s ljudima koji se njome bave, i samim tim će popis i kategorizacija svih plesova uvijek biti nedovršeni.

(preuzeto sa http://hr.wikipedia.org/wiki/Ples)

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Balet je plesna forma koju danas najčešće vidimo u izvođenju profesionalnih plesača u kazalištu ili na nekoj drugoj sceni.

Vrste i forme baleta

Kao i ostali plesovi, balet može grupni nastup ili solo izvedba. Postoje baleti s radnjom ili bez nje, pa je i muzika programska ili apsolutna; istina, igrači katkad tumače i apsolutnu muziku programski. Sadržaj jednog baleta (npr. Petruška Stravinskog) se može uporediti sa operom. Radnja se najradije odvija tako da dolazi do smenjivanja solističkih partija, dueta (francuski pas de deux) i grupnih nastupa. Kao epizoda, balet se javlja i u operi, bilo bez ikakve veze s radnjom (kao u La traviati Giuseppea Verdia) bilo da je utkan u zbivanje (na primjer Bahanal u Wagnerovom Tannhäuseru).

Balet kao temeljni plesni pokret

Balet je jedna od najstarijih plesnih tehnika koja je temelj svim ostalim plesnim stilovima.

Balet karakteriziraju stroge forme tijela i otvoreni položaj stopala, što znači da je cijela noga zarotirana iz kuka prema van za 180 stupnjeva.

Baletna tehnika ne poznaje upotrebu sile i naglih pokreta. Svi pokreti moraju biti kontrolirani i ne smiju se izvoditi sa zgrčenim mišićima, već istegnutim u «daljinu».

Elementi koji se uvježbavaju su veliki i mali čučnjevi, istezanje i dizanje nogu, rad stopala, različiti nagibi i rotacije tijela, različite vrste okreta i skokova koji se mogu izvoditi iz velikoga ili malog čučnja, s obje ili jedne noge i sl.

Balet nije samo za profesionalce, već je i izvrsna aktivnost za rekreativce.

Razlika između rekreativnog i profesionalnog bavljenja plesom je samo u tome što rekreativci izvode manje komplicirane elemente. Rekreativci također ne moraju imati stupanj otvorenosti do punih 180 stupnjeva, već onoliko koliko to dopuštaju individualne prirodne predispozicije tijela.

Povijest klasičnog baleta i plesa uopće

Balet nije zasebna plesna umjetnost već je neizbježna stepenica u razvoju plesa.

Počeci plesa

Ne znamo pouzdano kada je čovjek počeo plesati, no možemo pretpostaviti da je to bilo negdje od samih početaka. U gotovo svim sačuvanim plemenskim kulturama nalazimo plesove koji nisu tek spontani izljevi osjećaja (veselja, bijesa...), nego su to uobličene, ritmizirane sekvence koje se izvode na odabranom mjestu s nakanom da proizvedu naročiti dojam na one koji gledaju. U starije doba najčešće su to bili rituali kojima se molilo bogove da podare kišu, bogatiji urod, povećanje plemena i sl.

Prve organiziranije plesne forme

Grčko kazalište upućuje nas na prikazivanje koje se sastojalo od pjesme i plesa, i bilo je sastavni dio dionizijske proljetne svetkovine. U početku je proslava bila improvizirana, no s vremenom su se počele izvoditi složenije pjesme i plesovi, da bi nakon toga započela takmičenja u prikazivanjima. Grupe koje su sudjelovale u takmičenju uvježbavao je «choregus», iz čega se korijeni današnja riječ «koreograf», a nastupale su u «orchestru», kružnom plesnom prostoru teatra na otvorenom.

Razvoj profesionalnog plesa

Profesionalni ples se razvio u Rimu, a prikazivao je tragedije ili mitove u solo izvedbi. Pomoću odgovarajuće muzike, s mnoštvom kostima i maski, plesač bi uzastopce portretirao sve moguće likove upletene u njegovu priču. Dojam bi pojačavao okretima, uvijanjima, nagibima i skokovima. No iskazivanje fizičke vještine nije bio primarni cilj. Zadatak plesača je bio da pokaže ljudsku narav i emocije u svoj njihovoj raznolikosti: ljubav i gnjev, mahnitost i bol, sreću i tugu, ljubomoru i sl. Za ples je neobično značajan čimbenik tehnička vještina izvođača. Plesač stalno proširuje raspon svojih mogućnosti, u nastojanju da ovlada pokretima koji bi bili viši, brži i savršeniji od dotad viđenih. Da bi mu se u tome pomoglo, njegovo se školovanje produljilo i produbilo, te je u oblikovanju snage, fleksibilnosti i koordinacije ono postalo sistematičnije.

Svaka epoha je obogatila plesni vokabular, osiguravajući narednom naraštaju koreografa obilniju građu.

Ples u srednjem vijeku

Postoje i zapisi o putujućim zabavljačima, uključivo i plesačima, koji su u srednjem vijeku uveseljavali plemstvo po dvorovima, a kasnije je pučke zabave preuzelo plemstvo. Crkvene vlasti su, nastojeći ukinutu poganske obrede, uvidjele da je gotovo nemoguće iskorijeniti tradicionalne forme, premda im je uspjelo lišiti ih njihova izvorno magijskoga značenja.

Početak temelja klasičnog baleta

U ranom 16. stoljeću u Italiji, prvi puta se spominje naziv balletti, koji je označavao figuralni ples. Iako je svaki ples imao neku temu, s drugim ga je plesovima povezivao jedino opći mitološki karakter sadržaja.

U osnovi su balletti bili scenski prilagođene verzije društvenih plesova toga doba. Neki su proizašli iz dvorskih protokola, a drugi iz zabava seljaka. Uz ballette se javljaju i tekstovi s uputstvima koja su imala precizirati broj izvođača koji sudjeluju u plesu, te da li su oni svrstani u parove ili poredani u liniju.

Krajem šesnaestog i početkom sedamnaestog stoljeća tekstovi postaju sve precizniji i daju nam jasno tumačenje pravilnog položaja plesačevih stopala na početku koraka, kao osnove iz koje se razvilo pet pozicija klasičnog baleta. Ilustracije pokazuju da su stopala okrenuta od tijela – ne do te mjere da bi bila potrebna neka naročita gipkost, no dostatno da bi to djelovalo otmjeno. Tu je začetak baleta otvorenih pozicija nogu.

Premda su koreografi bili profesionalci, ballette su izvodili amateri - dvorani za zabavu svoga staleža. Zbog toga su koreografi, svjesni ograničenih sposobnosti svojih učenika – izvođača, jednostavne korake slagali u zamršene obrasce tako da bi ipak bili zanimljivi.

Koreografi su znali da publiku ne mogu zadiviti koracima, koje izvođači ni ne znaju vješto izvesti i koji se iz gledališta ionako dobro ne vide, nego tlorisom – složenim geometrijskim oblicima koji bi se sastavljali, rastvarali i ponovo sastavljali.

Baleti se nisu izvodili na uzdignutim pozornicama, već u središnjem prostoru velikih sala, dok je publika sjedila u povišenim galerijama koje su se protezale uzduž triju strana plesnog prostora.

17. stoljeće / razvoj baleta u klasičnom smislu

Balet se u klasičnom smislu razvio u Francuskoj. Najčuveniji plesač sredinom sedamnaestog stoljeća bio je Louis XIV; odjeven kao Apolon, Kralj – Sunce vladao je francuskim i europskim baletom.

Sada je i obična publika koji puta smjela prisustvovati izvedbama, a u nekim izvedbama su se pojavljivali i profesionalci. No balet je i dalje ostao sredstvom koje je prvenstveno imalo služiti plemstvu. Kada je napustio scenu, Louis XIV. je oformio školu za osposobljavanje plesača. Isprva su svi plesači bili muškarci, a s vremenom se pojavljuje i nešto žena.

18. stoljeće/odvajanje plesa za zabavu od profesionalnog plesa

U osamnaestom stoljeću je točno pobrojano svih pet pozicija, sve je veći naglasak na otvorenosti, pa se sada stopala postavljaju tako da tvore pravi kut. Plesalo se na sceni, a publika je sjedila ispred plesača. Tlorisi nisu više bili vidljivi, već u prvi plan dolaze pokreti.

Skokovi postaju sve češći i pojavljuje se mnoštvo pirueta.

Proširio se jaz između društvenog i teatarskog plesa, za scenu je norma bila nešto slobodnija. Suknje balerina se skraćuju na visinu do gležnja kako bi i one mogle izvoditi skokove, a cipele na petu se zamjenjuju cipelama bez pete radi čvršćeg pliea prije skoka. Kasnije se suknje i korzeti zamjenjuju jednostavnom laganom haljinom. No muškarci su u baletu i dalje nadmoćniji.

19. stoljeće/završna faza konačnog oblika forme klasičnog baleta
U devetnaestom se stoljeću plesne predstave počinju stvarati za manje elitnu publiku – za srednju klasu u usponu.

Noge se otvaraju do punih 180 stupnjeva, a baletni je klas progresivan niz vježbi, počevši od jednostavnih pokreta, pa sve do najsloženijih skokova i okretaja.

Sistematično vježbanje pospješio je brz napredak tehničke vještine. Žene su počele plesati na vrhovima prstiju. U početku je to bila tek trenutna poza, onda nekoliko brzih koraka, a potom još nekoliko. S vremenom je balerina naučila kako da opšivanjem pojača vrhove svojih papuča kako bi je one bolje podupirale (špice su se pojavile mnogo kasnije).

Balet danas

Krajem devetnaestog i u dvadesetom stoljeću struktura postaje savršeno precizna i ističe se ljepota linije. Solo plesovi, poznati kao varijacij' sada se uvijek grade na nekom motivu ili su inspirirani nekom posebnom osobinom plesača za kojeg su bili kreirani.Pas de deux uvijek sadržava propisan adagio za oboje plesača, varijaciju za svakog posebno, te tehnički briljantan allegro. Fouette, šibajući okret, doživljava svoj razvoj i ubrzo ih je većina plesačica uspjela izvesti trideset i dva na špici.

Muškarci se vraćaju plesu i sada muško – ženska zastupljenost postaje ravnopravna.To je i doba špica kao zasebnih papučica koje se razlikuju od mekanih.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Jazz dance je modernija tehnika proizašla iz klasičnog baleta, kao uostalom i sve modernije plesne tehnike. Bazira se na baletnoj tehnici koja je nadopunjena opuštenijim plesnim elementima, odnosno slobodnijim pokretima. Pozicije nogu u jazzu su malo zatvorenije nego u baletu zbog čega je opterećenje bokovima za nijansu manje, ili potpuno zatovrene. No kod rekreativnih plesača baleta se ni ne zahtijeva potpuna otvorenost, već otvorenost u granicama mogućnosti pojedinca.

Otvorenost znači rotacijsku sposobnost bokova kako bi se dobio položaj nogu u kojem pete stoje jedna nasuprot druge, a prsti su otvoreni prema van.

Balet ima strože forme, dok je u jazzu dopušten veći stupanj stilske opuštenosti. Za jazz dance su također karakteristične izolacije u kojima se tijelo dijeli na dijelove, od kojih svaki dio radi svoj pokret, izoliran jedan od drugog. Balet se pleše na klasičnu muziku, a jazz dance na pop ili bilo koju drugu muziku. Kao i u baletu i društvenim plesovima, jazz dance se pleše i u paru, uključujući i podrške, a ne samo solo ili grupno.

Osnovne vrste jazz dancea

Lirski jazz

čuva u sebi pravilne linije tijela i pokreta
pokreti su fluidni i mekani
koristi puno baletnih elemenata
zove se još i mekani jazz
možemo ga vidjeti u filmovima poput West side story, Fame, Stayin' alive, Flashdance

Street jazz

noviji smjer jazz tehnike
uključuje energične i oštre izolacije i sinkopirani rad nogu
obično se izvodi na rock glazbu i na oštrije, energičnije pop ritmove
zastupljenost baletne tehnike je velika
zove se još i tvrdi jazz
može se vidjeti u filmu Center stage

Musical comedy jazz

teatralni jazz koji se izvodi u svim plesnim mjuziklima
za taj stil je karakteristično da pokreti naglašeno prate tijek priče komada u kojem se izvode
često se koriste rekviziti kao što su šeširi, štapovi, stolice i sl., a kostimi su blještavi i upadljivi
može ga se vidjeti u filmovima Annie, Cabaret, All that jazz, Chorus line

MTV jazz

najnoviji smjer tehnike koji je zastupljen u spotovima pjevača kao što su Justin Timberlake, Britney Spears, Christina Aguilera, Missy Elliot, Jennifer Lopez
nastao je u svrhu povećanja kvalitete scenskih nastupa pjevača
karakterizira ga oštrina i odsječenost pokreta
baletna tehnika je ovdje vrlo malo zastupljena, jer se bazira na oštrim, brzim i energičnim izolacijama i okretima tijela

Povijest Jazz dancea

Završetkom prvog svjetskog rata dolazi do društvene revolucije koja odbija običaje i vrijednosti prijašnjih generacija i čiji je moto bio živjeti život do kraja. Ples sada postaje manje formalan, a muzika koja izbija u prvi plan je jazz.

Jazz je muzika crnaca koji su europsku muziku obogatili afričkim ritmovima. Sama riječ u njihovom slengu znači «sex». Nastao je kao kontrast tradicionalnoj muzici, a sadrži u sebi ritmičke sekcije baseva, bubnjeva, trombona, klarineta i sl. Za njega su karakteristične sinkope, a svaki dobar jazz mora u sebi prezentirati i swing. Jedni od prvih plesova koji su se plesali na jazz su bili charleston, step i foxtrot.

Miješanjem baleta i gore navedenih plesova, formirao se stil plesa koji se prvo zvao "stage dancing", a kasnije je bio primenovan u naziv "jazz dance". Jazz je uglavnom bio muški ples s nešto žena, da bi kasnije postao jednako zastupljen i muškarcima i ženama.

Glavna karakteristika jazz dancea su izolacije u kojima se tijelo dijeli na dijelove, od kojih svaki dio radi svoj pokret izoliran jedan od drugog. Ta "aritmičnost / asimetričnost" je ujedno i karakteristika jazz muzike.

Danas se jazz dance izvodi na sve vrste glazbe.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Društveni plesovi se uglavnom plešu u paru. To su menuet, tango, rock n roll, salsa, mambo, pasodoble, cha cha cha, valcer, polka... Trenutno su vrlo popularni Latino-američki plesovi. Mnogi uzimaju tečajeve da bi u svoj život unijeli malo latino ritma. No još uvijek nisu popularniji od valcera koji je već stoljećima omiljen na svadbama!

Društveni plesovi stoljećima su omiljeni način društvene zabave. Stariji društveni plesovi zahtjevali su učenje koraka i pokreta, a plesna vještina bila je dio kulturnog ponašanja i društvenog statusa. Za dobro obrazovanog čovjeka nepoznavanje plesa bilo je ravno nepismenosti.

Ples najčešče prati instrumentalna glazba, nešto rjeđe vokalno-instrumentalna. Na svim društvenim plesovima obavezno su svirali glazbenici. Tek od 20. st., nakon izuma radija i gramofona, može se plesati bez prisutnosti izvođača.

Za izvođenje plesne glazbe važan je jasno naglašen glazbeni puls i pravilna metrika. Svaki društveni ples ima karakterističan tempo, ritam i glazbeni metar čime se lakše prepoznaje slušanje glazbe.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Step je vrsta plesa. To je veselo, bučno, ritmično plesanje prilikom kojega se korištenjem stopala proizvode različite zvukovi.

Ples (eng. dance, franc. danse, njem. Tanz, tal. danza) je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a još i crteži u spiljama pokazuju čovjeka kako pleše. U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.

Poseban način korištenja stopala razlikuje step od ostalih vrsta plesa i daje mu posebnu draž. Kada gledate bilo koju drugu vrstu plesa, vi vidite ali ne čujete ritmičke uzorke. Vi čujete glazbenu pratnju i povezujete ono što vidite sa zvukom. U stepu, uz to što vidite, vi i čujete ritmičke uzorke koje proizvode pokreti stopala. U tome je posebna čar i draž stepa. Ono što proizvodi zvuk je stopalo. Da bi zvuk bio jači, pleše se u cipelama sa metalnim pločicama na petama i prstima. Te pločice se zovu tepovi. U ovoj vrsti plesa postoji očita razlika između 'pravog' i 'krivog'. Uska koordinacija zvuka i pokreta s glazbom čini plesača svjesnijim pogrešaka.

Povijest stepa i najpoznatiji plesači

Ono što mi danas znamo pod stepom zapravo ima dva izvora, koji su se tijekom povijesti izmiješali. U originalu, step je došao iz Irske oko 400. g, i taj ples se često naziva 'pradjedom' stepa, no step koji mi danas poznajemo su ustvari započeli crnački robovi na jugu SAD-a koji su udarali ritam i plesali na riječnim brodovima. Nakon neuspjelog ustanka robova 1739. god. robovima je bilo zabranjeno svirati bubnjeve, rog i ostale instrumente pomoću kojih su se zabavljali. Našavši se u nezavidnom položaju, robovi su svoju muzikalnost i ritmičnost izražavali toptanjem nogu, udaranjem dlanom u dlan, pucketanjem prstiju te lupanjem i bubnjanjem po tijelu. Vlasnici plantaža su nazivali ove plesače 'the Levee dancers' ili 'plesači riječnog nasipa'. Za te plesače cipele nisu bile bitan faktor plesanja, neki su ih nosili, a neki ne. Domorodački američki način stepanja predstavlja kompleksne i sinkopirane ritmove. Step i Irski clog su vrlo slični, uglavnom zato što step ima duboke korijene u clogu. U clogu pozornost se ne posvećuje gornjem dijelu tijela koje mora biti potpuno mirno i to se vrlo strogo poštuje. Postoji legenda da je tomu razlog također jedna zabrana-naime i Ircima je zbog društvene situacije bilo zabranjeno plesati pa su, da bi napakostili režimu, plesali pored prozora, proizvodeći glasne zvukove, a gornji dio tijela im se nije micao. Danas se taj stil plesa zove Irski step i postao je poznat kroz plesne predstave Michael Flatleya. No, vratimo se počecima. Ropsko plesanje je prvi puta kazališno uprizoreno 1828. u tzv. minstrel showu, kroz ples Thomasa 'Daddya' Ricea, Jube (William Henry Lane) i drugih crnih stepera. U isto vrijeme se počinju razvijati dvije tehnike stepanja:'buck and wing' tehnika, koju su karakterizirale izuzetna brzina i drvene cipele, a tako je plesao duo Jimmy Doyle i Harland Dixon, te 'soft shoe' tehnnika, koja se plesala lagano i opušteno u mekanim kožnim cipelama, a proslavio ju je George Primrose. Obje tehnike se s vremenom spojile u jednu.

Primarna zadaća step plesača je uvijek bila da zabavi. Mjesto mu je bilo u popularnom kazalištu, a sve do pojave pokretnog filma i televizije publika mu je bila stanovništvo srednje i donje klase, umjesto elite i sofisticiranog društva. 1902. producent Ned Wayburn stvara kazališnu predstavu pod nazivom 'Minstrel Misses' (Minstrel gospođice) i prvi puta u povijesti profesionalno i javno koristi naziv Tap i Step Dance. Gospođice su nosile cipele sa drvenim potplatima na petama i prstima. Skoro cijelo desetljeće, sve do negdje oko 1910. plesači su koristili cipele sa drvenim potplatima, sve dok se netko nije sjetio pričvrstiti penije, novčiće na pete čizama da bi pojačao zvuk, i tako stvorio po prvi puta ono što danas nazivamo step cipelama. Uz novčiće, raznolikost step koraka, korištenje pljeska i udaraca po tijelu, i dalje su bili u upotrebi. 1920.'ih Bill 'Bojangles' Robinson (1878-1949), postaje najpoznatiji američki step plesač. Najveći san svakog plesača bio je vidjeti velikog Bojanglesa, ili plesati kao on. Svi su nastojali poput njega držati gornji dio tijela opuštenim i pri tom naglasiti ritmičko sinkopiranje stopalima. Govorilo se on može otplesati najlakšu točku na svijetu da ljudi ne primijete, zbog svojeg neopisivog šarma i karizme. On je mogao izludjeti plesača kompleksnošću određenog koraka koji je izgledao tako lagano. Kada sami step plesači govore o velikom Bill Robisonu, govore o najvećem plesaču svih vremena. Postojali su drugi koji su mogli otplesati najprecizniju i najtočniju kombinaciju, ali nitko nije toliko cijenjen među plesačima kao Bill Robinson. Zanimljivo je da je u svoje doba bio toliko slavan da je na njegovu 60.-u godišnjicu sudjelovanja u show biznisu, njujorški gradonačelnik W. O'Dwyer proglasio Dan Billa Robinsona.

Step je dolazio na mala vrata, a posebno je dobio na značaju 30.'ih i 40.'ih godina 20. st., kada se ljudi ubrzano upoznaju sa tim načinom plesa. Plesači poput Fred Astairea, Paul Drapera i Gene Kellya dodali su u step elemente i pokrete iz baleta i modernog plesa. Mislim da smo svi čuli za Fred Astairea (1899-1987), američkog plesača i glumca, poznatog po svojem sofisticiranom stilu plesa i glumi u glazbenim komedijama. U svojim mladim danima plesao je sa svojom sestrom Adelle i kao duo su bili poznati plesni tim s Broadwaya koji je plesao u mjuziklima. Kada mu se sestra povukla, Fred je započeo karijeru u filmovima. Mnoge su njegove uloge nezaboravne, sa partnericama poput Judy Garland i Audrey Hepburn no najveći uspjeh postigao je sa Ginger Rogers. Zajedno su razvili elegantan plesni stil, zapažen po tehničkom savršenstvu i intimnosti. Kao možda najveći plesač svog vremena, Astaire je kombinirao svoje tehničko umijeće sa smislom za humor. 1949. njegov rad je priznat i od američke Akademije posebnom nagradom. Nacionalna Akademija Znanosti i Umjetnosti posthumno mu je dodijelila Grammya za životno djelo 1989. Njegova autobiografija se zove Koraci u vremenu (Steps in time, 1959.) Drugi velikan stepa tog vremena je Gene Kelly (1912.-1996.), američki plesač stepa i klasičnog baleta, najpoznatiji po svom radu na velikim holivudskim mjuziklima. Počeo je plesati u majčinoj plesnoj školi, nakon Broadwaya preselio se u Hollywood, otplesao je desetke filmova, a najzapaženija uloga mu je u slavnom filmu 'Singin' in the rain'(1952). Za svoj rad dobio je mnoge nagrade, pa tako i posebnu nagradu američke Akademije za zasluge u koreografiranju na filmu (1951), posebnu nagradu Legije časti od francuske Vlade (1960.), te dvije nagrade za životno djelo-jednu od Kennedy centra (1982.), a drugu od Američkog Filmskog Instituta. 1994. je dobio i Nacionalnu medalju za umjetnost.

Kada se step preselio na filmsko platno, unatoč mnogim pozitivnim promjenama, poput toga da su sada stvarno svi znali što je step, dogodile su se i neke negativne promjene, a to je da je velika većina crnih plesača zamijenjena bijelim. 50.'ih je step polako gubio na popularnosti, i to iz mnogih razloga, poput promjena stila u glazbi i trendu uvođenja klasičnog baleta u filmove. Step je opstao samo kao ples 'za gušt' i užitak plesača. Ranih osamdesetih niz filmova sa Gregory Hinesom vraća step ponovno na kartu i pridonosi ponovnom rastu njegove popularnosti. Gregory Hines (1946-2003.), američki je plesač, glumac i zabavljač. Osim što je poznat kao plesač, također je i poznat glumac koji je nastupao na pozornici, u filmovima i na televiziji. Počeo je plesati zajedno sa bratom s kojim je sudjelovao u točki 'the Hines Kids', a kasnije im se pridružio i otac. Svirao je i pjevao u bendu, nastupao na Broadwayu i u hollywoodskim filmovima. Najpoznatiji plesni filmovi su mu The Cotton Club (1984.), White Nights (1985.), i Tap (1989.). Mlađoj generaciji poznat je po neplesnoj ulozi Ben Doucettea u humorističnoj seriji ‘Will & Grace'. Dobitnik je nagrade Emmy 1989. i Tony 1992.

Osnovni smjerovi u stepu

Ritmički ili crnački način stepanja

Slično kao i u samom Jazz plesu, tako se i u stepu razvio način plesa koji slobodno nazvati crnačkim načinom. Osnovna mu je značajka izvesti što veći mogući broj varijacija na određenu temu, a u biti poigravati i svirati popularne ritmove. U početku su crni steperi stepali gdje god su stigli. Najčešće je to bilo na uglovima ulica, u tavernama, a krajem 19. st. i u putujućem showu. Plesači su pritom ostvarivali efekt svirke na bubnjevima. Tako su iz redova plesača potekli neki poznati jazz bubnjari, poput Jo Jonesa. Nakon II. svj. rata izuzetno popularan postao je Sammy Davis jr., koji je uz to što je bio plesač, bio i pjevač, glazbenik i glumac. Zajedno sa svojim ocem i ujakom nastupao je u varijeteima i noćnim klubovima Los Angelesa i New Yorka. Ovaj stil plesanja se i danas pleše na isti način, a za neukog ili lošeg poznavaoca glazbe zna biti čak i pretežak.

Revijski ili Hollywoodski način stepanja

To je vrsta stepanja koja prije svega mora biti lijepa za oko. Gledajući takav ples, slušamo i glazbu, kojoj plesač udarajući pločicama o pod, daje svoj doprinos. U više je slučajeva takav način stepanja bio popraćen i vokalnom pratnjom samih plesača. Glavni predstavnici su Bill Robinson, Fred Astaire, Ginger Rogers, Gene Kelly.

Step danas

Danas, ništa nije više američko kao pita od jabuka, bejzbol...ili STEP. 1989. Američki Nacionalni Step Ansambl je osnovan i od tad bilježi nezapamćeni rast i uspjeh. Koliko Amerikanci vole step, govori činjenica da je 1989. glasanjem Kongresa donesen zakon o obilježavanju Nacionalnog dana stepa, 25. svibnja. Step je čak spomenut i u jednoj od najpoznatijih knjiga na svijetu-Guinessovoj knjizi rekorda, i to po broju udaraca koje je jedan plesač uspio proizvesti u sekundi. Sve do 1989. taj rekord je držao Roy Castle, i to od 14. siječnja 1973., sa 1440 udaraca u minuti, ili točnije 24 u sekundi. U svibnju 1989. Irski plesač Michael Flatley uspio je srušiti taj rekord, i to sa 28 udaraca u sekundi. 1998. je srušio sam svoj rekord sa nevjerojatnih 35 udaraca u sekundi. Da bismo bolje razumjeli o kakvoj se stvarno brzini radi, napomenimo da televizor proizvodi sliku brzinom od 24 sličice u sekundi. Michael Flatley (1958.-), postao je poznat po svom velikom djelu 'Riverdance-', spektakularnoj plesnoj predstavi. Rođen je kao Michael Ryan Flatley 16. srpnja 1958. u Chicagu sa irskim korijenima. Baka mu je od četvrte godine usadila u noge i srce ljubav prema irskom plesu, a nakon što se okušao i kao boksač, roditelji su ga u 11.-oj godini natjerali i službeno u školu irskog plesa. Iako po zanimanju građevinski radnik sa poslom u očevoj firmi, ples mu je bio u krvi. Majka i baka su mu nekad bile prvakinje irskog stepa a pokojnoj baki i danas odaje počast ostavljajući uvijek jedno prazno mjesto u prvom redu publike. Nakon srednje škole, otvorio je svoju školu plesa i započeo svoj put prema slavi. Nakon godina i godina plesanja i sviranja flaute, 1993. su mu se otvorila sva vrata kada ga je na jednom plesnom nastupu vidjela irska Predsjednica i bila toliko oduševljena da je naručila plesnu točku za spektakl pjesme Eurovizije u Dublinu 1994. Sve nakon toga je povijest. Na Eurovizji je točka trajala 7 minuta, a publici se toliko svidjela da je perasla u cjelovečernji show koji je počeo funkcionirati 1995. Jednako bombastično kao što se show proslavio, tako se i Flatley nakon samo nekoliko mjeseci iz nepoznatih razloga povukao iz točke i desetak dana nakon počeo koreografirati svoje životno djelo, 'Lord of the Dance'. To je priča utemeljena na staroj keltskoj legendi. '...kada je vrijeme stajalo i Erin je bila božica svega...sve priče su bile napisane i svatko je znao sve dijelove. Ali stari klanovi su čuli podrhtavanje i san Duha je bio prekinut. Nova tamna sila se izdigla da se suprotstavi Lordu Plesa. Duh putuje kroz vrijeme i prostor da pomogne Lordu Plesa zaštititi njegove mitske stanovnike...'. Priča je klasična bajka o borbi dobra i zla temeljena na irskom folkloru u kojem se Lord Tame i Lord Plesa suprotstavljaju jedan drugome. Ova priča odjevena u predivne srebrne i crne kostime, ispričana kroz plesače koji plešu moderan ples u kombinaciju sa irskim folklorom, u specifičnim tvrdim cipelama i izvedena sa nevjerojatnom preciznošću imala je svoju premijeru u srpnju 1996. Nakon što ga je vidio i upoznao gotovo cijeli svijet, sam Flatley je otplesao svoju zadnju predstavu 1998. u londonskom Hyde parku, i to u 'turbo verziji' Feet of Flames sa 100 plesača na pozornici istovremeno. Nakon što se povukao iz aktivnog plesanja, Flatley je nastavio slijediti svoj san i sada ima jednu trupu stacioniranu u Las Vegasu, jednu u Disneylandu i dvije internacionalne koje putuju svijetom. Popis nagrada i počasti koje je dobio je iznimno velik, a činjenica da ima svoje sredstvo rada, svoja stopala, osigurana na 25 mil. funti i poseban Dan Michaela Flatleya u Las Vegasu svaki puta nas ostavi bez teksta. Danas radi na novom showu 'the Celtic Tiger' koji će, vjerujemo, pomaknutu granice plesa na razine koje nismo vjerovali da postoje.

Institucionalizacija stepa kao plesa danas

Nakon što je step u Americi postao iznimno popularan, htjelo se znati tko je u stvari najbolji u toj vrsti plesa. No, bilo je potrebno dugo vremena da se takvo pitanje postavi i u cijelom svijetu. U početku su u Americi postojala natjecanja, koja su na žalost bila izuzetno usko usmjerena. Naime, njih su organizirale pojedine plesne škole, koje su tvrdile da su najbolje, pa su prema tome svog najboljeg plesača smatrale i najboljim u svijetu. Ono što je svijet mogao vidjeti i prosuditi, bilo je jedino u filmovima. Ali, u filmovima zasigurno nisu nastupali najbolji plesači svoga doba. Zbog rasne diskriminacije, u to doba prisutne u Americi, često su mnogi crni plesači nepravedno potiskivani u pozadinu. Prvo ozbiljno natjecanje na svjetskom nivou bilo je organizirano tek 1980. godine formiranjem svjetske organizacije za revijski ples, gdje spada i step. Organizacija koja je uspjela okupiti gotovo sve plesače slobodnijih stilova ili revijskog plesa je International Dance Organization (IDO) sa sjedištem u Firenzi. Revijski plesači su uglavnom profesionalci, stoga je i ova organizacija namijenjena profesionalcima, a pristup na natjecanja dozvoljen je i amaterima. Posljednjih godina ova organizacija doprinijela je naglom razvoju stepa u cijelom svijetu.

Formiranjem Hrvatskog udruženja revijskog plesa (HURP) 1993. razvoj je i u Hrvatskoj naglo ubrzan. Zahtjev za članstvo u IDO-u je poslan 1993., nakon što je Hrvatska poslala svoje prve predstavnike na natjecanje u Luzern, Švicarska, koji nisu prošli nezapaženo. Nakon natjecanja u Dunajvarosu, Mađarska, Hrvatska je primljena u punopravno članstvo. Danas se natjecanja stepa odvijaju pod organizacijom Hrvatskog show dance saveza (HSDS). Hrvatski predstavnici zadnjih nekoliko godina postaju dio svjetske step elite, osvajajući niz svjetskih naslova godinu za godinom, od kojih izdvajamo naslov svjetskih prvaka u stepu u kategoriji dječjih malih grupa, nekoliko naslova viceprvaka, kao i iznimno dostignuće kao svjetskih viceprvaka u kategoriji odraslih na natjecanju održanom u Riesi, Njemačka, 2004.

Nakon početnih napora pionira stepa u Hrvatskoj početkom 90.-ih, danas se u Hrvatskoj organizirano bave stepom dva plesna studija, 'Step'n Jazz' iz Dubrovnika i 'Step by Step' iz Zagreba, koji svake godine na svjetska natjecanja šalju gotovo 200 predstavnika koji ponosno brane boje svoje države.

Step je dio svijeta zabave preko 150 godina. Kako su se mijenjali zahtjevi publike, step je zadržao ono najbolje iz povijesti i dodao bogatstvo materijala sadašnjosti. Dok god postoje kreativni plesači i uvijek novi izazovi, čini se da će publika ohrabrivati stepere za iskazivanjem svoje još veće virtuoznosti i straživanjem granica svojih mogućnosti. Osjećaj za 'jigging, shuffling i winnging' će nastaviti razvijati svoj put u budućnost.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Folklor - svaki narod ima u svojoj folklornoj baštini specifične plesove koji su nastali i razvijali se u narodu, bilo da se radi o čistoj zabavi, dijelovima obreda ili rituala.

Za razliku od ostalih plesnih formi, folklorni ples je u većini slučajeva vezan uz pjesmu, pa time dolazimo i do pojma: folklorno pjevanje.

slatka_sejtanka · Odomaćeni član

mmmmm

pless.. volim ples a posebno uz orijentalnu muziku..to je tako senzacionalno Smile

mmmm

njkv jovan · Početnik Domaćeg.de

jel neko bio sinoc u sava centru?bila je trupa maurice bejart - a i bilo je fantasticno!!! Wink

malaplavano1 · Dobro upućeni član

Ja treniram latino americki ples vec 4 godine... kako je to super... obozavam plesati...

kadija · Početnik Domaćeg.de

super stvar

kadija · Početnik Domaćeg.de

narocito street dance i brake-dance

knknpnkn · * Đavolkova žena *

hehehehe bravo Annabel za temu! Ajde da dam i ja mali opis svega toga, kao nekoga ko je skolovan za to i ko je nekada (vise ne, jer sam kompletno izasla iz svega toga), bio profesionalna balerina (ne solista, ne primabalerina).
Balet i folklor su bili moj zivot. Zavrsila sam osnovnu i srednju baletsku skolu (kao igrac generacije, bravo ja Very Happy

), srednju na folklornom odseku. Samim tim, imam zvanje profesionalnog igraca. Do primabalerine nisam ni pokusala da idem, mada mi je kao klinki, to bio san. Povreda je ucinila svoje, a i prilicno bedan polozaj naseg baleta(materijalno), iako je nas balet, kao balet- sjajan. Balet mi je pomogao da imam savrsen stav tela, zdravo telo, pravu kicmu, mekocu pokreta ruku, savresnu koordinaciju u prostoru, osecaj za ritam, aerobnu izdrzljivost, koncentraciju i prilicno jaku snagu volje (jer u baletu vam se to "testira" najcesce). Balet trazi mnogo odricanja, mnogo. Odricanja nepoznata vecini dece. Ja sam recimo, imala pre podne casove u skoli (osnovnoj), a popodne casove u (osnovnoj) baletskoj skoli. Dan mi je bio ispunjen, totalno. Ali smo imali mnoge zanimljive predmete, koje ostale skole nemaju: karakterne igre (nacionalne: spanske, ruske, rumunske, romske...), istorijske igre (igre koje su se igrale na dvorovima, sve igre od nastanka igre, uopste), istoriju umetnosti, istoriju muzike, solfedjo, glumu, savremeni balet (koji sam mrzela Very Happy

), nas folklor, gde upoznajemo neprocenjivo bogatsvo nase nacionalne igre, neprocenjivo bogatstvo i lepoptu nasih tradicija........sve u svemu, veoma opsirno obrazovanje, koje je u "obicnim" skolama nemoguce steci. Skolski dan nam je trajao mnogo duze nego ostalim skolama. Imali smo pola dana gimnazijske predmete (srpski, filozofija, psihologija, geografija....), a pola dana strucne. Sve u svemu, nezaboravno iskustvo, neprocenjive vrednosti. A, naucise nas da pomalo budemo i mazohisti. Very Happy

E sad, cesto sebi postavim pitanje: da li bih svoje dete usmerila istim putem?! Jedno od pitanja, na koje jos uvek nemam odgovor. Confused

Mozda, ali ne toliko "zagrizeno", kao sto sam sama bila. Mozda, vise "rekreativno", ne u cilju da jednog dana postane primabalerina, vec da stekne te neke kvalitete, ta neka znanja, koja ni na jednom drugom mestu, ne moze steci.
Provela neko vreme i u Narodnom pozoristu, pa malcice i u Kolu! Takodje iskustva, koja se nisacim ne mogu meriti! Zamislite ljude, kojima je posao igra, smeh i pesma! Fenomenalno! Very Happy

Obozavam balet i igru i ne propustam priliku da odgledam baletsku predstavu, ili fenomenalni koncert ansambla "Kolo" jer prosto time, zadovoljavam sva svoja cula! Very Happy