Ateisti & Bog

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Ne znam jeste li vi, ali ja jesam poznavao neke ateiste. Bilo je tu svega, od pravih hipokrita i licemjera koji su to bili onda kad se to isplatilo biti, do onih iskrenih koji, uvijek mi se činilo, su u to stvarno vjerovali.
O dvije verzije ateista ja imam dvije misli...

a) Ateistima nije nevažno koje je vjere Bog u kojeg ne vjeruju!
i
b) Ateistima nije važno dokazivanje da nema Boga kad im Bog ustreba!

Misao pod a) ide ateistima koji su to na primjer postali radi karijere u ona crvena vremena kad je to valjalo biti i kad je ateizam bivao poželjna-državna religija. Nije se moglo i biti član partije i ići pred oltar. Tu kad se kaže “nije nevažno koje je vjere Bog u kojeg ne vjeruju”, tu mislim da ono “čudo” koje je odjednom pretvaralo ateiste u vjernike korespondirajućih religija (gdje bivši ateist katoličkog porijekla je postajao katolik, pravoslavnog-pravoslavac, muslimanskog-musliman i tako dalje, nije bilo grešaka...).

Misao pod b) ide onim ateistima koji nisu to postali radi karijere no radi drugih razloga. Oni se sjete Boga onda kad ih je strah nečega, kada su tjeskobni i kad se osjećaju nemoćnima pred nečim većim i nerazumljivim, nedokučivim. Za vrijeme turbulencija u avionu prizivaju Boga u pomoć, ako se nađu u situaciji opasnoj po život počnu odjednom da se mole, itd... (viđao svojim očima).

U biti, mislim da je čovjek, štono se kaže, malen ispod zvijezda, i na neki način, mislim da je ateizam jedna forma koju za koju jedno vrijeme možemo misliti da joj pripadamo ali da nas iskustvo ili potreba odvuku od toga.

U nekoj svojoj ranoj mladosti ja sam za sebe mislio da sam također ateist, ali sam shvatio da sam bivao u zabludi. Shvatio sam da moj mozak ne može negirati Boga, i jednostavno znao sam da ja nisam ateist. Tada sam bivao ateist jer nisam htio biti isključiv spram ljudi drugačijeg porijekla, no shvatio sam da je ateizam također jedna isključiva forma i zapravo jedna svojevrsna vrsta religije (gdje je Bog zamijenjen glavom društva, partije, države...). Ateizam je činio upravo ono što ja nisam htio – bivao je isključiv spram ljudi drugačijih uvjerenja (vjernika).
Nažalost, sve religijske organizacije, sve vrste crkava, čine upravo isto – isključuju sve one druge koji tu ne pripadaju određenoj religiji. Iz upravo istih ciljeva iz kojih je to činjeno i za ateizma. Bog, njegova misao, dobrota i veličina tako ostaje neprimjerno zastupljena jer da je Bog htio da dijeli ljude sumnjam da bi ih stavio na istu planetu. U ljudima razočaranim u religije ateizam će uvijek naći svoje nove sljedbenike koji će u to vjerovati neko vrijeme ali se onda opet na neki način vratiti Bogu. Samo što ne vidim da danas iskreno vraćanje Bogu je vraćanje nekoj crkvi, džamiji, hramu ili sinagogi. Iskren povratak Bogu jedino je moguć onda kad se pomirimo s tim da on živi u svakom od nas, da nas voli sve i da mu nije bitno iz koje ga religijske građevine gledamo. Tako da je Bog i u ateistima i njihov također i ako bih ateiste ikako mogao slikovito opisati onda ih rekao da su kao ona djeca koja se danas možda ljute na svoje roditelje i kažu da ih ne poznaju ili vole, ali se vrate majci i ocu pod skute kada ih je strah i kad im zaštita ustreba...

knknpnkn · * Đavolkova žena *

Pedjanbg · Početnik Domaćeg.de

Zasto govorite o ateistima u losem kontekstu?
Nije istina da covek postaje ateista iz interesa, barem ne uvek. I ja sam se kao mali svacime zaludjivao, pa sam sazreo. Ako kazes da covek postaje ateista, onda smatras da je po default-u vernik, ali sta to uopste znaci?
Ja verujem (iskreno se nadam) da u univerzumu postoji sila daleko van domasaja ljudskog uma. Volim da verujem da postoji dobro i lose, jer ne uspevam da uvidim smisao bilo cega bez toga. Dakle, ja u Boga verujem. Ne verujem u biblijsku predstavu Boga, da li me to cini ateistom?
Mislim da mnogo vise licemera ima medju "vernicima", nego medju ateistima. Najzad, ko je bolji, onaj koji ne cini lose jer jednostavno ne zeli i to je protiv njegove prirode, ili onaj koji ne cini lose samo zato sto se plasi kazne Boga?

aureliano · ♣ El Capitán ♠

mistik29 · Prijatelj foruma

Ateizam je također vid vjerovanja. Samo što ateizam negira postojeće obrasce. Apsolutno svi vjeruju u nešto, pa tako i ateisti.

nenadmorpheus · Just me

Za mene bi se moglo reci da sam ateista ali po mom misljenju ja ne pripadam nijednoj grupi (ili slucaju) koje si naveo. Ja jednostavno ne verujem niusta sto se ne moze videti, osetiti ili cuti. Znaci Bog, sudbuna, vradzbine, baksuzluk... one su stvorene za slabe i za one koji ne mogu naci realnog razloga zasto im se desavaju lose ili lepe stvari u zivotu.

"Tako da je Bog i u ateistima i njihov također i ako bih ateiste ikako mogao slikovito opisati onda ih rekao da su kao ona djeca koja se danas možda ljute na svoje roditelje i kažu da ih ne poznaju ili vole, ali se vrate majci i ocu pod skute kada ih je strah i kad im zaštita ustreba..."

Pogledaj sta si napisao. Vidis iz ovog primera se moze izvuci ono sto sam rekao. U Boga veruju slabi ili oni koji su trenutno slabi.
Ja odkada sam dovoljno odrastao da ove cinjenice razumem ja se nikada nisam pokajao i "priklonio" se Bogu!
Kao sto knknpnkn kaze postoji zilion razloga sa ove ili one strane koji dokazuju Zasto treba verovati ali i Zasto ne treba, tako da se dalje ne bih upustao u raspravu oko boga.

aureliano · ♣ El Capitán ♠

nenadmorpheus · Just me

Slazem se da smo svi ponekada slabi. Ja sam takodje prosao dosta teskih stvari od svoje 6-te do 12-te godine, ali za svaku losu situaciju ima Realan razlog zasto je to tako i tu ti nijedna "sila" ne moze pomoci. Osim ako ne krenes drugim putem i sa neke visine te "privuce" SILA gravitacije. Ja svoje misljenje sigurno necu promeniti jer sam prosto realan.
Razlika izmedju tvog i mog misljenja je u tome sto ti mislis da je tebi u tim losim situacija pomogao Bog a ja mislim da sam JA sebi pomogao i stigao do danas kada je bolje.

Sami-sa · Početnik Domaćeg.de

Hm,ateist pitam se kakav je njihov zivot bez vjere u boga???
Dali se ikada zapitaju sta ko stvrno postiji bog,sta ih ceka nakon smrti???
Plase li se uopce toga ????
Ja licno mislim da sve sto se desava,desava se bozijom voljom,on je taj koji nam odredjuje subinu.
Ja licno nisam vjernica u pravom smislu,ne molim se bogu svaki dan ali vjerujem da bog postoji.Postujem neka pravila iz moje vjere,nastojim da sto manje grijeha nakupim jer ipüak docice taj dan kada cemosvi jednog dana odgovarat za nase grijehove.

sirenica · Početnik Domaćeg.de

aureliano · ♣ El Capitán ♠

nedd1ch · Dobro upućeni član

Ma ne treba ni da se osvrcemo na njih,jer nismo mi neka sekta pa da ih ubedjujemo na sve nacine,njihov je izbor da li ce da veruju ili ne,a na kraju ce shvatiti da bog zaista postoji